Hutba dr. Velića u džematu Misoča

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo, dr. Abdulgafar ef. Velić jučer je održao hutbu u džematu Misoča.

Hutbu glavnog imama, objavljenu na web-stranici MIZ Sarajevo, prenosimo u cijelosti.

„Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali. Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji. Onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.“ (El-Kevser, 1-3)

„Pa, zaista, uz teškoću je olakšanje. Uistinu, uz teškoću je i olakšanje. (El-Inširah, 5-6)

Draga braćo, danas je 4. dan Kurban bajrama. U ovim danima izvršavali smo važne propise naše vjere, te smo stoga mirni, sretni i zadovoljni. Međutim, naša bajramska radost imala je i svoju drugu stranu. Naš osmjeh zbog brojnih svježih rana, koje i u ovim danima po ko zna koji put otvaramo, krije u sebi duboku tugu i bol.

U utorak smo na prvi dan Kurban bajrama u Kamičanima kod Prijedora klanjali dženaza-namaz za 12 nedužno ubijenih Bošnjaka, čiji su dijelovi tijela pronađeni na Korićanskim stijenama, u Tomašnici i po drugim lokacijama.

Draga braćo, u okolini Prijedora pronađeno je 57 masovnih grobnica, u kojima su zakopani ubijeni Bošnjaci. Na području općine Prijedor nalazi se i najveća masovna grobnica u Bosni i Hercegovini u kojoj je pronađeno više od 800 nedužno ubijenih Bošnjaka.

Kada pođete u zapadnu Bosnu između Ključa i Bosanskog Petrovca na planini Grmeč nalazi se i masovna grobnica Lanište, gdje su na dubini od 22 metra pronađeni ubijeni Bošnjaci iz Biljana kod Ključa. U Biljanima kod Ključa 10. jula 1992. ubijeno je 250 bošnjačkih civila.

Žrtve su bili djeca, djevojke, stariji ljudi. Ubijena Amila je imala samo tri mjeseca a njen brat četiri godine, kada su ubijeni. U trenutku smrti bili su zagrljeni uz svoju majku, koja je također ubijena. Nakon sto su ih ubili, zlikovci su ubijene civile bagerima tovarili na kamione i vozili u masovnu grobnicu Lanište, koja udaljena deset kilometara od Biljana. I Bošnjaci Biljana žrtve su agresorske ‘velikodržavne’ politike, a egzekutori su prve komšije, među kojima je i nastavnik Marko Samardžija.

Također, i cjelokupno područje sjevernoistočne Bosne je pod masovnim grobnicama. Najveći broj masovnih grobnica je oko Srebrenice, Bratunca, Zvornika. Samo u Kamenici kod Zvornika u 13 mosovnih grobnica pronađeno je 4000 ubijenih Bošnjaka. U masovnoj grobnici Crni Vrh pronađeno je 629 Bošnjaka.

Na području RS-a pronađeno je četiri hiljade grobnica od kojih je 400 masovnih. Znatan broj masovnih grobnica još nije otkriven. Veliki broj grobnica je po nekoliko puta premještan, tako da smo ostatke tijela ubijenih Bošnjaka pronalazili u tri, četiri, pet i više grobnica. Kosti jednog ubijenog Srebreničana pronađene su u 11 grobnica.

Draga braćo, tokom protkle agresije iz našeg naroda rodila se Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja je na kraju brojala oko 250 hiljada naoružanih vojnika. Naša zemlja pamtit će hrabre i mudre predvodnike koji su u jednom presudnom trenutku stali ispred, te nas poredali u saffove. Na osnovu toga postali smo politička činjenica ali i respektabilna vojna sila.

Naši su borci pokazali nevjerovatnu i neopisivu hrabrost i junaštvo. Goloruki su i sa puškama naprevljenim od vodovodnih cijevi jurišali na tenkove. Osvajali su mjesta i kote za koje su i najveći vojni stručnjaci tvrdili da su neosvojive. Na kraju su, uprkos činjenici da su na početku agresije bili gotovo nenauružani i da su tokom cijelog perioda agresije bili pod embargom na nabavku oružja, odbranili Bosnu i Hercegovinu.

Na današnji dan 23. jula 1992. godine na području Misoče kod Ilijaša borci Armije Bosne i Hercegovine zarobili su prvi agresorski tenk. Važno je istaći da su u ovoj akciji heroji Misoče gotovo goloruki zarobili tenk, koji je bio u punom borbenom pogonu.

Draga braćo, sve bosanske rijeke i planine, sve te naše granice i bedemi natopljene su šehidskom krvlju. Zbog šehidske krvi i šehitluka u našoj domovini uvijek će biti berićeta i selameta. Stoga, treba otići na Drinu, Krivaju, Neretvu, Unu i druge bosanske rijeke, zijaretiti ih, ogledat se u njima, u njima tražiti inspiraciju, umiti lice, ruke i noge, mesh po glavi učiniti.

Treba se ispeti i na bosanska brda i čuti njihov šum. U njima stanuju naši šehidi i merhuni. Te rijeke i brda puno pamte, dosta toga znaju a šute. Treba tu šutnju osjetiti, berićet kući ponijeti i fatihu šehidima proučiti.

I na kraju, poput naših dobrih i časnih prethodnika, važno je da i mi ostanemo do kraja u saffu i da čuvamo džemat. Džemat je stalna vrijednost. Svi drugi društveni koncepti se troše, dobijaju čudne, nekada i opasne oblike, dok džemat ima svoju čistu prirodnost, univerzalnost, svoj red i mir.

Džemat je naša luka spasa, sigurnosti i opstanka, ali i izvor naše snage, povjerenja, zajedništva, saradnje, solidarnosti i pobjede.

Molim dragog Boga da nam kabul učine naše namaze, naše kurbane i naša druga dobra djela.

(Preporod.info)