Novinari koji su bili uz nanu Fatu: Ovo je dan pobjede

Vijest dana u Bosni i Hercegovini, a veliko zadovoljstvo u dušama svih onih koji teže istini i pravdi jeste uklanjanje, odnosno rušenje nelegalne crkve u avliji nane Fate Orlović. 

Kada smo kontaktirali Saliha Brkića, doajena našeg novinarstva, a koji je posebno vezan za Podrinje, već je bio na puta za Konjević Polje kako bi i ovaj trenutak podjelio i nanon Fatom.

- Jedan san koji je sanjan više od dvadeset godina, zajedno sa nanom Fatom, danas se konačno ostvaruje. Nisam znao hoćemo li nana Fata i ja to dočekati, da li ćemo doživjeti, ali hvala Bogu doživljavamo. Žao mi je što nije među nama rahmetli Fahrija Karkin koji dao dosta veliki doprinos za danjašnji dan.

To je nešto što traje tolike godine, velika golgota, vjerovatno nezabilježeno i na većim prostorima od Bosne i Hercegovine. Ponosim se što sam sve te godine to pratio i napravio film o tome. Biće i nastavak tog filma. Moj prvi film „12 godina muka Fate Orlović“ je prvi dio koji obuhvata 13-14 godina. Ovaj dio će biti zadnjih šest godina – kazao je za Preporod.info Brkić. 

Jednostavno, danas sam sretan, nastavlja on, govoreći kako je doživio mnogo teških stvari u posljednje vrijeme, imao i smrtne slučajeve u porodici, ali da je danas lakše duši. 

- Često smo bili zajedno nana Fata i ja, dijelili bol i muke, išla je zajedno sa mnom po inostranstvu. Znam kako nam je bilo i na suđenjima, prije i poslije toga, nisu ni mene baš milovali zbog toga. Znam koje su bile njene muke, družim se s njenom djecom, ali najviše volim kad sjednemo pred njenom kuće. Ovo je jedan izuzetan osjećaj, PRAVDA velikim slovima napisano, ali trebalo je čekati 21 godinu, to je sramota svih u BiH - kaže Brkić. 

On ističe da je važno istrajati na istini. Kada se pokrenula međunarodna zajednica, sve se ostalo pokrenulo. 

- Ako se pažljivo prati ovo što se dešavalo zadnju godinu dana, njihovo obrazloženje (iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta) za neuklanjanje crkve je bilo korona. Ljudi rade autoputeve, ali za ukljanjanje crkve korona, a za uklanjenanje ne treba više od sedam ljudi. Sve je to bila jedna prljava igra koja se nastavljala dokle se mogla. Međutim, takav je moj osjećaj, pritisli su ih iz međunarodne zajednice tako da više nisu imali kud - kazao je za naš portal Brkić.

Almasa Hadžić, novinarka koja je također vezana za Podrinje, kaže da uklanjanje objekta pravoslavne crkve iz avlije Fate Orlović možemo smatrati pobjedom pravde. I Božije i ljudske.

- Pobijedila je volja i snaga jedne starice koja nije dozvoljavala da neko otima njeno i na tom njenom, otetom gruntu, gradi bogomolju koja ne pripada njenom svjetonazoru. Borbu nane Fate Orlović sa bezakonjem entiteta Republika Srpska pratila sam od vremena kad mnogi i nisu znali da ona pokreće pravnu borbu pred sudovima tog entiteta.

Izdržala je put na kome bi mnogi mlađi i obrazovaniji, sigurno, poklekli, ali uz pomoć advokata rahmetli Fahrije Karkina, a kasnije i njegovog sina Rusmira Karkina, bezakonje je, konačno, došlo na naplatu od strane neumoljivih zakona Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu - kaže za Preporod.info Hadžić. 

Svako ko imalo ima osjećaj za pravdu, naglašava Hadžić, danas je radostan zbog vijesti o izmještanju crkve iz avlije Fate Orlović. Nana Fata, najviše. 

- Konačno, ispunila je emanet Hamza-dede Orlovića od prije petsto godina po kome, nikad, ni pedalj njegove ostavštine nije mogao doći u posjed drugom, osim nekom od članova porodice Orlović. Nana Fata Orlović, svojom upornošću, poučila je mnoge da od traženja pravde ne treba odustati. Pokazala je i da se nepravda ne isplati jer, kad-tad, ona mora doći na naplatu, pa makar se čekalo i 20 godina - kaže na kraju za naš portal Hadžić.

(Alem Dedić/Preporod.info)