Jakob Finci: Zabrana negiranja genocida je civilizacijsko pitanje

Razgovarali smo s predsjednikom Jevrejske zajednice u BiH gospodinom Jakobom Fincijem o proteklim praznicima, političkom stanju u Bosni i Hercegovini i problemima negiranja genocida

PREPOROD: Kada kažemo ozračje u Bosni, nepošteno je izbjeći pitanje koje je, nažalost, i ogledalo Bosne u Evropi, a to jeste presuda Sejdić-Finci. Šta kazati nakon svih ovih godina o tome?

Rekao bih da je iznenađenje čak i za Evropu što će uskoro biti punih dvanaest godina da ta presuda nije implementirana. Poslije toga su došle i ostale presude, u slučaju Azre Zornić, Ilijaza Pilava i sve su to presude koje ukazuju na pogreške Dejtonskog ustava. Sve što čovjek napravi pa pogriješi može i ispraviti, tako je i s Ustavom. Sud za ljudska prava u Strazburu tom presudom je ukazao da građani BiH nisu ravnopravni, jer ovisi da li pripadaju konstitutivnim narodima. Ko pročita detaljno Dejtonski ustav - koji nažalost do dana današnjeg nije preveden na naš jezik i zvanično objavljen pa većina ljudi nije imala priliku da ga pročita – tamo piše da u Bosni i Hercegovini postoje tri konstitutivna naroda, ostali i građani. Kasnije se u tekstu ti ostali i građani više uopšte ne spominju, ali se na 53 mjesta govori šta imaju prava i mogućnosti konstitutivni narodi. Bošnjaci i Hrvati koji žive u RS-u ili Srbi koji žive u Federaciji nemaju sva ista prava kao i takozvani ostali i građani. Međutim konstitutivni narodi imaju lijek za nepravdu, a to jeste da presele u drugi entitet i da postanu ravnopravni građani. Međutim, ako ste ostali, ako niste pripadnik jednog od tri konstitutivna naroda ili se osjećate građaninom kao gospođa Zornić, Evropski sud vam je dao pravo da se i vi natječete za mjesto u Predsjedništvu i Domu naroda. To još nije implementirano. Svima je jasno da je to nepravda i da se to treba ispraviti. Imao sam više kontakata sa strancima koji redom pitaju ko je najveća opstrukcija da se presuda implementira. Onda kažem da je to jedan od bosanskih apsurda: sve političke stranke kažu da se slažu, sve vjerske zajednice se slažu da je to potrebno uraditi, većina nevladinih organizacija se isto tako zalaže za implementaciju, ali kada se svi slože oko nečega onda je nama komplikovano jer mi ne znamo kako to uraditi, iako je naš Ustav vrlo jednostavan, naš Parlament ima svega 42 zastupnika.

Dvotrećinska većina je dovoljna da promijeni Ustav, ali ni tih 29 se ne može okupiti i usaglasiti, jer kao ne znaju kako bi to napravili da oni ne budu oštećeni, a za druge ih nije briga. Tako smo dvanaest godina proveli u čekanju te implementacije i čini se da je voda došla do vrata. Sada bi se htio mijenjati i Izborni zakon, što ima, opet, neke druge probleme.

Neki narodi su zainteresirani da se promijeni Zakon, ali ne možemo mijenjati Izborni zakon dok ne promijenimo Ustav. Ustavom je određeno kako se biraju članovi Predsjedništva i Doma naroda. Ne može biti Izborni zakon stariji od Ustava. Mi se sjetimo time baviti obično nekoliko mjeseci prije izbora. Šest mjeseci prije izbora morate izvršiti sve promjene zakona, jer inače bi to bilo kao da na poluvremenu utakmice mijenjate pravila igre. Mi smo tri puta , nakon presude Evropskog suda za ljudska prava, imali izbore i uvijek je bilo sve kao u redu. Nismo implementirali odluku kad je donesena krajem 2009. godine pa se trebala prevesti odluka da parlamentarci razumiju šta čitaju, onda su konstatovali da do izbora u oktobru 2010. godine ne mogu sprovesti odluku i tražili su od Vijeća Evrope saglasnost da izbore održe po starom zakonu pa će pristupiti promjenama. Dobili su saglasnost i izbori su održani, ali je trebalo preko 500 dana da se napravi Vijeće ministara, jer se stranke nisu mogle dogovoriti. Kad su se dogovorili, počeli su raditi, a onda je parlamentarna komisija zadužena za odluku kazala da im ne trebaju ni domaći ni strani pravnici, jer je implementacija odluke političko, a ne pravno pitanje. Bez obzira što su Venecijanska komisija i drugi stručnjaci nudili pravnu pomoć. Tako smo dočekali 2014. godinu. Vijeće Evrope je zaprijetilo da neće priznati rezultate izbora ako se odluka Evropskog suda ne implementira, što su političari dočekali u smislu: odlično, ne moramo više nikad imati izbore! Pa im je, naravno, kazano da nema demokratske zemlje bez izbora svake četiri godine. Tako su provedeni i izbori 2014. godine. Onda su izbori 2018. godine treći put, zaredom, kako ne treba i protivno odlukama Evropskog suda održani. Čini se da pravu krizu izaziva ono što se nazivaju rezultati izbora pa kod političara važi: ako sam nezadovoljan rezultatima zakon treba mijenjati, a ako sam zadovoljan zakon je uredu. Sad se neke političke stranke bune što nisu izabrane, odnosno što nisu izabrani njihovi delegati pa čak ni federalni rezultati nisu implementirani jer nismo dobili novu Vladu Federacije - nisu htjeli bilo šta mijenjati pa ona djeluje u tehničkom mandatu, što je smiješno: da jedna zemlja, štaviše samo veća polovica nje, ne može implementirati rezultate izbora koje je sama ona raspisala i napisala kako trebaju da se sprovedu.

PREPOROD: To sve diže tenzije u zemlji?

Sad se dešava situacija da su tenzije oko promjene Ustava i Izbornog zakona da više nije glavno pitanje hoće li zalediti cesta, hoće li biti žestoka zima, već hoće li biti rata, trebamo li pakovati kofere i ići iz ove zemlje prije nego zapuca, jesmo li kupili rezervne hrane za tri mjeseca... Niko više ne razmišlja i ne govori o normalnim pitanjima. Zbog bojkota jedne strane državne institucije ne rade, jer je nekima i bojkot kao rad. Mislim da smo u situaciji da nam se približavaju izbori i da bi bilo najbolje da se dogovore, ako se mogu u bilo čemu dogovoriti, da se zaustave rasprave, da pokušamo raščistiti gomile dokumentacije koje Parlament i Vijeće ministara trebaju usvojiti i potpisati, jer kasnimo na putu ka Evropskoj uniji. Evropska unija nudi velika sredstva i grantove, ali nema ko da usvoji odluke i nama propadaju veliki novci. Ako smo mogli tri puta imati izbore protivno propisima, hajde da ih održimo i četvrti put, ali da u međuvremenu Parlament, Vijeće ministara i Predsjedništvo radi svoj posao i da se političke stranke obavežu da će neposredno nakon izbora pristupiti ustavnim promjenama za koje nam treba tri-četiri mjeseca, promjeni Izbornog zakona, ali da se zadovolje svi građani BiH, a ne samo politički lideri tri konstitutivna naroda, kako se sami predstavljaju, jer, zapravo, nije niko birao narodne lidere već članove Predsjedništva iz tri naroda, a osim toga niko od njih nije zvanični predstavnik cijelog naroda. Ako to ne uspijemo, to će produbiti krizu i bit ćemo kao u živom blatu.

PREPOROD: Skoro je izašao članak na Haaretzu u kojem se tretira negiranje genocida u BiH. Ne možemo govoriti zašto zlo slično onom iz Drugog svjetskog rata još uvijek ideološki i institucionalno živi na području Evrope, ali možemo li govoriti kako ga zaustaviti?

Zabrana negiranja genocida je nešto što postoji u velikom broju evropskih zemlja. Čak i u našim susjednim zemljama postoje zakoni o zabrani negiranja genocida. Mi se nismo mogli dogovoriti kad se postavljalo to pitanje šta je genocid. Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u svojim presudama definisali su da je u Srebrenici počinjen genocid. Zahtjev je bio da se prizna genocid u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine, ali sud je ostao na tome da je u Srebrenici bio genocid. Kada nismo to mogli zakonski uobličiti, visoki predstavnik je iskoristio Bonske ovlasti i nametnuo taj zakon. Mi ga možemo promijeniti pod uslovom prvo da ga usvojimo u Parlamentu. Onda Parlament može donijeti odluku da taj zakon ne važi ili da ga mijenja. Možda bismo svi bili zadovoljni da ga prepišemo iz Krivičnog zakona Srbije gdje je, također, zabranjeno negiranje genocida. Ni Republika Srpska ne bi mogla kazati da ijedan zakon Republike Srbije nije uredu, a zabrana negiranja genocida stoji u zakonu Srbije. Ako se pažljivije slušaju i čitaju izjave političkih lidera iz RS-a ni oni više ne negiraju da se desio genocid, već im se ne sviđa način kako je donesen. Evo imamo priliku da ga usvojimo i promijenimo i sami ga donesemo ili prepišemo od susjeda pa da vidimo hoće li onda biti problema. Nesporno je da je u Srebrenici počinjen genocid, to su dosudili i međunarodni sudovi i oko toga, barem u Jevrejskoj zajednici nema nikakvih dvojbi, jer je i Svjetski i Evropski jevrejski kongres, i Američki jevrejski komitet svi su oni podržali takav zakon i naravno apsolutno se slažu sa zabranom negiranja genocida, počevši od holokausta naovamo. Međunarodni sudovi nisu formirani od jedne strane u Bosni i Hercegovini, već međunarodne zajednice u najširem smislu te riječi. Pored toga, zabrana negiranja genocida je jedno civilizacijsko pitanje.

Nema malih i velikih genocida

PREPOROD: Svaka priča o holokaustu, poput one o preispitivanju broja ubijenih Jevreja, ima za cilj dehumanizaciju, diskreditaciju međunarodnih sudova i otvaranje rana. U tom kontekstu, kako vam se čine ove nesuvisle izjave predsjednika Republike Hrvatske da genocid u Srebrenici jeste genocid, ali ne baš „pravi“ ili da nisu isti genocidi zbog broja ubijenih?

Kako god zovemo stradanje ljudi mi naše mrtve nećemo vratiti. Međutim, iz pijeteta prema žrtvama svaku žrtvu treba cijeniti. Kvantitet ne prelazi u kvalitet. To što je ubijeno osam hiljada ljudi ili šest miliona nema velike razlike. Ljudi su ubijeni ni zbog čega. Ubijeni su samo zbog svoje nacionalne pripadnosti ili vjeroispovijesti. To je srž zločina, a ne: ima malih genocida, velikih genocida koji zavise od broja ubijenih. Mislim da je dosta tih izjava vrlo kontradiktorno i oni koji su to govorili ustvari su promijenili mišljenje, drukčije se izrazili ili jednostavno pokušavaju iskoristiti priliku za plasman svojih političkih ideja i dobivanje političkih poena, jer ne zaboravimo svaki političar više misli za sljedeće izbore nego za prošle. Za naredne izbore političar želi napraviti takvu atmosferu da pokaže da je on taj koji brani nacionalne vitalne interese svoga naroda time što neće prihvatiti da su oni napravili neki zločin. Jasno da genocid nije napravio cijeli jedan narod, već pojedinci ili političke stranke jednog sistema koji snose odgovornost.

(Preporod.info)