Upoznaj sebe kako bi upoznao svoga Gospodara

Piše: Ali Tantavi

Muslimanski alimi, podstaknuti kur’anskim porukama često su se bavili temom spoznaje. Put do svjesnosti o Bogu, uglavnom je put koji vodi kroz svjesnost o sebi samome. Ovdje donosimo jedan takav tekst, autora Alija Tantavija koji je je objavljen u knjizi “Suwer we khawatir” (Slike i misli).

Nekoliko riječi želim da kažem o jednoj izuzetno bitnoj, a ujedno i bliskoj temi za čovjeka. Ta tema jeste ujedno poziv svima nama da upoznamo sami sebe. Možda će se neko od vas u sebi nasmijati i pomisliti da je ovaj poziv šala, a neko će reći: „Ko to ne poznaje samoga sebe?“

Iako se na vratima Apolonovog hrama u Delfima, u Grčkoj, nad samim ulazom nalaze riječi: „Čovječe, spoznaj samog sebe...“, sve do današnjih dana, od vremena Sokrata, među ljudima postoji samo mali broj onih koji su upoznali i spoznali sebe!

Kako i kad da upoznaš svoju dušu, moj brate, kad si od početka dana do počinka zauzet različitim pričama, poslovima, igrarijama ili knjigama? Kad da upoznaš svoju dušu kad ne pokušavaš da se osamiš dnevno bar jedan momenat, neopterećen trgovinom, izučavanjem ili uživanjem, kako bi razmislio o njoj? Kada... a stalno razmišljaš o svima osim o svojoj duši, i pričaš sa svakim osim sa sobom? Reći ćeš: „Ja...“Međutim, da li si ikada pomislio da upitaš sebe: „Ko sam to Ja?“.

Da li sam Ja moje tijelo? Da li su moji udovi i organi moje Ja? Kao rezultat nekog hendikepa ili bolesti ljudsko tijelo se može smanjiti, noga ili ruka se mogu amputirati, ali to ne znači da sam se Ja smanjio! Pa šta sam to Ja?

Nekad davno si bio malo dijete, pa si postao momak, zatim odrastao čovjek. Međutim, da li si ikada postavio pitanje: „Da li je ovaj momak ono nekadašnje dijete? Kako je to moguće, ako tijelo i razum više nisu isti, a ova moja sadašnja ruka nije više ona mala ručica koje više nema? I odakle je uopšte došla ova ruka? A, ako su to dvije različite osobe, koja od njih sam Ja? Jesam li Ja ono dijete s kojim nemam više ni misaone ni tjelesne poveznice? Ili sam Ja ovaj odrasli čovjek koji Vam piše ovaj govor? Ili sam Ja onaj stari dedo koji tek treba da se pojavi sa svojim izmorenim tijelom i slabom vitalnošću? Šta sam Ja?

Reći ćeš: „Razgovarao sam sa svojom dušom i ona mi je šapnula...“, ali jesi li ikada razmišljao o tome šta si Ti i šta je to tvoja duša? Koja je to razlika između vas dvoje? Na koji način se ona obraća tebi, a ti njoj?

Svako jutro, ako klanjaš sabah-namaz, u prilici si da čuješ alarm koji te poziva da ustaneš pošto je nastupilo vrijeme, i ti unutar sebe osjetiš neki glas koji te zove da se pokreneš i ustaneš.

Čim kreneš da to činiš, osjetiš i čuješ jedan drugi glas koji ti šapuće da sačekaš još malo i da uživaš još koji momenat u toplini postelje i ugođaju sna. Ova dva glasnika se međusobno bore i natječu... Pa, da li si se zapitao: „Šta su ovi glasovi i koja je uloga onoga Ja između njih? Šta je to što ti ukrašava grijeh i dočarava ti činjenje grijeha slasnim i ugodnim? Šta te to gura i tjera prema grijehu? S druge strane, šta je to što ti stvara averziju i udaljava te od nepokornosti?“

Neko će kazati: „To su duša i razum“. Ali, jesi li razmislio ikada o tome šta je to duša koja je sklona zlu i šta je to razum koji te odvraća od njega? Šta si Ti?

U tebi se nekad uzburkaju strasti toliko da čitav dunjaluk promatraš kroz prizmu spavaće sobe, i da je cjelokupan život samo tjelesno uživanje...

Poželiš nekada određene stvari koje su toliko grozne da bi sam šejtan zadrhtao od istih, a kada se te strasti smire vidiš da je to bilo toliko ružno i izuzetno nerazumno! U tvojoj duši se nekad zakovitla toliki plamen ljutnje da te dovede u stanje da osjećaš užitak i zadovoljstvo u nanošenju zla, pakosti i osvete prema drugome...

Zanoćiš kao da se u tebi nastanila kakva životinja i tvoja ljudskost se pretvorila u zvjerstvo, a zatim se ta ljutnja smiri i počinješ osjećati bol i tugu naspram onoga što je maloprije bilo užitak, pa se kaješzbog svojih prošlih želja.

Nekada pročitaš knjigu o životu Poslanika, a.s., pročitaš neku hikaju, čuješ neku kasidu i osjetiš kao da se u tvome srcu nastanio melek. Kao da letiš bez krila u nekom svijetu dobrote i ljepote, a onda kada ostaviš knjigu i vratiš se obavezama ne možeš da pronađeš trag toga svijeta u svojoj duši. Jesi li ijednom postavio pitanje: „Šta sam Ja u odnosu na ovo maločas spomenuto?

Jesam li Ja taj pohotni, požudni i lascivni čovjek koji dopušta svaku vrstu harama i prilazi svakoj vrsti ružnoće i opačine? Jesam li Ja taj agresivni i destruktivni čovjek koji je spreman da pije krv svoga brata po ljudskosti, da se hrani njegovom kaznom i veseli njegovoj nesreći i patnji?

Ili sam Ja možda onaj uzvišeni i potpuni čovjek koji lebdi nebesima čistote bez ikakvih krila? Jesam li ja zvijer, šejtan ili melek? Ti misliš da si jedno biće i sebi dovoljno poznat, a ustvari se u tebi krije čitava zajednica i grupa ljudi (personaliteta). Ti si jedan potpuno nepoznat svijet.

Otkrivaš svjetske nepoznanice i upoznaješ atmosferske slojeve, a i dalje si nepoznat samom sebi. Tvoje tajne niko nije uspio saznati...

Jesi li ikada pokušao da uđeš u svoju dušu i otkriješ njene skrivene tajne? Tvoja duša je jedan čudesan svijet koji se svake sekunde mijenja i nanovo oblikuje. Nikada se ne nalazi stalno u jednom stanju. Dođeš u priliku da zavoliš čovjeka jer ti se čini kao melek, a zatim ga zamrziš jer ga počneš gledati drugačije, kao šejtana.

Međutim, on nikada nije bio melek a niti šejtan. Taj čovjek se nije promijenio. Ono što se promijenilo je tvoja duša. Nalaziš se nekada u stanju sreće pa ti je čitav dunjaluk toliko nasmijan da kada bi imao priliku da obojiš neku sliku, ona bi bila sva u najveselijim bojama...

A onda, dođeš u stanje muke i tuge kao da je čitav dunjaluk zavijen u crni veo. Ali, dunjaluk nije nikada bio nasmijan a ni plačan, nego si Ti bio nasmijan i plačan. Šta je onda ova promjena unutar tebe? Koja su to mjerila spram ovoga svijeta tačnija i koji su pogledi ispravniji?

Nekada zbog gladi osjetiš glavobolju toliko da ti se život zagorča, sve ljepote izblijede, blještavilo sunca ugasne, a bjelina mjeseca potamni... Ako si filozof, čitav svijet ti je ispunjen pesimizmom i zlom kobi, a ako si poeta drugima citiraš pjesme prepune očaja i tuge. Onog momenta kada dođe hrana, nestane taj pesimizam i očaj. Pa šta je ta filozofija i pjesništvo, o čovječe, ako je njihov izvor nedostatak hrane?

Nekada si izmoren, slabašnog tijela, u potpunosti nemoćan da učiniš neki pokret, ali pojavi li se ispred tebe kakva opasnost, ili sleti li na tebe kakvo veselje i radost, odjednom si uspravan, kao da si oslobođen od okova a poletan si kao gazala. Odakle ova skrivena snaga unutar tebe?

Jesi li ikada razmišljao da istražiš malo više o ovoj snazi i da je bolje iskoristiš?

Dragi brate, duša je kao brza rijeka... Nijedna kap, nijednog momenta ne stoji na jednom mjestu u istome stanju. Odlazi, da bi došla druga. Ona iza je pokrene, a ona pokrene onu ispred sebe. Svakog časa, svaki od nas se ujedno i rađa i umire. U svemu tome, ti si jedno biće.

Ti si onaj koji je umro, ali si ujedno onaj koji se iznova rodio. Zato, trudi se uvijek da postigneš perfekciju i savršenstvo i da se uzdigneš na više stepene.

Pokušavaj da se rađa uvijek bolje i ljepše stvorenje od onog prošlog i nemoj govoriti: „Ja to nisam u stanju uraditi“. Ti si neprestano kao svježa grančica, jer je ljudska duša jedan nepresušan izvor. Ona se ne nalazi u samo jednom stanju, iako se vremena i prilike mijenjaju. Nekada se navikneš na duga sijela pa pomisliš da nema šanse da ranije legneš; Međutim, dovoljno je nekoliko noći da poraniš i već si se navikao na rani počinak. Sam se čudiš kako si mogao tako dugo u noć sijeliti?

Ljudi znaju biti toliki ovisnici o alkoholu da i ne pomisle kako mogu osaburati na alkohol. Ali, znamo i sami da se desi da oni ostave alkohol i naviknu se na trijeznost toliko da se čude kako su se mogli opijati?!

Ima momaka koji vole curu toliko da ne mogu zamisliti život bez nje, ali dođe momenat da se čudi kako je uopšte gajio emocije ljubavi prema njoj! Nemoj zato govoriti za stanje u kojemu se nalaziš trenutno: „Ja to ne mogu ostaviti ili napustiti“. Ti si u jednom stalnom putovanju, a ta stanja na koja nailaziš su stanice i postaje na putu. Nemoj izlaziti na nekoj od njih da bi se tu stalno zadržao.

Brate moj, upoznaj svoju dušu. Osami se s njom i zaroni u more njenih tajni. I naravno, stalno postavljaj pitanje: „Šta je to duša? Šta je razum? Šta je život? Šta je životni ciklus? Gdje je naš kraj i završetak?“

I ne zaboravi da onaj ko upozna i spozna samoga sebe, taj će spoznati svoga Gospodara, i upoznat će smisao života na ovome svijetu. Shvatit će šta je to prava slast i užitak kojem ne parira nijedan drugi i da je najveća kazna kojom Allah kažnjava one koji su Ga zaboravili, to da su zaboravili sami sebe, tj. svoje duše!!!

Prijevod sa arapskog: Ammar Čopelj

(IIN Preporod)