Muftija banjalučki: Tekbir-i-tešrik su himna Hadžskog bajrama

Centralna bajramska svečanost Muftijstva banjalučkog održana je u Ferhat-pašinoj džamiji u Banja Luci, gdje je bajramsku hutbu kazivao muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović.

- Ušli smo u blagoslovljeno vrijeme obavljanja i izvršavanja ibadeta hadždža i kurbana. Tokom življenja vrijeme prati nas, a  mi živimo u vremenu. Između, ili bolje kazano, u toku tog životnog hoda, vjernike prate zahtjevni ibadetski obredi, kojima svakodnevno potvrđujemo vjersku pripadnost, svijest o tradiciji i kulturi koju stoljećima njegujemo i baštinimo, kao i ljubav prema prostoru koji gledamo sa distance, kao i onaj prostor koji nas okružuje i udomljuje. Prostor koji nas okružuje je najlakše, najljepše i najuputnije definisati kao zavičaj. U njemu se tokom života svijamo, a nakon smrti, zavijamo - kazao je muftija banjalučki.

Ističe kako u ovom velikom danu Hadžskog, odnosno, Kurban-bajrama, osjećamo da čovjek, odnosno, svaki pojedinac ima dva zavičaja, onaj duhovni zavičaj koji ga individualno upotpunjava, i fizički, kojeg on kao pojedinac ispunjava.

Za nas vjernike, a time i muslimane svijeta, duhovni zavičaj je grad Mekka u kome se nalazi Bejtullah, Božije kuća, Ka'ba, prema kojoj se okrećemo pet puta dnevno tokom obavljanja namaza. Tu Božiju kuću, Ka'bu, smo dužni za života posjetiti ako smo u mogućnosti.

- Nažalost, i ove godine, kao i prošle, spriječeni smo da obavimo tu petu dužnost zbog pandemije, koja je blokirala i još uvijek blokira društvene i životne tokove, a time sprečava vjernike u izvršavanju propisanih obreda. Možda danas u ovom teškom, izazovnom vremenu najmoćnije odzvanjaju dove Ibrahima a.s. koje je učio za prostor duhovnog nam zavičaja "Bože, učini ovaj grad sigurnim i mirnim..." (El-Bekare, 126.) kao i "Bože, učini da ljudska srca i duše čeznu, streme ovom svetom mjestu i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili." (Ibrahim, 37.) Obaviti hadždž, znači posjetiti duhovni zavičaj i ostaviti utisnute stope ibadetskog hoda u tavafu, sa'ju, boravku na Arefatu i činu odbacivanja negativnih slabosti na Mini. To je ujedno prilika da se prošeta životnim sokacima Adema a.s., Ibrahima a.s., Ismaila a.s. i Muhammeda a.s. Zato se čovjek sa hadždža vraća očišćen i oprošten od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila, kako to stoji u vjerodostojnom hadisu - kazao je muftija banjalučki.

Nagalasio je da je za sve ljude svijeta, pa tako i za Bošnjake, fizički zavičaj je uvijek bliži, u njemu se živi, iz njega se odlazi i u njega se dolazi.

- Obradovan sam posjetama, dolaskom, pokretom naših Bošnjaka koji se iz različitih krajeva svijeta ovih dana vraćaju, dolaze i posjećuju zavičaj. Možda je fizički zavičaj u materijalnom svijetu više zaokupirao čovjeka od duhovnog, i jedan i drugi su jednako važni čovjeku. Valja naglasiti da je fizički zavičaj emanet na našim plećima. Za duhovni zavičaj Bog se brine, a za fizički mi se trebmo pobrinuti, pokazivati čežnju baš onako kako je to Poslanik a.s. pokazivao za rodnom Mekkom. Potpomognut je Allahovom naredbom „..okreni svoje lice prema Mešari-l-haramu“ (El-Bekare 144.) Mekki iz koje je protjeran. To je primjer kako se svi Bošnjaci trebaju odnositi prema zavičaju i mjestu rođenja. Nikada ne odustajati od zavičaja, ne smije se posustati bez obzira na izazove i poteškoće. Najsigurniji dom je u domovini, a u domovini je smiraj. Dosta domova je prazno, što je znak da se domovina prazni i da smo nemarni prema domovini. Nostalgija i emocija se posebno osjećaju prema zavičaju i rodnoj grudi u danima blagdana. Rodna gruda je usko povezana sa prsima čovjeka. Grudi čovjeka su ispunjene rodnim zavičajem, a zavičaj se ispunjava ljudima, čovjekom. Kazano je, da čovjek može otići, napustiti zavičaj, ali zavičaj ne izlazi iz njegovih grudi, prsa. To je iskonska relacija - podsjetio je muftija.

Pojasnio je kako se nalazimo u danima Kurban-bajrama, te kako prinošenjem žrtve kurbana, izgovaranjem tekbira i tekbir-i-tešrika mi slavimo i veličamo Allaha dž.š; koji nas je obasuo različitim vrstama blagodati, kao što su zdravlje, potomstvo, imetak i drugi.

- Zar Mu na svemu ne trebamo biti zahvalni? Darujući čovjeku život na ovom svijetu, Allah dž.š ga je zadužio svetim dužnostima, ibadetima i tako mu poklonio namjesništvo na Zemlji. Te dužnosti i zaduženja će biti krunisana činom Božijeg zadovoljstva. Kurban je čin žrtve, odlučnosti, namjere i želje čovjeka da Allahova milost, Božiji rahmet, bude u njegovoj blizini. On, kurban, je ogledalo čovjekove bogobojaznosti, potvrda stepena njegove svijeti o Bogu, pokazatelj društvene organiziranosti, darežljivosti, plemenitosti, otvorenosti, ljubavi prema porodici i drugim ljudima, a posebno prema onima koji su u potrebi jer je kurban žrtva u ime Allaha, a za više ideale. Ti ideali imaju za cilj usrećiti čovjeka, jer su utemeljeni na čistoj vjeri u Boga. Kurbanom se jača i oplemenjuje ljudska duša, koja formi ljudskog bića daje smisao i oplemenjuje mu stil života. Kurban je u ime Boga, a za potrebe onog koji ga ne može zaklati. Na taj način se izjednačavamo svi pred Bogom. Samo nas Allah kuša darovima, hoćemo li Mu biti zahvalni na način da usrećimo drugog i da ne okrećemo glavu od onih koji su potrebni - dodao je muftija Abdibegović.

Ocijenio je da se u harmoniji i skladu oslikava priroda tog ljudskog života, te da je sve izvan toga bol, patnja, nered i stradanje.

- Kako doprijeti do čovjekova srca i duše, ili kako biti i postati nečije srce i duša. Bajram nam svojim obiljem daruje priliku da postignemo to. Iskoristimo bajramske dane čestitanjem, posjetama jednih drugima, oprostom i izmirenjem međusobno, obradujmo posjetom ostavljene i napuštene, pružimo utjehu i nadu nemoćnima, obrišimo suzu uplakanom, posjetimo, zijaretimo mezarja naših umrlih i povežimo se sa njima učenjem sure Jasina. Neka ovi bajramski dani proteknu u radosti, miru i Božijem zadovoljstvu. Amin! Bajram šerif mubarek olsun! - kazao je muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović.

(Preporod.info)