Optužnica Stanišiću i Simatoviću obuhvata i ubistvo šest Srebreničana na području Trnova

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) danas će izreći presudu bivšim šefovima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, optuženim za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), terete se da su od aprila 1991. do decembra 1995. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bio uklanjanje većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske. 

Postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem će sudije MMKS-a utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 

Nakon prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Apelaciono vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici. Apelaciono vijeće Haškog tribunala odlučilo je da, po prvi put u historiji ovog suda, u potpunosti obnovi jedno suđenje. Simatović i Stanišić su uhapšeni 13. marta 2003. godine u Srbiji. Obojica su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj tački optužice. 

Prva optužnica u ovom predmetu je potvrđena još 2003. i mijenjana je u nekoliko navrata, dok im se trenutno sudi po trećoj, posljednjoj optužnici iz 2008. godine. Prema optužnici, UZP, u sklopu kojeg su vršeni progoni, ubistva, deportacije i prisilna premještanja, nastao je najkasnije u aprilu 1991. i trajao barem do 31. decembra 1995. godine, a Tužilaštvo je tvrdilo da su Stanišić i Simatović doprinijeli postizanju ciljeva tog poduhvata svojim činjenjem ili nečinjenjem. 

U optužnici stoji da su Jovica Stanišić i Franko Simatović rukovodili finansiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama SDB-a Srbije i drugim srpskim snagama koje su učestvovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tokom perioda na koji se odnosi optužnica. Također se navodi da su optuženi tokom dužeg vremenskog perioda neprekidno slali snage i pružali im podršku i nisu ih uputili da se uzdrže od činjenja protivpravnih djela, kao i da nisu prestali s popunom snaga na terenu koje su činile ta djela. 

“Od marta 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito Specijalne jedinice SDB-a Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvornik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Trnovu”, stoji između ostalog u optužnici. 

Stanišićeva i Simatovićeva optužnica obuhvata i ubistva šest Srebreničana na području Trnova kod Sarajeva. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25). Godišnjica ovog zločina obilježava se 17.jula, no, na mjestu gdje su na najgori mogući način ubijeni ovi Bošnjaci još uvijen ne postoji spomen obilježje.  

Stanišiću i Simatoviću se također na teret stavlja tačka optužnice prema kojoj su 8. aprila 1992. godine ili približno tog datuma, srpske snage, konkretno Željko Ražnatović Arkan i pripadnici Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, napale Zvornik i preuzele kontrolu nad gradom. Tokom tog napada je ubijeno oko 20 civila nesrpske nacionalnosti. Ražnatović je sa svojim pripadnicima, po optužnici, u Sanski Most došao u septembru 1995. godine, kada su njegovi pripadnici strijeljali 12 osoba, od kojih je samo jedna preživjela sa teškim povredama. 

U optužnici se navodi kako su napadi, ubistva, nasumično hapšenje i zatočavanje, paljenje katoličkih crkava i džamija, prisilni rad, mučenje, šikaniranje, korištenje živih štitova, pljačkanje, silovanje i ostali vidovi seksualnog zlostavljanja, kao i prijetnje daljim djelima progona usmjereni protiv civila nesrpske nacionalnosti u SAO Krajini, SAO SBZS, Bijeljini, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i  Zvorniku nagnali nesrpsko stanovništvo da s tih područja pobjegne u druge dijelove BiH, Hrvatske, te druge države. To prisilno premještanje ili deportacija imali su različite vidove, uključujući prisilno protjerivanje. 

U završnim riječima Tužilaštvo je tražilo doživotnu kaznu zatvora za obojicu, dok je Odbrana tvrdila da nisu imali direktnu kontrolu nad paravojnim formacijama. Prvostepena presuda kojom su oslobođeni od optužbi izrečena je u maju 2013. godine. Tada je Sudsko vijeće zaključilo da Stanišić i Simatović nisu učestvovali u UZP-u, kao i da su bili veza između svih članova UZP-a. 

Na oslobađajuću presudu Haško tužilaštvo je uložilo žalbu smatravši, između ostalog, da je Prvostepeno vijeće pogriješilo u primjeni prava i utvrđivanju činjenica kad je zaključilo da nije ustanovljena Stanišićeva i Simatovićeva zločinačka namjera za UZP-a. 

Žalbeno vijeće je 2015. godine usvojilo žalbu Tužilaštva, poništilo prvostepenu odluku i naložilo da suđenje bude potpuno obnovljeno po istoj optužnici. Novo suđenje Stanišiću i Simatoviću u Mehanizmu za međunarodne krivične sudove (MMKS) počelo je 13. juna 2017. godine. Tužilaštvo je zatražilo doživotni zatvor za obojicu optuženih kao jedinu kaznu srazmjernu zločinima počinjenim u BiH i Hrvatskoj, a Odbrana je zatražila da se oni oslobode smatrajući da Tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi učestvovali u UZP-u niti da su dijelili tu namjeru s drugim učesnicima. 

(A.N./Preporod.info)