Knjiga "Majka Hatidža" govori o snazi, hrabrosti i saburu bosanske žene

- Borba majki Srebrenice i Podrinja u potrazi za traženjem svojih najmilijih trajat će dok su one žive. Čuvena misao, rečenica majke Hatidže, uvijek iznova u meni probudi sjetu a ona glasi: Moja duša kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Ova misao majke Hatidže bi trebala da stoji na bilbordima širom Bosne i Hercegovine, a u potpisu bi bilo dovoljno samo da piše: SREBRENIČKE MAJKE. Da, ovo su zapravo riječi svih srebreničkih majki - njihova muka, bol, govor kojim one pokušavaju iskazati svoju tugu, prazninu, samoću - kazala je u razgovoru za Preporod.info Esnefa Smajlović-Muhić.

Ova rođena Srebreničanka, čiji su članovi porodice ubijeni u genocidu u Srebrenici, autorica je knjige “Majka Hatidža”. Golgotu Srebrenice je doživjela na svojoj koži.

Smajlović-Muhić: Počastvovana sam samim tim što sam pisala o rahmetli majci Hatidži. Ono što me je motiviralo da pišem o majci Hatidži jeste i lična potreba da kao neko ko je porijeklom iz njenog kraja, dam svoj doprinos kako djelo majke Hatidže ne bi otišlo u zaborav. Namjera mi je bila da se ovo vrijedno i čestito ime trajno pamti i da ga buduće generacije otkrivaju u što autentičnijem svjetlu, kako bi što bolje razumjeli naše vrijeme kroz Hatidžin životni put. Na knjizi sam radila aktivno pune dvije godine. Kad kažem aktivno mislim na činjenicu da sam 24 sata bila u materiji koju sam obrađivala. Moj život se bukvalno svodio samo na istraživački rad kojim sam se bavila u to vrijeme. Rad na jednom ovako velikom projektu bio je iznimno zahtjevan i odgovoran. Imala sam neizmjernu podršku svoje porodice i iskren nijet u srcu da ovaj projekat finaliziram. Čast mi je što pripadam zajedničkoj familiji iz koje potiče naša Hatidža, majka Bošnjakinja koju mi, njeni savremenici, nikada nećemo zaboraviti. Rado ćemo se sjećati i spominjati plemenita djela koja je ostavila iza sebe.

Preporod.info: Kakav je bio Hatidžin život?

Smajlović-Muhić: Život majke Hatidže bio je isti kao životi svih majki kojima su u genocidu ubijeni sinovi. Hatidža Mehmedović je sav svoj život nakon izvršenog genocida usmjerila na spoznaju istine i pravde kako za svoju porodicu tako za sve žrtve genocida. Sva njena borba, bol, traganje, samoća, tuga bili su dodatni faktor da se razboli i rano preseli. Uvijek je govorila “Nisam ja sama, ovakvih kao ja je na hiljade”.

Preporod.info: Ako možete da otkrijete neke detalje iz života ove majke, koja je sama živjela svoju bol, kao i stotine njih koje su umrle u boli za svojom djecom.

Smajlović-Muhić: Prosto je nemoguće spomenuti sve detalje iz knjige ”Majka Hatidža” u kojoj je opisan njen život od rođenja do preseljenja na ahiret. Za čitanje knjige “Majka Hatidža” trebate se pripremiti. Samo jedan od mnogobrojnih detalja iz knjige je: Kada je, prvog jutra po povratku u svoju kuću, klanjala sabah-namaz čula je gugut goluba na prozoru. Otvorivši prozor ugledala je tri goluba na balkonu. Ozarenog lica im je potepala, došli ste svojoj majci, ljubi vas majka i uzela je pirinča da ih nahrani. Tog jutra 2002. godine, jutra koje je obilježilo njen povratak u Srebrenicu, svako naredno jutro i akšam dolazila su tri goluba na balkon majke Hatidže. Hranila ih je, tepala im i uzela sebi u obavezu da se brine o njima kao o svojoj djeci. Spomenut ću neke detalje tokom mog istraživačkog rada na knjizi iz razgovora s osobama koje su surađivale i družile se s majkom Hatidžom. Naime, najveći dojam na mene je uvijek iznova ostavljao podatak da su svi moji sagovornici imali samo najljepše riječi za majku Hatidžu. S kakvim poštovanjem su samo govorili o njenom životnom putu. Prosto sva ta energija, emocija koju su pokazivali bila mi je vjetar uleđa da nastavim sa svojim istraživačkim radom i da na najdostojanstveniji način, kako to naša Hatidža i zaslužuje predstavim njen život u književnom kontekstu. Većina majki povratnica je sa suzama u očima govorila da im je Hatidža bila “sve” nakon povratka, prije svega adresa za pomoć i rješenje za sve njihove povratničke probleme. S tim da moram napomenuti da sam u toku istraživačkog rada dobijala ustupljene informacije kako od Srebreničana tako i od Bosanaca koji nisu s područja Srebrenice, a koji žive diljem svijeta, ali i od stranaca koji su je poznavali i sarađivali s Hatidžom.

Preporod.info: Možete li se osvrnuti na knjigu "Majka Hatidža"?

Smajlović-Muhić: U knjizi “Majka Hatidža” koja je publikovana u junu 2020. je hronološkim redom, za svaku godinu ponaosob, opisan život majke Hatidže, odnosno prikazan je život od ranog djetinjstva do preseljenja na ahiret. Svi važniji događaji i podaci vezani za Srebrenicu nalaze se na jednom mjestu u ovoj knjizi. Knjiga govori o snazi, hrabrosti i saburu bosanske žene koja je ostala sama nakon što su joj u genocidu ubijeni muž, dva sina, dva brata, bratići, sestrići i šira rodbina. To nam zapravo govori koliku snagu, dostojanstvo posjeduje bosanska žena u svim iskušenjima i nedaćama koje preživljava. Najveće iskušenje jeste smrt djeteta, a majke Srebrenice su iskušane tim iskušenjem.

Preporod.info: Po Vašem mišljenju koji su najbolniji momenti iz ove knjige o Hatidži? 

Smajlović-Muhić: Hatidža je imala svoja dva sina Azmira (21) i Almira (18), muža Abdulaha (44) a samo u jednom danu je ostala bez njih. Nakon toga pune 23 godine je provela sama u svojoj porodičnoj kući. Zar može biti nešto bolnije? Živjela je od uspomena i sjećanja na svoju porodicu. Knjiga prati Hatidžin životni put koji je prepun bolnih momenata. Međutim, hrabro i dostojanstveno koračala je sve godine nakon izvršenog genocida. Sve što je cijeli život gradila, srpski ratni zločinci su srušili za nekoliko sati. Jedina želja bila joj je da pronađe posmrtne ostatke svojih najmilijih. Potajno se nadala da njihovo počivalište neće ostati neznano, negdje u srebreničkim i podrinjskim planinama, i zato nije posustajala kada se radi o procesuiranju ratnih zločinaca, kako zbog svoje tako i zbog hiljada drugih srebreničkih porodica. Bila je svjesna spoznaje da je svako svjedočenje, svaki podatak jako važan da bi se osudili ratni zločinci. Svako saznanje o otkrivanju nove masovne grobnice joj je budilo nadu da se možda baš u njoj nalaze njeni članovi porodice. Hatidža je tokom života prestala brojati dane, mjesece i godine. Gotovo da nije prošao dan a da se nije zapitala kakav je to život bez svojih najmilijih. Očekivala je pomak u traženju nestalih. Imala je svoje putanje i čvrsto ih se držala. Jedina svjetlost u njenom životu negdje do 2006. godine ogledala se u pomoći i posjetama povratnicima. Zapravo se tako štitila od boli koja je samo bila potisnuta. Sjećanje na majku Hatidžu i njena djela nastavit će da žive vječno u našim srcima.

Preporod.info: Šta dugujemo rahmetli Hatidži i drugim majkama Srebrenice?

Smajlović-Muhić: Njihove rane neće i ne mogu nikada zacijeliti. Majkama Srebrenice dugujemo prije svega posjetu, poštovanje. Dovoljna im je samo lijepa riječ, topao zagrljaj, da im neko otvori vrata kako bi mogle porazgovarati. Majka Hatidža je obilježila XX stoljeće, simbol je svih majki Bosne i Hercegovine. U pogledu toga značajno je naglasiti zajedničku borbu svih majki Srebrenice i Podrinja koje su ostale bez svojih sinova, muževa, očeva, braće u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

(A.N./Preporod.info)