Fragmenti iz mukabele: Čovjek je stvoren malodušan
29. DŽUZ
Čovjek je stvoren malodušan
"Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je." (El-Mearidž 19,20,21)
Kuran spominje brojne karakteeristike čovjeka koje otkrivaju njegovi istinsku prirodu. Opisuje ga kao slabašno i nejako biće, zaboravno, šrkto i biće željno rasprava. Ovi ajeti do srži ogoljuju prirodu čovjeka, i pokazuju samu njegovu suštinu. Raspoloženje i reakcije čovjeka zavise o stanju u kojem se nalazi. Ako mu sve ide po planu, ako se ostvaruju ciljevi koje je sam sebi zadao, ako se ispunjavaju očekivanja koja ima, onda je čovjek brižan, prijatan, pun je empatije i altruizma.
S druge strane, ako bude iskušan bilo kakvom nevoljom, ako ga zadesi i najmanja poteškoća pada u očaj, vidno je nezahvalan, neraspoložen, počinje da se žali, da kuka i zaboravlja sve one lijepe stvari koje su se prije dešavale i koje trenutno posjeduje.
Prema tome, nevolje najviše čovjeka približavaju Bogu. Kada mu je teško, on se dugo moli, iskreno se obraća Bogu da mu pomogne. Dok nevolja prođe on nastavlja dalje kao da se nikada nije ni obraćao za svoje nevolje i potpuno zaboravi Onoga Kome se molio. Čim mu dođe blagodat postaje nezahvalan i oholo se udaljava od Gospodara. U njegovom ponašanju i ophođenju dominira uobraženost.
Takvi nisu vjernici. Ono što čovjeku daje ljepotu življenja, da bude čvrst, stabilan, da njegovo stanje duha ne ovisi o vanjskim fakrotima je vjera. Raspoloženje vjernika ne zavisi od situacije u kojoj se nalaze. Oni koji obavljaju namaz i koji svoja srca ispune vjerom znaju da su sva stanja koja ih zadese samo test. I nevolja i dobro može biti test.
Zbog toga je vrlo važno znati da vjernici nisu malodušni. Oni koji vjeruju i dobra djela čine svaku situaciju mogu iskoristiti. Ako je poteškoća oni se strpe i imat će nagradu kod Allaha zato što su strpljivi. Ako je blagodat onda zahvale i imat će nagradu zato što su zahvalni. Tu mogućnost nema niko drugi osim vjernika i zbog toga je poslanik a.s. rekao da je čudno stanje vjernika. Oni u svemu, pa čak i u preprekama, vide prilike i nastoje ih kvalitetno iskoristiti. Zato vjera čovjeku daje najvažniju dimenziju koja ga odlikuje nad svim drugi stvorenjima, a bez vjere, čovjek je samo skup želja i prohtjeva.
(Preporod.info)