Savremeni pristup DREVNOJ HISTORIJI

Kulturni identitet Bosne i Bošnjaka

Posljednja dva poglavlja – Jezik i pismo i Kulturni identitet – otvaraju možda danas najaktualnije teme, jer se na jeziku, pismu i općenito kulturi razlučuju savremeni nacionalni identiteti i definiraju moderne nacije. Teza koju je autor u nekim prijašnjim istupima zagovarao o Bošnjacima kao titularima kulture na Balkanu, nalazi svoju potvrdu i potkrjepu na ovim stranicama knjige, jer sve ono što nismo ili jesmo znali, slutili i osjećali, što se nagovješćavalo i sporadično spominjalo u preglednoj i stručnoj literaturi, ovdje je prikazano tako da ne ostavlja nimalo dvojbe u istinitost naprijed spomenute autorove tvrdnje. Sa druge strane, sagledavanje svih komponenata daje nam mogućnost da razumijemo grčevite pokušaje raznih instanci da naslijeđe Bošnjaka prikažu svojim, jer ono što baštini ovaj narod stvara ljubomoru i zavist onih kojima manjka superiornost bez obzira što su danas vjerovatno, ili se tako samo pretpostavlja, vojno, materijalno i brojčano moćniji od Bošnjaka.

Tradicija je vrijednost koja se ne može vještački izgraditi, čiju arhitektoniku moraju generacije stoljećima osmišljati i glačati dok ne dosegne oblik stamenosti jedinstva mjesta, vremena i prostora. To je nemoguće sjediniti ukoliko makar i jedna generacija iskaže diskontinuitet u širokome luku kulturalnih i jezičkih međuutjecaja i prožimanja. Autor je toga bio izuzetno svjestan prilikom postavljanja teza o jezičkome kontinuitetu od nostratičkoga do starobosanskoga perioda i razvoju pisma od vinčanskoga alfabeta do bosančice, ukazujući na sve međuprijelaze, grananja, kontakte, utjecaje i refleksije čije su posljedice današnji bosanski jezik i pisma bosanskoga jezika. Širina poimanja kulture jednoga naroda zahtijevala je još iscrpnija poniranja u dubine materijalnih i nematerijalnih međuutjecaja i strujanja na osnovu kojih uviđamo snagu onih fizičkih i mentalnih fenomena kulturnoga identiteta Bosne i Bošnjaka.

Prohodom kroz neke od značajki knjige „Drevna Bosna“ željeli smo sebi i čitaocima otvoriti mogućnosti recepcije ovog nesvakidašnjeg djela, sa punom svijeću o nedostacima našeg viđenja, jer je knjigu ovakve koncepcije i zahvata gotovo nemoguće sagledati iz jednoga ugla i kroz samo jedno čitanje. Autor je postavio toliko znakova da djeluje iluzorno sve ih protumačiti jednim putovanjem kroz vrijeme i prostor Drevne Bosne. Za ukupnu percepciju potrebno je više iščitavanja, zastajkivanja i promišljanja o pročitanome, vraćanja na prethodne etape i gvirenja naprijed. Taj put je tim prije otežan jer je autorov stil rasterećen krutog naučnoga artificijalizma, bez okolišanja i nepotrebnih ekskurzija, usmjeren na središte stvari, a opet udžbenički pitak, sažet i jasan, tako da imate dojam da, iako većinu informacija po prvi puta saznajete, obnavljate davno naučeno i negdje u moždanim vijugama potisnuto gradivo, što vas inertno vuče da sve napisano upijate i usvajate kao vlastito mišljenje i stav. Takav utisak intenzivno pojačavaju majstorske ilustracije akademika Mehmeda Akšamije, koje kao da oživljavaju tekst i daju mu ovjerivačku dimenziju.

Nigdje do sada nismo naišli na tako snažnu koegzistenciju teksta i ilustracija kao što je postignuta skladnost između teksta muftije Zukorlića i ilustracija Mehmeda Akšamije,koje ne samo brojnošću već i iznimnom originalnošću obogaćuju postojeću zbirku fotografija, slika i crteža iz naše medijevalistike isto koliko i modernistički pristup muftije Zukorlića uvodi novi način čitanja i proučavanja historije, za koju se multidisciplinarni i svobuhvatni kulturološki model ispostavlja šifrom za prodiranje u one dimenzije u koje dosadašnji tradicionalni jednodisciplinarni pristupi nisu mogli proniknuti.

Sve ove značajke već sada knjigu „Drevna Bosna“ muftije Zukorlića svrstavaju u nezaobilazno kulturno-historijsko štivo koje će u periodu pred nama zaokupljivati pažnju naučnika i čitalaca regiona, jer, iako primarno govori o Bosni i Bošnjacima, prema svojoj sadržini nadilazi interese jedne države i naroda, referirajući se nezaobilaznom literaturom za svakog ko ima intenciju spoznati nekadašnji i današnji Balkan, ali i interakcije između Balkana i Evrope, pa i povijesti svjetske civilizacije i kulture u cjelini kojoj su danas više nego ikada potrebne knjige poput „Drevne Bosne“ u kojima se teži nepristrasnim pristupom i istinom kao jedinom vodiljom spoznati sva složenost i slojevitost ljudskoga roda koji jedino u suživotu i prožimanju ima šansu da nastavi naslijeđenu tradiciju predaka i obezbijedi budućnost potomaka.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”