Muslimansko reagiranje na blasfemiju: historijski primjeri i pouke

Slučaj satiričnog francuskog magazina Charlie Hebdo, koji uključuje objavljivanje karikatura Muhammeda, a.s., teroristički napad na novinare i policajce koji su ih čuvali, ponovno objavljivanje karikatura i proteste muslimana širom svijeta na sve ovo otvorio je pitanje muslimanskih reakcija na blasfemiju. Ovo nije prvi ovakav slučaj u Evropi, odnosno na Zapadu, s kojim se suočavaju muslimani. Kako je poznato 1989. Salman Rušdi je objavio roman Satanski stihovi, a 2005. danski list Jyllands-Posten objavio je karikature Muhammeda, a.s. Muslimanske reakcije na ove slučajeve uključivale su: fetvu ajetullaha Homeinija o smrtnoj kazni za Selmana Rušdija, spaljivanje romana, demonstracije, pokušaj sudskog progona autora itd. U slučaju danskih karikatura desile su se protestne demonstracije, napadi na diplomatska predstavništva Danske, bojkot danskih proizvoda itd. U slučaju Charlie Hebdo desio se teroristički napad i demonstracije. Ove reakcije su se dešavale kako u Evropi, odnosno na Zapadu tako i u muslimanskim zemljama. Ono što se uočava jeste da među muslimanima u Evropi tokom posljednjih dvadeset pet godina nije došlo do ozbiljnog razmatranja pitanja kako reagirati na vrijeđanje vjerskih svetinja u okviru demokratskih država.

U tom smislu ovaj tekst ima za cilj da pruži kratak pregled historijskih reakcija muslimana na izazov vrijeđanja vjerskih svetinja, odnosno blasfemije, te uvid u reagiranja drugih vjerskih zajednica na isti izazov na Zapadu u savremeno doba.

Reakcija putem krivičnopravnih sankcija

U situacijama kada se blasfemija desila u okviru historijskih muslimanskih država u kojima je važilo šerijatsko krivično pravo reakcija na blasfemiju je bila putem krivičnih sankcija. Za vrijeđanje Boga, Božijeg Poslanika, meleka i drugih svetinja bila je zaprijećena smrtna kazna. Ova reakcija nije specifična samo za islam, nego su se i druge objavljene religije štitile na taj način u vrijeme kada je njihovo vjersko pravo bilo dio državnog prava.

Kao primjer muslimanskog reagiranja na ovaj način uzećemo dva slučaja: slučaj tzv. Kordopskih mučenika iz 9. stoljeća i slučaj tzv. jerusalimskih mučenika iz 14.vijeka. (O ovom fenomenu u literaturi na južnoslovenskim jezicima može se više vidjeti kod Ivana Jurkovića, „U potrazi za slavom mučeništva? Sv. Nikola Tavelić i martirski pokret u Cordobi – razlike i sličnosti“, Croatica Christiana Periodica, g. XXXVII, Zagreb 2013, br. 72, str.1-19)