Osvrt - Knjiga koju je ispisala uzvišena ljubav prema Stvoritelju

Stihopis “Miruh duše” Sadete Garbo ispisala je ruka izrasla iz pobožnog srca. Poetesa stihujući moli: “Na sedždu Ti, evo, padam, / uzdanico, nado moja, /od Tebe ja milost tražim, / samo zato Ti si kadar. / U srcu mi vatra plamti / za Tobom ja sva izgaram, / u dovama Tebe molim / da oprostiš, Ti si kadar. / Hvala Ti na svakom dahu, / što udišem, Svemogući, / nek’ me milost, Tvoja, Bože, /daškom vjetra bar dokuči. / Ponizno Te, evo, molim, / dižem ruke prema Tebi,/ Ti smiraju nad dušama / pa i meni smiraj pruži.” (“Samo si Ti kadar”).

Pomnim iščitavanjem ovog stihopisa odane i pokorne vjernice stižemo do neizbježne spoznaje kako su Sadetine pjesme svojevrsne, iskrene molitve, ali i poetika koja napaja čitalačku dušu, razvedrava je i čini je blaženom u spoznaji kako smo na Ovom prolaznom svijetu putnici smo u jednom smjeru. Svaka od pjesama, posebno protkanih ljubavi prema Svevišnjim i Svemilosnom, nosi u sebi ljekovitu poruku i pouku, pa i otud ovaj Sadetin pjesnički prvijenac ima svoju višestruku vrijednost: pjesme su poučne, vjerski edukativne, nose u sebi čistotu ljubavi i pokornost prema Jedinoj Istini, a po formi, načinu stihovanja, stilu i milozvučju stiha, gledano u cijelosti, nude jedno kompletno čitalačko zadovoljstvo, zanimljivost, a u konačnici spisateljske kompozicije i umjetničku vrijednost. 

Svemilostivi i majka u isto vrijeme su zahtijevna i omiljena tema u svim umjetničkim formama i autori nastoje biranim riječima i sa uzvišenim emocijama ugnijezditi tu ljubav u svoje djelo, svjesni kako samo tako ne mogu biti na gubitku. Pisati o svemu drugom je rizik, jer u konačnici čovjek je slab na ispitu između dobra i zla, svjetla i tame. Najčešće je griješnik. Svjesna je toga i autorica ove stihozbirke koja stihom opominje: “…Kada Zemlja se zatrese / i sastavi brda sva,/ ništa ponijet’ nećeš, vjeruj,/ samo svoja ti djela.” Sadeta čak i ovako stihoslovi: “Pod majčinim nogama /Allah Džennet prostr’o je, / kada uf ‘ zavičeš, / grijehe tu zarađuješ. / Od ugruška stvoren si, / al’ majka jedna je, / čuvala te, nosila, / svojim mlijekom hranila. / Da ti budeš čovjek jak / svu je snagu davala, / u jednom je ne slušaj / kad je protiv Allaha…”

No, raznovrsnost tema i zastupljenost pjesama čini ovu stihozbirku punom, bogatom i kompletiranom pjesničkom seharom. U svom stihovezu Sadeta je ponudila pjesme o roditeljskoj ljubavi, domovini, zavičaju, ljubavnoj tematici protkanom sevdah stihopojem.  U pjesmi  “Moja domovina” srcem stihuje: ” Bosno i Hercegovino / moja djedovino, / na svijetu si najljepša / biser do bisera. / Kamen hercegovački / i Neretva zelena / Jablanica, Konjic tvoj / Mostar i Čapljina. / Na sjeveru Sana /na istoku Drina,/ od šeher Sarajeva / išta ljepše ima l’?...” Kada stihuje o zavičaju stihovi kao da izviru izravno iz grudi: “Sa Gradine Starim gradom / do čaršije prošetah se, /Kuršumlija uzdah ote / nigdje nema te ljepote…”  U pjesmi “Stari Ibro” poje: “Pripovijeda stari Ibro / o ljubavi u tom vaktu / kad je pjevo’ svojoj dragoj / sevdalinku pjesmu zlatnu. / Pod pendžerom pjevao sam / pjesme svojoj miloj Zlati, / ali takav vakat bio / da je vidim nisu dali…”

Ruku na srce, Sadeta Garbo ne gaji ambicije da svojom poetikom osvaja vrhunske znalce ovakve književne forme, da se svrsta među odabrane u literaturi na našim jezičkim prostorima. Prvenstveno njezina je želja da između korica knjige sačuva pjesme koje su njezino pjesničko blago i da ostavi u amanet svojoj porodici i prijateljima miruh svoje pjesničke duše. Dakako, knjiga će lahko pronaći put do svojih čitalaca zbog kojih pisci pišu, a u svakom slučaju biće na dobitku. Sadetina knjiga nudi čitalački užitak, a prije svega uzvišenu ljubav prema Stvoritelju.