Bajram banka, radost dječija

Neizostavni dio naše bošnjačko-muslimanske kulture i tradicije za vrijeme najvećih praznika svakako je i čuvena bajram banka, odnosno bajramluk.

Teško da postoji bilo ko od nas ko nekada nije osjetio sve slasti i čari ovog dugoiščekivanog poklona u vidu novca od strane naših očeva, majki, nana, deda, tetki, amidža, daidža...

Ipak, dođe period kada više ne možemo biti primatelji bajram banke, nego, najednom, postanemo oni koji taj poklon daruju.

Takvi su i sagovornici našeg portala. Danas su uglavnom odrasli muškarci, ali onaj dječački duh nije pobjegao iz lampe njihovih nostalgičnih sjećanja njihovih omiljenih bajramskih trenutaka - kada dođe situacija da se "šuške" ili "gvozde" prenesu iz ruke u ruku.

Vrijeme je za bajramluk, vrijeme je za bajram banku. Vrijeme je i za najljepša sjećanja.

- Svako djetinjstvo nosi posebne uspomene, pa tako i moje. Mogu da kažem da sam odrastao u jednom od najljepših dijelova Sarajeva, Vratniku, a tamo je poseban miris svega, pa tako i Bajrama. Mi djeca smo se uvijek radovali tom danu, ne samo kao vjernici, nego kao i male "interesdžije" i razmišljali koliko ćemo da skupimo para za ta tri-četiri dana Bajrama. Prvi je bio najvažniji. Znalo se u mahali ko će da potroši više, a ko manje na te bajram banke. Isto tako, Kurban-bajram je bio "berićetniji" jer smo dijelili kurbansko meso i dobijali hedije za taj čin. Kao dijete se sjećam da sam najviše novca dobijao od dede, oca i tetka Tahira. Ne mogu se sjetiti nekih rekorda, ali što bi rekli u poznatoj pjesmi, bilo je to dobro vrijeme i vjerovatno ga se još više sjećam sa sjetom jer sam bio dijete i dobijao bajramluke, a sada ih dijelim - kaže za Preporod.info nekadašnji fudbaler, Hadis Zubanović.

Dugogodišnji novinar, Sinan Sinanović, tvrdi da su bajrami oduvijek bili isti, lijepi i magični, te da nije istina da danas više nisu kao nekada. On tvrdi da su se samo ljudi promijenili.

- U vrijeme mog odrastanja, a ima tome godina i desetljeća, bajrami su bili istinski praznici. Kao i sva djeca radovao sam se dolasku Bajrama, jer će kroz kuću i avliju proći rodbina, prijatelji i slučajni prolaznici. Naša je kuća bila stotinjak metara od škole, kraj ceste koja od Tuzle vodi ka Zvorniku i Beogradu, a iznad kuće prema naselju Gaj. U to vrijeme vrlo naseljeno mjesto. Helem, zbog te mase ljudi naši su bajrami bili draži, jer je uvijek neko neplanirano znao proći putem kraj kuće. Nakon ljubljenja ruku, slijedilo je rutinsko pitanje, ako je slučajni prolaznik: "Čiji ti ono bješe? - Muhamedov!", govorili bi i pokazivali na kuću. U ono vrijeme nije bio adet da te neko "zaobiđe" ili da se pravi kao da nema sitno. Ili da će dati drugi put. Svi su imali sitno. Svi su ispoštovali bajramske običaje. Kao da drugi put neće biti" - kaže Sinanović za Preporod.info.

Poručuje da se na kraju dana pravila svojevrsna inventura zarađenog novca. Sinan ističe da su se djeca radovala "petobankama", iako su mnogo manje vrijedile od papirnog novca.

- Iskreno, više nas je radovalo kada bi neko od rodbine, a daidže i tetke su bili najizdašniji, dao "petobanke" umjesto papirnih. Iako su "hiljadarke i crvene" imale veću vrijednost, mi smo se radovali više kada zveči u džepovima. Znali smo da ćemo moći kupiti brdo karamela i Negro bombona, premda su kuće mirisale baklavama, lutmama, sutlijama, hurmašicama i ostalim slatkastim delicijama. Svakog Bajrama, dok idem prema Jordanskoj džamiji na Grbavici ili našoj džamiji u Miljanovcima, onoj na Gaju što putem vodi kraj naše kuće, sjetim se naših bajrama. Dijeljenja kurbana, uvježbavanja halalosum i kabulosom. U početku nismo znali šta trebam ja reći, a šta domaćin kome nosimo kurban. Sjetim se tih bajrama i pripremam siću za one koje ću sresti putem, za djecu iz porodice koje ćemo posjetiti. Bajram  banke i lijepa bajramska odijela, osmjeh na licima, lijepe riječi, to je čega se uvjek sjećam - kaže Sinanović.

Svoja sjećanja na bajramluke i bajram banke podijelio je s nama i bh. strongman, Farik Muhić.

- Bilo je to baš lijepo vrijeme kada bi majka ujutru ustala rano i krenula buditi ukućane. Noć pred Bajram nisam mogao zaspati razmišljajuči šta bi se to moglo kupiti od bajram banke, a ujutru bi se jedva ustalo na Bajram. Sinula mi je ideja jednom da kupim sebi bicikl, ne razmišljajući na to da mi je najveći rekord bajram banke do tada bio 36 maraka. Treći dan Bajrama pare se vade na stol i ide prebrojavanje. Tačno je bilo 48,50 KM. Barem sam pomjerio rekord, ako ništa drugo, za bicikl naravno nedovoljno - priča Muhić.

Uz šalu dodaje kako je ključnu grešku napravio što je bajram banku brojao pored svoja dva dosta starija brata.

- Od svega mi je na kraju ostalo sedam maraka. Zamazaše mi oči i ja se ušutih razmišljajući o sljedećem Bajramu. Odem u prodavnicu da kupim sebi nešto slatkiša za tu siću što mi je ostalo. Kada sam došao kući među slatkišima je bilo i kinder jaje, omiljeni i svima dobro poznat slatkiš, koji je kupovao zbog igračkice koja se nalazila u njemu. Kada sam otvorio Kinder jaje, sklopio igračku i vidio da je to bio bicikl, obradovao sam se kao da sam kupio one koje će me zaista služiti - rekao je za Preporod.info Farik Muhić.

Imam iz Prozora, Nihad ef. Ahmetović, kaže kako je baš prije par dana u džamiji držao predavanje džematlijama na tu temu.

 - Sjećam se kao djete da je babo za Bajram donosio paketiće, a rodbina bi prilikom dolaska u kuću darovala djecu. Bilo je to posebno vrijeme. Nismo kao djeca hodali po mahali, ali su nas darovali musafiri, posebno rodbina. I danas u mom rodnom Prozoru živi tradicija da djeca poslije bajram-namaza, u grupama njih po desetak, hodaju od vrata do vrata i čestitaju Bajram. Ne idu dok im se ne da koja marka ili nešto slatko. Svako dijete na sebi ima neku torbicu u koju skuplja darove. Prošli Bajram sam sreo jednu grupu u sokaku, sjeli i broje šta je ko zaradio. Pare u torbu, a bombone i slatkiše na stranu. Bilo mi je to simpatično - kazao je ef. Ahmetović.

Dodaje kako svaki bajram pohvali i podrži tu dječiju aktivnost koja postaje tradicija.

- Naravno, neizostavan detalj su i bajramaki paketići koji se dijele na ili dan prije Bajrama. Poručio bih roditeljima da svojoj djeci kupuju poklone za Bajram ili Novu hidžretsku godinu i onda će se oni radovati i isčekivati naše muslimanske blagdane, te da kada kupuju svojoj djeci, da pogledaju oko sebe, možda ima neko dijete ili djevojčica čiji roditelji nisu u stanju kupiti, pa da i njih obraduju. Veliki je sevap darovati i razveseliti djecu. Moja majka, rahmetli Zehra, bi govorila: "Dijete ćeš kupiti bombonom, a odraslog lijepom riječju" - rekao je na kraju razgovora za Preporod.info Nihad ef. Ahmetović.

 (Haris Ahbabović/Preporod.info)