Ljevaković: Obrazovani kadrovi najbolje će poznavati prohodnost puteva koji vode prema napretku, miru i sigurnosti
- Pažljivim čitanjem Gazijine vakufname zapazit ćemo da on traži da se u školu koju uvakufljuje upisuju samo najbolji đaci, ali i da se za profesore imenuju najbolji kadrovi. Samo takav pristup školi osigurava visok kvalitet naobrazbe koja će se stjecati u njoj, ali i odgajati kvalitetne djelatnike u sektorima koje zahtijevaju „običaj i mjesto“; udovoljavati, dakle, potrebama aktuelnog vremena - rekao je zamjenik reisu-l-uleme dr. Enes Ljevaković na Svečanoj akademiji kojom je obilježena 485. godišnjica Gazi Husrev-begove medrese.
Na kraju protekle godine manifestacijom „Dani Gazi Husrev-begovih hajrata“ obilježen je veliki jubilej 500 godina od imenovanja Gazi Husrev-bega namjesnikom Bosne, a na početku nove kalendarske godine obilježavamo 485. godišnjicu utemeljenja njegovog najznačajnijeg hajrata, Medrese u Sarajevu, naveo je Ljevaković.
- Računajući po hidžretskom kalendaru ove godine u mjesecu redžebu navršit će se 500 godina od dana sačinjavanja vakufname o utemeljenju Medrese. To se desilo u mjesecu redžebu 943. hidžretske godine. Uvijek se ovim povodom prisjećamo ličnosti i djela velikog Gazije, vakifa, hair-sahibije i neimara Sarajeva i Bosne, viteza u ratu, graditelja u miru. Sjećanje na Gaziju inspiriše nas, hrabri i usmjerava i kad treba graditi i kad treba braniti, razvijati i unapređivati izgrađeno. Gotovo pet stoljeća njegovi hajrati, posebno Medresa, Biblioteka, Džamija i Hanikah osvjetljavaju ove prostore ilumom, edebom i ruhanijetom - duhovnim vrijednostima - rekao je.
Koliko god dugo i mnogo govorili o njegovoj/našoj Medresi, ni izbliza nećemo moći kazati sve o njoj, niti dosegnuti mnogostruke implikacije njenog postojanja, utjecaja i učinaka koje je polučila, naglasio je Ljevaković.
- Jer, tih utjecaja je mnogo i šīre se poput koncentričnih krugova. Ne posjedujemo precizne podatke o tome koliko je iz ove škole tokom ovih pet stoljeća kontinuiranog rada izišlo maturanata, no to je svakako respektabilna cifra i prema njoj se treba odnositi s poštovanjem. Uz to, svaki od svršenika ove škole odlazio je u neko mjesto i narodutog mjesta prenosio ono što je naučio u njoj. Tako je svaki od njih pojedinačno dalje širio utjecaj Medrese u vidu vlastitog koncentričnog kruga - rekao je.
Svojim djelovanjem i utjecajem ona se ugradila u samo biće našeg kolektiviteta, duboko se integrirala u njega.
- Tome se ne treba čuditi ako znamo da je veliki Gazija i vakif u svojoj vakufnami postavio visoke standarde za muderrise i učenike. On tamo navodi da će sagraditi medresu „za ljude koji teže za znanošću i usavršavanjem, u kojoj će se baviti racionalnim i tradicionalnim znanostima“, a da za profesora „treba da se postavi učen, izvrstan, uzorit i razborit čovjek koji usmenom i pisanom riječju raskriva zastore s Istine, koji spaja grane i korijene znanosti, koji vlada racionalnim i tradicionalnim znanjem. On će predavati učenicima: Tefsir, Hadis, Fikh, Filozofiju šerijatskog prava, Stilistiku, Teologiju i druge znanosti, u skladu s onim što običaj i mjesto zahtijevaju“.„Medresa će se sastojati od dvanaest prostorija u kojima će boraviti daroviti, a ne nevaljali, loši učenici“. Ključne rečenice o Medresi u vakufnami otkrivaju pronicljivost Gazijinog uma, njegov vizionarski duh i duboku svijest o svrsishodnosti objekta kojeg gradi i ustanove koju osniva. One pokazuju da je želio sagraditi školu koja će trajati dugo, a tako može biti samo ako se bude razvijala u skladu sa zahtjevima običaja, vremena i prostora u kojem djeluje. A bez kvalitetnog obrazovanja nema razvoja i napretka države i društva. Pažljivim čitanjem Gazijine vakufname zapazit ćemo da on traži da se u školu koju uvakufljuje upisuju samo najbolji đaci, ali i da se za profesore imenuju najbolji kadrovi. Samo takav pristup školi osigurava visok kvalitet naobrazbe koja će se stjecati u njoj, ali i odgajati kvalitetne djelatnike u sektorima koje zahtijevaju „običaj i mjesto“; udovoljavati, dakle, potrebama aktuelnog vremena. Samo tako škola će zadržavati permanentnu aktuelnost, biti atraktivna i vršiti zadaću kako treba - istaknuo je Ljevaković.
Našu budućnost, ljudskim očima gledano, sada prekrivaju tamni oblaci, ispod kojih se talasa more neizvjesnosti, nastavio je.
- Valja nam ići prema njoj i savladavati prepreke. Govoreći o povijesti i sudbini Gazi Husrev-begovog hanikaha, koji je prije 100 godina integriran u Medresu, Hamdija Kreševljaković spominje četiri velika požara koja su ga zadesila u periodu od samog kraja 17. pa do sredine 19. stoljeća, i njegova obnavljanja poslije svakog požara i naglašava: „Kao da nam ovi česti požari i ponovna obnavljanja zgrade Gazi Husrev-begova hanikaha ponešto govore o sudbini same Bosne i njenog dizanja iz pepela.“ Ono što se dešavalo tokom 20. stoljeća, razaranja kojima je Bosna bila izložena tokom dva svjetska rata i naročito u posljednjoj agresiji, a potom obnova porušenih i devastiranih objekata, međuljudskih i međuetničkih odnosa, pa opet prijetnje ponavljanjem zločina, čemu svjedočimo ovih dana, samo su potvrda davno izrečene Kreševljakovićeve konstatacije, koju trebamo razumjeti i kao upozorenje na potrebu budnosti. Kao odgovorni ljudi dužni smo ozbiljno poraditi na odabiru, profiliranju i usmjeravanju naših budućih kadrova, i ulagati u njihovo usavršavanje. Obrazovani i osposobljeni kadrovi najbolje će poznavati prohodnost puteva koji vode prema napretku, miru i sigurnosti. Tim putevima vodit će svoj narod i svoju zemlju. Mislim da je veliki Gazija upravo to imao na umu prilikom sačinjavanja svoje vakufname - zaključio je zamjenik reisu-l-uleme dr. Enes Ljevaković.
Na kraju čestitao je osoblju Gazi Husrev-begove medrese, na čelu s dr. hafizom Mensur-ef. Malkićem, Dan škole.
Također, čestitke je uputio ovogodišnjim dobitnicima priznanja, zahvalnica i plaketa, poručivši da su svi oni na različite načine doprinijeli uspješnom radu i afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese u Zajednici i širem društvenom okruženju.
(Preporod.info)
