Dvadeset godina sa svojom (našom) „Bosanskom Sumejjom“

- Dvadeset godina sa svojom (našom!) „Bosanskom Sumejjom“! Prošlo je brzo, u stalnoj borbi za novi broj. „Bosanska Sumejja“ neodvojiva je od onog privatnog i porodičnog svakoj od nas i često joj dajemo prednost i pravimo nevjerovatne ustupke. Ali zar ona nije vrijedna tog ulaganja, vrijedna da nam bude preokupacija? - kazala je na svečanosti obilježavanja dvadesete godišnjice magazina za ženu i porodicu „Bosanska Sumejja“ prof. Meliha Terzić, nekadašnja glavna urednica, danas stručna savjetnica “Bosanske Sumejje”.

- Ljudi koji putuju u istom smjeru, ojačani osjećajem zajedništva, brže će i lakše stići  kamo su se uputili ako se oslone na međusobni trud i napredovanje. I jatu divljih ptica Uzvišeni je dao privrženost zajednici i opstanak u njenom okrilju. I mi, razumom i srcem koje nam je Milostivi dao, treba da biramo ostajanje u jatu predvođenom onima koji vode tamo gdje i sami želimo stići. Isplati se ako pri teškim zadaćama izmjenjujemo i dijelimo vođstvo. Moramo biti sigurni da nam ljudi koji stoje iza naših leđa stvarno pružaju podršku. Mi iz „Sumejjinog“ prvog tima imale smo, i dodatno izgradile, svoje najznačajnije saglasnosti, sve one spone po čemu smo bile i ostale tim. Znale smo šta želimo ostvariti, i isto tako šta ne želimo u svom časopisu. Sada, povodom jubileja, svjetlo je na tom prvom (ideja koja nas vodi, ciljevi), ali ima i ovo drugo: otklon prema ispraznom zabavljanju čitalaca i prema senzacionalističkoj maniji. Jedan od naših promotora, još na početku puta, nazvao nas je učiteljicom. Rekao je, otprilike, „Bosanska Sumejja“ je dobra učiteljica. Pošto mi ništa suštinski poslije nismo mijenjali „Bosanska Sumejja“ je i ostala učiteljica. Ako je ona vrijedna, predana, strpljiva i mudra učiteljica, zašto ne? Ako je istovremeno dobra vjeroučiteljica, ostvaruju se naše skrovite želje - kazala je Terzić.

Ima više tema do kojih je okupljenima oko „Bosanske Sumejje“ stalo i kojima se vraćaju u dvadesetak rubrika.

- „Bosanska Sumejja“ nije, još nije, ono što mi želimo, već ono što mi možemo. Hoćemo naglasiti i ulogu Behram-begove medrese. Ne samo da se u Behram-begovoj medresi i inače kadar bira po strogim kriterijima nego dobar dio nastavničkog i odgajateljskog kolektiva čine žene koje jako puno doprinose izvanrednom uspjehu ove ustanove. Iako maksimalno angažovane na svom poslu, htjele su raditi i u „Bosanskoj Sumejji“. Vremenom su prispjele i nekadašnje učenice Medrese. Mi nismo nikada imali profesionalnu redakciju u uobičajenom smislu riječi (stalno zaposlene novinare, svu odgovarajuću opremu, marketinšku i druge službe), ali je važnije od toga ono što mi jesmo imali – adekvatno školovane i literarno nadarene autore za rubrike koje čine okosnicu časopisa sa ovom orijentacijom. Ali, podrazumijeva se, nisu svi koji su vezani za nas iz Behram-begove medrese. Mi smo trebale na početku, a trebamo i sada, i institucije, ne bilo koje. Dovoljno je Muftijstvo tuzlansko i Behram-begova medresa. Odigrali su svoju ulogu, a sada je sve još jače izravno povezano. „Bosanska Sumejja“ izlazi uz podršku Muftijstva tuzlanskog - naglasila je prof. Terzić.

Ovom prilikom Terzić je istaknula podršku koju im kroz vrijeme pruža reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović.

- Trebalo je imati značajne autoritete uza se. Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović bio je tuzlanski muftija i podržao nas je bezrezervno. Može se izdvojiti momenat koji je za nas bio velika prekretnica. Na jednom sastanku kod muftije Kavazovića, a do tada smo promijenile nekoliko podstanarskih adresa, muftija nam je velikodušno ponudio prostor u zgradi Muftijstva. Tako jednostavno, srdačno bez puno riječi, riješio nam je veliki problem. Jasno je da nam na taj način nije osigurao samo poslovni prostor, dao nam je adresu. Mene to nije trebalo da iznenadi. Radila sam s tadašnjim muftijom koji je predavao Fikh u Medresi. U školskoj zbornici se neminovno ispolje naravi i karakteri. Nenametljiva prisutnost u nastavničkom kolektivu, a prava riječ u pravom trenutku – to je bio profesor Fikha Kavazović. Sve nas je na svoj način okupljao u radu direktor škole Vahid-ef. Fazlović, naš sadašnji muftija. Posmatrala sam izbliza te vrijedne ljude koji u najteže doba (1993. godina), temeljito i kao da su godinama nešto slično radili pa imaju i iskustvo, podižu naše institucije za budućnost. Od Medrese čiji su rad obnovili, na početku su imali samo njeno ime i ruševni portal. Bila ih je nekolicina. Uz Husein-ef. Kavazovića i Vahid-ef. Fazlovića, bio je rahmetli Besim-ef. Čanić, Sead-ef. Seljubac i njihovi saradnici. Shvatila sam da su na djelu graditelji, ljudi s vizijom (nadahnućem) i da se tu u ime Allaha radi za naš opstanak. Mislim da je onda sasvim logično što „Bosanska Sumejja“ i sve što ona znači i, može da zanači, nekako i podrazumijeva njihovu podršku - navela je ona.

Za Bosansku Sumejju pisali su stručnjaci iz raznih oblasti.

- Veliko bogatstvo Sumejja je stekla u onima koji su je podržavali, koji su pisali za njene rubrike ili se na drugi način založili u njenu korist. Kako im zahvaliti? Najdraže nam je misliti ovako: osjetili su da imamo vrijedne ciljeve, da ovo nije rad za puki prestiž i nije rad za profit, da je i ovo prilika za potpomaganje, zajednički trud za opće dobro i dobro zajednice. Bosanska Sumejja je imala u nekim saradnicima privremene „saputnike“, ali i oni su važni.  Dvadeset godina sa svojom (našom!) „Bosanskom Sumejjom“! Prošlo je brzo, u stalnoj borbi za novi broj. „Bosanska Sumejja“ je neodvojiva od onog privatnog i porodičnog svakoj od nas i često joj dajemo prednost i pravimo nevjerovatne ustupke. Ali zar ona nije vrijedna tog ulaganja, vrijedna da nam bude preokupacija? - poručila je Meliha Terzić.                        

(Preporod.info)