Hutba muftije Dizdarevića: Znanje je snaga, znanje je moć

U današnjoj hutbi muftija Dizdarević govorio je o početku mektebske pouke naglasivši kako je znanje snaga i moć. Muftija Dizdarević kazao je da Islam daje prednost znanju i iznad pobožnosti, jer je pobožnost subjektivna a znanje je objektivna, izmjerljiva kategorija, pobožnost se ne može kvantificirati, izmjeriti, dok znanje može.

Hutbu prenosimo u cijelosti:

Neka je hvala Allahu Milostivom i Svemilosnom, Vladaru Dana Sudnjega. Onome koji je nebo visoko sazdao i deredže učenim podigao. Koji nas poučava peru i onome što ne znamo. Hvala mu na blagodati imana, islama i ihsana, na blagodati slobode i mira u domovini Bosni i Hercegovini. Neka je salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika resuli ekrema, nebijji muhterema Muhammeda, a.s., na njegovu uzornu porodicu, čestite ashabe, plemenite bosanske šehide i sve one koji svojim srcima, riječima i djelima Istinu svjedoče. 

Poštovana braćo,

Veliki arapski pjesnik Ebu ‘Ala El-Ma'ri iz jedanaestog stoljeća izrekao je stihove znanje je snaga, znanje je moć. Stoljećima kasnije ove stihove preuzeo je čuveni filozof F. Bekon i uzviknuo znanje je moć, sa čim je počela evropska renesansa. Ovi mudraci su nas poučili da u znanju leži moć za ovladavanje sobom, prirodom ali i cijelim svijetom. Stoga je sasvim prirodno uoči nove mektebske godine, ali i netom nakon početka školske godine iznova naglasiti važnost odgoja i obrazovanja u islamu. Prije koji dan školska zvona zazvonila su i naša dječica su ponovo ušla u školske klupe, a već sutradan naši vrijedni muallimi će u mektebima dočekati čiste duše naše dječice kako bi ih poučavali časnome dinu. Početak mektebske i školske godine važan je događaj za sve nas, jer kvalitet nekog društva mjeri se prema tome koliko umije prenijeti znanja i iskustva budućim generacijama. Prosperitetna  društva jesu ona koji to rade brže i organizovanije dok su zaostale one zajednice koje ne umiju prenijeti kvalitetno obrazovanje svojim mladima. Ideal savremenog obrazovanja jeste društvo znanja u kojem se kao krunski kriterij za društveni i socijalni napredak uzima znanje. I Islam i muslimani u svom civilizacijskom zenitu stvarali su vlastito društvo znanja, jer je ono bilo najvažniji kriterij nečije uspješnosti i valjanosti.

Podsjetimo da Kur'an ulazi u povijest, u historijske procese sa naredbom učenja: „Uči u ime Gospodara tvoga koji stvara“. Povrh toga, Kur'an je objava koja odmah pominje pero kao sredstvo kojim se prenosi znanje, ali i činjenicu da je znanje dar od Allaha koji je ispred svih drugih darova. „On čovjeka poučava peru, poučava ga onome što ne zna“. Kur'anske naputke o znanju slijedio je i Muhammed, a.s., kada je rekao: „Meleki prostiru svoja krila od dragosti pred onim koji traži znanje“. (Tirmizi). Mnogo je razloga za takvu poziciju znanja u zlatnom dobu islama. Znanje je najdemokratskije mjerilo nečije vrijednosti jer se ne može naslijediti, ne može se kupiti, ne može se oteti. Ljepota, izgled, porijeklo ne mogu biti mjerilo nečijeg kvaliteta, jer ne ovise o nama samima. Islam hoće da se mjerimo prema onome što je istinski u našim rukama i što ovisi o nama, a to je znanje.

Islam daje prednost znanju i iznad pobožnosti, jer je pobožnost subjektivna a znanje je objektivna, izmjerljiva kategorija. Pobožnost se ne može kvantificirati, izmjeriti, dok znanje može. U čuvenom kazivanju o Ademu i melekima, kada Allah upoznaje meleke da će na zemlji Adema za halifu postaviti, oni traže razlog takve odluke. Zato je Allah, dž. š., poučio Adema imenima svih stvari pa je od meleka zatražio da mu ih kažu, ali nisu znali pa je to Adem, a. s., učinio. U ovom kazivanju meleki predstavljaju čistu i nepatvorenu pobožnost, dok je Adem simbol znanja i učenosti. I vidimo, da Allah naređuje melekima tj. pobožnosti da učini sedždu i pokaže poštovanje spram Adema tj. znanja. Zato su muslimani bili učeni i obrazovani. Voljeli su knjigu i ljude od knjige do te mjere da su muslimanski vladari stavljali zlato na jednu stranu, a knjigu na drugu, i tako plaćali i vrednovali znanje.

Ovo je islamska prošlost kojom se ponosimo, a drugo je muslimanska stvarnost koje se stidimo. Jedno je islam kao ideal kojem težimo, a drugo glib muslimanske sadašnjosti koju živimo. U tom glibu muslimanske stvarnosti muslimani su među najneobrazovanijim dijelom svjetske populacije. Hvalimo se brojem muslimana u svijetu kao da je to naša zasluga a zaboravljamo silnu muslimansku sirotinju koja jedva zna čitati i pisati, što je naša odgovornost. Danas su muslimani u poziciji da vlastito neznanje pravdaju vjerom čineći veliki zulum časnome islamu. U mnogim muslimanskim zemljama još postoji dilema da li dozvoliti djevojčicama da se obrazuju ili ne, kao da nas povijest nije naučila da je vrjednije i bolje za jedno društvo da obrazuje ženu nego muškarca. Obrazovan muškarac obrazovan je pojedinac, obrazovana žena obrazovano je društvo. Namjesto da muslimani pričaju o novim knjigama, idejama i naučnim otkrićima mi „prežvakujemo“ davno ispričane priče. Od društva znanja i vjere zasnovane na tom znanju postali smo društvo gdje vladaju sihir i sujevjerje. Drevni muslimani istraživali su uzroke i posljedice, koristili eksperimente, analizirali i sintetizirali i tako tražili odgovore na prirodne i društvene fenomene.

Današnji muslimani traže odgovore u čudima Allahovog stvaranja, šeruju nekakve pčelinje saće sa tzv. čudom Allahovog imena, dive se drvoredu sa ispisanim šehadetom  zaboravljajući da je „sva priroda čudesna i da su sva čuda prirodna“ (Dostojevski). Dok je Muhammed, a.s., još prije 1400 godina promovirao karanten, dakle logiku i znanje, kao vid liječenja od širenja zaraze, današnji muslimani raspravljaju o vakcinaciji i uzdaju se u Allahovu pomoć koja treba da kane sa nebesa, a ne kao izraz znanja i truda. Iznevjerili smo islamske ideale, jer smo dozvolili da se do najviših akademskih zvanja dolazi kroz brze kurseve i usputne fakultete. Akademije niču kao gljive poslije rodne kiše a diplome se dijele šakom i kapom. Tako se postaje društvo zvanja bez znanja i diploma bez pokrića. Mislimo da je sramota biti dobar zanatlija, privrednik ili vrhunski sportaš. Sramota je lagati i lažno se predstavljati da jesi ono što nisi i da nisi ono što jesi. To ukazuje ne samo na krizu obrazovanja, nego i na fundamentalnu krizu morala.

A možemo mi bolje. Neka znate da su prvu vakcinu protiv Covida izumili dva muslimana, tačnije dr. Ugur Šahin i njegova supruga dr. Ozlem Tureci. To što su muslimani nije im smetalo da budu uspješni i priznati naučnici. Naši inovatori, matematičari i drugi osvajaju svjetske nagrade. U takmičenju sa najuglednijim svjetskim pravnim fakultetima naš Pravni fakultet u Zenici redovno osvaja prva mjesta, a naša dječica dobivaju najviše nagrade, mada je takmičenje na engleskom jeziku. To govori da se možemo takmičiti sa najboljima samo ako ideale islama budemo živjeli u praksi, a ne samo u teoriji.

U to ime, koristim priliku da svim polaznicima mekteba, učenicima i studentima kao i njihovim roditeljima, muallimima, učiteljima i profesorima čestitam početak nove školske godine, sa dovom Allahu, dž. š., Gospodaru povećaj nam znanje i ljubav spram znanja, jer znanje je snaga, znanje je moć.

Hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević, muftija zenički

(Preporod.info)