Na današnji dan rođen je hafiz Abdulah-ef. Budimlija

Čuveni bosanskohercegovački alim hafiz Abdulah-ef. Budimlija rođen ja na današnji dan u Foči, kao četrnaesto dijete svojih roditelja.

Još kao učenik medrese u Foči, u tamnošnjoj Carevoj džamiji 1938.god. položio je hifz.

Godinu dana poslije tog čina počeo je raditi u Bijeljinji gdje je zadobio mnogobrojne simpatije lokalnog stanovništa. Potpisnik je čuvene Bijeljinske rezolucije kojom se stalo u zaštitu srpskog i jevrejskog stanovništa i to u vrijeme kada je njegova familija poklana po Foči.

Upitan za tu gestu rekao je: "Ako čovjek drži do Božije riječi, zar može drugačije postupiti?"

Godine 1949. osuđen je od komunističkih vlasti na deset godina zatvora, najviše u svojoj grupi, koja je prebačena u zatvor u Crnoj Gori. Određen im je teški rad i boravak u tamnicama bez prozora. Kasnije je prebačen u Zenicu, gdje je petnaest mjeseci proveo radeći u livnici, pa u rudnik kod Zenice, a zatim na izgradnju pruge.

Zapamćen je po nepokolebljivoj vjeri, koja ga nije napuštala ni u najtežim trenucima. Nakon izlaska iz zatvora, na veliko insistiranje džematlija, dozvoljeno mu je da bude imam džamije u Dašnici u Bijeljini. Nastavio je život pod stalnim pritiskom i prismotrom vlasti.

Nakon 32 godine ponovo je uhapšen i osuđen zbog najobičnije diskusije na javnom skupu – predramazanskom savjetovanju u Sarajevu, u maju 1981. godine. Tada je, pored ostalog, rekao da se djeci u školama, pa i muslimanskoj djeci, često nudi svinjetina, o čemu bi trebalo povesti računa.

Svi su se složili s tim i zaključili da se pošalje molba školi koja je u tome prednjačila, školi “Hamza Hamzić”, u kojoj su muslimanska djeca bila u većini.

- Nije život, ako ti je sve potaman. Izdurao sam dva teška rata. U Drugom svjetskom ratu su mi poklali skoro svu familiju u Foči. Pa u Titino vrijeme me dva puta gonili u zatvor, pa praćenja, prisluškivanja, informativni razgovori… I onda dođe ovaj, u Boga se uzdam, posljednji rat. Još krvaviji i strašniji od onog prije njega… I sve to čovjek izdura, ali, ponekad se ražalostim kad vidim da iz tih iskustava, iz tog konstantnog duranja, Bošnjaci kao da ništa nisu naučili - kazao je hafiz Budmilija u jednom intervjuu novinarki Almasi Hadžić.

Osim lijepog glasa za učenje i znanja za prenošenje, hafiz Budimlija bio je vrstan kaligraf. Njegove levhe krase mnogo domove i džamije. Kao kaligraf napravio je i pravi podvig – rukom je prepisao čitav Kur'an, koji se nalazi u Gazi Hursev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Godine 1953. godine jedan od zatvorenika zeničkog zatvora, izvjesni Ante Artner čistio je zatvorski tavan i tom prilikom našao jednu malu knjigu, veličine nekoliko centimetara. To je bio Kur’an koga je spomenuti zatvorenik tajno predao muslimanima zatvorenicima. Cijeli Kur’an, u zatvorskim ćelijama, prepisali su: Derviš-efendija Spahić, Omer-efendija Okanović i Mustafa-efendija Mujagić. Pošto je tekst bio vrlo sitan, naočale sa većom dioptrijom pozajmio im je fra Didak Burić, provincijal hercegovački. Nakon toga prijepis su pregledali: hafiz Mahmut Traljić, hafiz Abdulah Budimlija i hafiz Hamid Muftić. Nažalost, ovaj prijepis Kur’ana nije sačuvan.

Iskušenja ga nisu zaobilazila, ali je u svakom od njih ostao stamen do smrti. U jednom od intervjua koje je dao u poznim godinama života, na upit novinara kako je, rekao je: "Ma nisam zdrav ali opet jesam. Hvala Bogu i na tome, zdrav sam toliko da mogu postiti i ibadete obavljati. Da mogu Kur'an učiti, knjige i novine čitati, sjediti sa ljudima koji mi dođu na muhabet, da mogu do džamije otići. Pa zar to u ovim godinama nije nagrada?" Dodao je i ovo: "Nije život ako ti je sve potaman."

Veoma dobro je govorio i pisao arapski jezik, čitao je literaturu na njemačkom, a pisao je i arebicom, jezikom na kojem je stvorena bogata bosanskohercegovačka alhamijado književnost.

U junu 2006. godine je na manifestaciji “Kaimijini dani” dobio "Nagradu za životno djelo".

Na ahiret je preselio 11. jula 2009. godine, a dženazu mu je klanjao tadašnji reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić.

Ukopan je u haremu Džindijske džamije u Tuzli.