Reisu-l-ulema na promociji „Ilahiname“: Za Attara je poezija govor duše

- Zasluge za prijevod pripadaju vrijednoj i predanoj zaljubljenici u Attarovu poeziju Mubini Moker. Zahvaljujući njoj, Attar je progovorio našim jezikom. Također, želim se zahvaliti i književniku Hadžemu Hajdareviću, koji je prenio u naš jezik harmoniju perzijskog jezika na kojem je spjevana Ilahinama - rekao je na promociji „Ilahiname“ reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Reisu-l-ulema je ovom prilikom naglasio da je „Ilahinama“ veliko djelo klasične muslimanske poezije, napisano rukom velikog pjesnika Feriduddina Muhammada Attara, te da je u ovom djelu pjesnik svijet vjerskih istina podvrgao iskušenju jezika.

- Nakon osam stoljeća od njegove smrti, hoćemo makar ovako da ga se sjetimo i odužimo mu se. Feriduddin Attar nam je pokazao da se o vjeri, moralu, etici i pravdi može govoriti na mnogo načina, a ne samo jezikom teologije i prava. Prijevod „Ilahiname“ na naš jezik svojevrsno je bosansko rođenje ovog pjesnika. Sretni smo da možemo uranjati u dubine njegove poezije - naglasio je reisu-l-ulema.

Podsjetio je da zasluge za prijevod pripadaju vrijednoj i predanoj zaljubljenici u Attarovu poeziju Mubini Moker, da je zahvaljujući njoj Attar progovorio našim jezikom. Također, zahvalio se i književniku Hadžemu Hajdareviću, koji je prenio u naš jezik harmoniju perzijskog jezika na kojem je spjevana „Ilahinama“.

- Pred nama je knjiga autora za kojeg jezik nije bilo samo sredstvo kojim se služio u namjeri da prenese svoje nadahnuće. On je iskušavao njegove mogućnosti u nastojanjima da izrazi najdublje ushićenje pred Božijim licem, koje se ogleda u stvorenom svijetu koji iščezava. Attar je, usudio bih se reći, pjesnik tevhida. Poezija je za njega, kao što to stoji u izvedenici stihova iz upanišada, ulje u sjemenju sezama, maslac u mlijeku, voda u riječnom koritu, vatra u kremenu. Tevhid obitava u jeziku; on je sami jezik kojim se obznanjuje. On ne samo da saopćava stanje (hal) vjerskog ushićenja, on ga još dalje jezikom istražuje. Jer tevhid je čista moja poezija, njezin govor i zvuk i džennetu prija, kaže on na jednom mjestu u „Ilahinami“ -naveo je reisu-l-ulema i dodao:

- Attar nam pokazuje da je muslimansko društvo prošiveno jedinstvenim koncem tevhida, bez obzira na raznolikost u jeziku, rasi, naciji ili sljedbi. Muslimani su kružno organizirani oko temeljne ideje tevhida i ta ideja prožima njihovo društvo do u najudaljenije dijelove muslimanskog bića. Ideja tevhida ne ovisi o političkim mijenama i društvenim obratima; nju ne održava određena društvena klasa ili razred, ona je toliko duboko ukorijenjena u svijest muslimana kao jedinke da je gotovo neprimjetna. Attar nas na sebi svojstven način uvjerava da se istinska poezija ne može ni u šta upregnuti, ona ostaje slobodna poput ptice, čiji pravac leta je teško odrediti. Međutim, ona u isto vrijeme može da izrazi svako stanje pjesnikove duše u mnogostrukim odjecima, kada izražava njegovu viziju svijeta. Za Attara je poezija govor duše, ona je njegova vjera salivena od sušte nade u Božiju milost. Tamo gdje u duši ne postoji nada i iman se brzo iz duše iskrada, pjeva on. To su riječi kojima on sebi daje oduška kada iznad sebe postavlja vrelo Božije milosti, kao posljednje utočište od dugog lutanja umorne mu duše - rekao je reisul-ulema.

Pred nama je prva od Attarovih mesnevija Ilahinama (Knjiga o Božanskom), koja nas, poput Ibn Haldunove „Mukaddime“, uvodi u svijet gajba. Ona je samo najava ili priprema pjesnikovog putovanja, koje on njome najavljuje, naglasio je reisu-l-ulema na promociju „Ilahiname“.

- Druge dvije mesnevije, koje slijede „Esrarnama“ i „Mantiku Tajri“ („Knjiga o tajni“ i „Govor ptica“) knjige su koje nam govore o putovanju i čitanju znakova pored puta. Četvrta knjiga „Musibetnama“ je ona u kojoj se sukusira proživljeno iskustvo s putovanja, kako to ističe Mubina Moker u svojoj knjizi „Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru Šejha Attara“. U svojim mesnevijama Attar nam govori o vlastitom iskustvu vjere. To njegovo iskustvo započinje s upoznavanjem Božijeg plana njegova putovanja (šerijatom),a nastavlja sečitanjem znakova na putu povratka Bogu kroz tarikat, da bi na posljetku svjedočio o proživljenom iskustvu sa svog putovanja uhakikatu - naveo je.

Attar je mesnevi pjesnik, onaj koji traga za spoznajom (irfan), rekao je reisu-l-ulema.

- Po svom duhu, on je putujući derviš, onaj koji putuje od postaje do postaje, od tekije do tekije. U svojoj pjesmi on to putovanje čini i duhovnim i tjelesnim u isto vrijeme, jer iza sebe u svojim mesnevijama ostavlja trag u vremenu i prostoru. Zašto nam je važno čitati Attarove i Rumijeve mesnevije? Zbog vlastitog životnog putovanja, zbog znakova na putu, zbog istine o nama i drugim Božijim stvorenjima. Čestitke upućujem i izdavačima El-Kalemu i Institutu Ibn Sina. Nadam se da će ovo bosansko izdanje imati i svoje nastavke u nekoj budućnosti. Hvala vam svima koji ste se potrudili da nam pričinite radost ovog putovanja, da se upoznamo i družimo s djelom Feriduddina Muhammeda Attara - poručio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

(Preporod.info)