Hutba povodom Kulturno-vjerske manifestacije „Dovište Ključ“

U Gradskoj džamiji u Ključu danas je tematsku hutbu uoči manifestacije „Dovište Ključ“ kazivao Admir-ef. Blitović. Centralni program Kulturno - vjerske manifestacije "Dovište Ključ" najavljen je za nedjelju, 30. maja, na Starom gradu u Ključu.

Efendija Blitović je objasnio značaj dove, značenje i porijeklo riječi dova, tefsirio pominjanje dove u Kur'anu i hadisima. Za dovište u Ključu rekao je da je spoj vrijednosti srednjovjekovne Bosne, njezinih ljudi, i dolaska islama na ove prostore te da se tom praksom održava kontinuitet tradicije činjenja dove kao i mnogobrojnih običaja.

Sadržaj dove prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu, Koji je svemu što je stvorio obličje darovao i svim bićima put odredio; neka su Božiji blagoslovi i mir na Muhammeda a.s., što radosne vijesti donosio je i čije opomene premca nisu imale, prvoga među poslanicima, svjetiljke Zemlje i Nebesa; salavat i selam donosimo na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve šehide Islama.

Poštovana braćo,

Uzvišeni Allah dž.š u stotinu osamdeset i šestom ajetu sure el-Bekare kaže:“ A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.“

Riječ dova ili na arapskom jeziku ed-du‘au, izvedena je od riječi de'a što znači dozvati, pozivati, dok bi se sama dova, kroz hadise, mogla definisati na različite načine. Za dovu naučavamo i poučavamo da je ibadet, najodabraniji pristup, prizivanje Allahove milosti, one koja nam daje snagu, pruža nam sigurnost, utjehu, te je znak i pokazatelj čvrstoće vjere, jekina, u Allaha dž.š.

U tefsiru, komentaru,citiranog ajeta, navodi se hadiskojeg Enes r.a. prenosi od Poslanika a.s.:“ Allah Uzvišeni kaže: “Sine Ademov! Jedno pripada tebi, jedno Meni, a jedno je između između Mene i tebe! Ono što pripada Meni, jeste to da Mi ibadet činiš, obožavaš Me i ništa Mi ne pridružuješ; ono što pripada tebi jeste to da ti ništa ne učiniš niti uradiš, a da te Ja za to ne nagradim: a ono što je i Moje i tvoje, jeste da ti moliš, a da Ja uslišavam molbu.“

U ovom hadisu, kroz nekolikonjegovih segmenata, objašnjene su relacije između Boga i čovjeka. Prvo čemu nas uči ovaj hadis jeste to da ibadeti, robovanje Allahu dž.š, pripadaju samo Njemu. Svevišnjem nisu potrebni naši ibadeti niti bilo šta drugo od nas, nego oni zapravo govore o nama, kakvi smo, da li ispunjavamo svoju prvobitnu misiju halife na Zemlji, i da li svojim djelima potvrđujemo zavjet, kojeg smo dali Allahu dž.š još u Ezelu, preegzistentnom svijetu, da je On naš Gospodar. Zatim nas hadis podučava da za sve što radimo, bit ćemo pitani i morat ćemo odgovarati. Prenosi se da je Džibrili Emin, obraćajući se Poslaniku Muhammedu a.s., ukazao na tri vrijednosti, a jednaizmeđu njih je:“ Čini što god hoćeš, znaj da ćeš za to biti pitan.“ Ovo se ne odnosi samo na Poslanika a.s., nego je ovo savjet svima namakoji slijedimo njegov put i želimo postići Božije zadovoljstvo.Na kraju hadisaspominje se komunikacija između čovjeka i Boga kroz dovu,kojom se Allah dž.š obavezuje da će je uslišati, odazvati se, onomrobukojipodigne svoje ruke i zamoli Ga, Vlasnika svega na Nebesima i Zemlji.Cijenim važnim naglasiti, drago braćo, da kraj ajeta prema mišljenju mufessira, traži potčinjavanje ljudi onome čemu ih Allah poziva, a to su iman i pokornost Njemu.

Islam nas uči da je vjera predanje, i da u predaji učenja i naučavanja o vjeri, moramo biti odgovorni, umjereni, odmjereni, a nikako agresivni, isključivi i bučni. Zato razumijevamo da vjernik prilikom činjenja dove, mora biti skrušen, ponizan, i u dovi tih. Osnovu za ovaj stav i pristup nalazimo u hadisu: „O ljudi, ne dozivate ni gluhog ni odsutnog. Uistinu je Onaj Koga dozivate među vama, bliži vam je od žile kucavice na vratu.“(Ebu Davud u Sunenu) Ebu Musa el-Eš'ari navodi da je povod nastanka ovog hadisa bila situacija kada su ljudi, po povratku sa putovanja, počeli glasno izgovarati tekbire približivši se Medini. Tim povodom Poslanik a.s. je izrekao navedeni hadis, nastojeći njime educirati svoje ashabe da se dostojanstveno obraćaju Uzvišenom Allahu, a ne galamom i vikom.

Dova u životu bosanskohercegovačkih muslimana ima veliki značaj i ako pogledamo šta smo od Islama prvo naučili, vidjet ćemo da su to Fatiha i dova „Rabbi jessir“. Na taj način, još kao djeca, mise učimo oslanjati na Uzvišenog Allaha dž.š.U našu svijest se, kada još upoznajemo svijet oko sebe, na jedan nenametljiv način uvodi shvatanje o postojanju Bogu i upućivanja molbi Njemu.Dovišta, kao mjesta zajedničke dove, takođerimaju značajnu ulogu unašem vjerskom i kulturnom životu,te izgradnji džemata. Bosanskohercegovačka ulema je konstatirala da Islam u Bosni i Hercegovini karakteriše nekoliko značajki, a one su: tumačenje Islama vršeno je u bosanskim medresama i mektebima, na hanefijskom mezhebu i maturidijskom akaidu, teu tekijama kao duhovnim ustanovama, uvažavajući nasljedstvo sufijske misli. Takav pristup je omogućio očuvanje islama i kroz sekularne uprave i ateističku državu. Naposlijetku, prihvatanjem Islama, stanovništvo srednjovjekovne Bosne je unijelo običaje i tradiciju koju su islamizirali,kao naprimjerizlazak na određena mjesta radi zajedničke dove, molbe za kišu, dove za bogat rod, dove za zaštitu od nedaća i dove zbog prihvatanja islama.

Vremenom ta mjesta postaju dovišta, prepoznatljiva užoj i široj javnosti. Dovište u Ključu je spoj vrijednosti srednjovjekovne Bosne, njezinih ljudi, i dolaska islama na ove prostore. Manifestacijom „Dovište Ključ“ već duži niz godina čuva se svijest našeg naroda o povijesnim događajima i kretanjima na ovim prostorima. Također, njom se održava kontinuitet tradicije činjenja dove kao i mnogobrojnih običaja, koji prate naša bosanskohercegovačka dovišta, te se tako održavaju vrijednosti našeg identiteta i dugogodišnjeg postojanja.

Molimo Allaha dž.š da ukabuli naše dove, oprosti nam grijehe i uvede u Džennet.
Amin!

Ključ, 28.05.2021. godine

(Preporod.info)