Uloge imama u vremenu pandemije

Stvarnost pandemije nametnula je različite pojedinačne i kolektivne zadatke. Ukazivalo se na zakone, a svakako i na moralna načela, dok se od različitih organizacija i kolektiva zahtijevala izraženija društvena odgovornost.

U tom pogledu i pred različitim religijskim zajednicama i religijskim autoritetima stajao je izazov pandemije, odnosno potreba da organizovano, te dodatno, i na temelju religijskih načela reaguju u svojim zajednicama u cilju zaštite ljudskog zdravlja.

Pri tome, posebnu ulogu su imale tradicionalne monoteističke religijske zajednice u svijetu. Bilo kakav vid organizovanog religijskog života upućivao je na prednosti koje se mogu ostvariti u borbi s pandemijom, s obzirom na snažan utjecaj u društvu koji takve zajednice imaju na čelu s religijskim autoritetima.

Reakcije IZ u Bosni i Hercegovini

Takvu vrstu odgovornosti, a i prednosti, o kojima govore istraživači, imala je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Rijaset je reagovao vrlo brzo početkom pandemije u skladu s mjerama koje su donijele vlasti, što se slijedilo i u narednom periodu.

Shodno intenzitetu, religijski život u džematima se drastično promijenio i u određenoj mjeri su se te promjene zadržale i kasnije. Imami kao religijski autoriteti u svojim džematima bili su prvi koji su pronosili naredbe i preporuke Rijaseta, ali utjecali i na dosljednu realizaciju organizacije religijskog života.

Dakako, to nije uključivalo samo džamijske aktivnosti, već potrebu da na različite načine djeluju izvan džamijskog kruga, u svome džematu, u cilju da prepoznaju te pomognu pojedincima i grupama da lakše prevaziđu izazove pandemije.

Neposredan i aktivan kontakt imama sa zajednicom

Imam Selvir-ef. Mujanović (Gradačac) kaže nam da je, ustvari, njegov prvi zadatak bio da skrene pažnju na poštivanje odluka Rijaseta u tom vremenu, odnosno, da ukaže ljudima na ozbiljnost situacije. Priznaje da se bojao reakcije džematlija, te je pokušao na najprikladniji način da ih upozori, no, uvidio je da su džematlije odgovorno postupile, a, shodno mjerama, kada su džamije otvorene ponovo za džematske namaze, i džematlije su se tada vratile.

Imami su obilazili svoje džematlije, prije svega one starije, kojima je u jednom periodu bilo dodatno onemogućeno kretanje, a pri tome, da li sami ili u saradnji s omladinom, iznalazili načine da im olakšaju svakodnevnicu.

Svakako, a ističe efendija Mujanović, socijalni kontakt se nastojao održati, pa makar to bio i dolazak u avliju, s preporučenom fizičkom distancom. Shodno ličnom iskustvu, smatra da je u toj situaciji uspio nametnuti autoritet.

Niz različitih aktivnosti

- Kako je pandemija odmicala sve je veći broj ljudi ostajao bez posla tako da smo kao džematski odbor odlučili da se angažujemo na humanitarnom planu. Iz našeg budžeta smo podijelili i novčano pomogli naše najugroženije džematlije. Radi se o nekih 50 porodica koje su dobile novčana sredstva i humanitarne pakete - kaže nam Mirsad-ef. Mešanović (Sarajevo).

Svoje učešće u tome, kao imama, vidi kao doprinos efikasnijoj realizaciji takvih akcija. Vrijeme pandemije, kako je istakao, iskoristio je da intenzivno komunicira s roditeljima mekteblija.

- Nakon zbližavanja, odnosno nakon što su mjere popustile nastavili smo se družiti uživo kroz kućne posjete, izlete i džamijske sekcije. Mnogi od njih su postali privrženiji džamiji te su postali i članovi IZ - naglašava efendija Mešanović.

Bitnim ističe rad Mreže mladih, prije svega tokom ramazana. Kako džematlije nisu mogle organizovati iftare u svojim kućama, novac su uručivali njemu, što je namijenjeno za kupovinu iftara kod džematskih ugostitelja te dijeljeno džematlijama koji su u potrebi. Mladi su iftare odnosili na kućni prag.

- Na ovaj način smo pomogli naše ugostitelje iz džemata pošto su oni stalni donatori, a sada su se našli u teškoj situaciji gdje smo im mi djelimično izašli ususret - ističe efendija Mešanović i taj segment.

Višestruke uloge

- Promjena koju je nametnula pandemija džemate je prebacila u neku drugu dimenziju. Mekteb više nije bio fizički već virtuelni džemat, a naša svakodnevna petonamazna druženja sada su bila samo puko oglašavanje preko munare - kaže Tarik-ef. Aganović (Lukavac).

Pri tome, podvlači aspekt imamske misije, ističući da je pandemija iz imama crpila ono najbolje.

- Za trenutak smo naše mihrabe "zamijenili" kućnim ili virtuelnim posjetama naših džematlija, a svakodnevnica je postala svima "iščekivanje". Postali smo odjednom i vođe u mihrabu i psiholozi u džematu te oni koji zavode red, gdje bi red trebao po svom određenju biti - u džamijama i safovima - pojašnjava on.

Pri tome dodaje da će, i pored prisutne zbunjenosti među ljudima te, ponekad, nedosljednosti u realizaciji načina obavljanja nekih aktivnosti, pandemija, ipak, biti pouka.

Intenzivniji rad

Svoje skandinavsko iskustvo u vrijeme pandemije djeli s nama i imam jednog od bošnjačkih džemata u Danskoj, Almedin-ef. Ibišević (Odense). Što se tiče vandžamijskih aktivnosti u doba pandemije, jako smo malo bili u mogućnosti uraditi.

Ponajprije kada je u pitanju briga o starijim džematlijama i njihovim potrebama, gdje smo u velikoj mjeri bili onemogućeni da do tih ljudi dođemo, jer je svaki kontakt s njima bio onemogućen, osim onog virtuelnog“, kaže nam efendija Ibišević.

Naglašava raspon promjena kojima su se morali prilagoditi imami, od redovnih aktivnosti do održavanja sekcija i sl.

- Imajući u vidu da su u dijaspori stvari dosta osjetljivije, misijski je osjetno dio mog posla zakazao, zbog tog fizičkog neprisustva. Istina, taj „virtuelni džemat“ je donio dosta dobrih stvari, jer smo u mnogome povećali broj članova, ponajprije jer smo "izašli iz džamije" online predavanjima i otvorenijim pristupom“, kaže nam te dodaje da se i interes za mekteb povećao, s obzirom da su djeca imala više slobodnog vremena. S druge strane, imao sam dosta slučajeva psihičkih slomova, posebno mlađih ljudi. Potom, dva slučaja samoubistva, gdje je nekako ta izolacija doprinijela ionako slaboj komunikaciji koja je specifična u skandinavskim zemljama - posebno je istakao efendija Ibišević, te dodao da je dosta aktivniji negoli ranije u pogledu pitanja mentalnog zdravlja i psihičkih problema.

- Prije svega pridržavao sam se svih mjera i instrukcija koje je donosio Rijaset IZ i nadležni organi. Konsultovao sam se sa strukom i ljudima objašnjavao da slušaju struku prvenstveno - kazao nam je Adil-ef. Rudanović (Doboj).

Pandemija, odnosno mjere koje su bile na snazi, istakle su i specifičnost njegovog džemata. Riječ je o povratničkom džematu te starijoj populaciji ljudi. Stoga je efendija Rudanović, kroz aktivnosti s omladinom i ženski aktivizam, a ponajviše lično, obilazio džematlije.

Pitali su ih o njihovim potrebama, angažovali su se za kupovinu namirnica, a za vrijeme ramazana svaki dan su djelili iftare donoseći ih na kućni prag, bilo da je riječ o onima koji su u potrebi, onima koji su sami ili starijima čija djeca ne žive u njihovoj blizini. Viber grupe su bile riješenje za uspostavljanje različitih kontakta s mladima: predavanje, učenje i sl. Omladina se, kako kaže, aktivirala i putem Facebook stranice džemata bivajući na usluzi džematlijama.

Pored brojnih aktivnosti, efendija Rudanović ističe i izazov rješavanja pitanja dženaze ljudima koji su preselili na ahiret u zemljama dijaspore. Također, naglašava aktivnosti dezinfekcije džamije, nabavljanja higijenskih sredstava, a u svome džematu angažovao je i stručna lica koja su pojašnjavala pitanje Covida-19.

Doprinos rješavanju kriza

Iz ovih razgovora s imamima te uvidom u brojne druge aktivnosti džemata, medžlisa, muftijstava i Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u proteklom periodu istaknuta je uloga i religijske zajednice i religijskih autoriteta. Pored značajne potrebe da se održi religijski život, aktivnosti imama su bile usmjerene i na aktivnosti humanitarnog karaktera, koje su često praćene i poticanjem na solidarnost i pomoć drugima.

Osim toga, na ispitu je, očituje se, bio i sam autoritet imama, odnosno istaknut je značaj i osnaživanje tog autoriteta upravo u vremenu krize. Također, kroz vođenje aktivnosti u kontekstu pandemije imami su potvrdili neposredan odnos i postojanje komunikacije sa zajednicom u kojoj djeluju. To pomaže i efikasnijem sprovođenju mjera zaštite koje su donijeli nadležni organi vlasti, a u svome radu potvrđivala Islamska zajednica.

S druge strane, apel na pojedinačnu odgovornost istaknut je moralnim načelima položenim u temelje islamskog učenja. Jasno je, nije riječ isključivo o organizaciji redovnih religijskih aktivnosti u zajednici, već su imami pojačali svoje aktivnosti i u drugim aspektima misije i posla, pa i kada je riječ o dodatno izraženim potrebama članova zajednice da pronađu psihičko rasterećenje u vremenu pandemije.

Religija i vjera igraju značajnu ulogu u životu velikog broja ljudi, a religijske zajednice, kao što je slučaj s Islamskom zajednicom predvođenom religijskim autoritetima poput imama, mogu značajno pomoći u suočavanju s izazovima različitih kriza u društvu.

(Hasan Hasić/Preporod.info)