Naučni skup „Imam Ćamil Avdić“ - Život posvećen dinu i vatanu

Nagrada Fevzi Mostarac posthumno dodijeljena Hivziji Hasandediću

Prije početka skupa dodijeljena je nagrada Fevzi Mostarac ustanovljena na konceptu i idejnom određenju Manifestacije Dani mevluda i zikra  za doprinos u istraživanju, proučavanju i prezentiranju kulturne baštine Hercegovine i afirmacijuduhovnih, opće humanističkih i tradicijskih vrijednosti Bošnjaka Hercegovine. Nagrada je posthumno dodijeljena Hivziji Hasandediću. Njegovom sinu Salihu uručili su je  rektor Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru prof. dr. Sead Pašić i predsjednik Medžlisa IZ-e Mostar  Ramiz Jelovac.

Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović podsjetio je da tradiciji blagajskog mevluda objedinjuje zajednicu vjernika u dobru, osnažuje duh Bošnjaka da istraju u očuvanju svog vjerskog, kulturnog, tradicijskog, jezičkog i nacionalnog identiteta na prostoru Hercegovine. „Održavanje ove tradicije mi njegujemo u duhu kur'anske poruke u kojoj se vjernici podstiču da sjećanjem na Boga osiguravanja da i Bog čuva sjećanje na njih, a istrajnim zahvaljivanjem Bogu odmiču se od onih koje je Bog prokazao kao nezahvalne“, naglasio je muftija. Programski ciljevi manifestacije, kako je kazao, je spajanje i uvezivanje životnog prostora Bošnjaka u Hercegovini i Muftijstvu mostarskom, ali i izgradnje mostova među vjerama, tradicijama i kulturama.  „Sadržaji manifestacije realizirani su da se kroz njih snaži vlastiti duh i da bude svijest o značaju kulturno-historijskih spomenika Hercegovine, prirodnih ljepota i raznolikosti koje su po mnogo čemu jedinstvene i predstavljaju Božiji dar“, dodao je muftija.

Identifikacijski primjer takve odanosti bošnjačkom identitetu i svjesnosti pripadnosti vjeri i narodu u mnogo čemu je bio i Ćamil Avdić kome je posvećen ovogodišnji naučni skup. „Avdić je rođen u Planoj kod Bileće u mjestu gdje su poodavno udareni temelji i čvrsti korjeni islama, tradicije i identiteta. Ćamil je izgradio raskošan naučni, prosvjetni, pedagoški i liderski autoritet. Bio je imam u Čikagu, utemeljitelj Islamskog kulturnog centra u tom gradu. Našoj javnosti trebamo predstaviti inspirativna djela ne samo Ćamila Avdića, već i drugih ljudi koji su djelovali na prostoru Hercegovine ili su im korijeni s ovih prostora“, pojasnio je razloge organiziranja naučnog skupa muftija Dedović.

Ćamil Avdić je bio jedan od rijetkih koji je vjerovao u bošnjaštvo

U radu „Ćamil Avdić-pionir Bošnjaštva“ reisu-l-ulema u penziji prof. dr. Mustafa ef. Cerić tretirao je percepcije Avdićevog gledanja na pitanje vjere i nacije iz ugla Bošnjaka iseljenih u Ameriku gdje je imao priliku raditi na istom radnom mjestu imama u Čikagu, odmah nakon Avdićeve smrti. Cerić je citirao orginalne tekstove iz Avdićevog djela „Bosna u historijskoj perspektivi“ u kojima Avdić tretira pitanje vjere i kulture. Avdić je insistirao da se stvari i pojave imenuju pravim imenom i smatrao je da čovjek nema ni sreće ni mira bez doma i domovine. „Uzeti mu dom, znači oteti mu sreću, a ukrasti mu domovinu znači ubiti mu mir. Čovjek kad se bori za domovinu bori se za mir kao obavezu za sebe i svoju djecu. Bošnjaci su još uvijek u borbi za svoj dom, sreću i za svoju domovinu, jer im se još uvijek pokušava ukrasti dom i oteti domovina. Naravno to nije moguće“, apostrofirao je Cerić. Prema njegovom čitanju Avdića raznolikost mišljenja ne treba da zbunjuju nikoga, ali treba skrenuti pažnju na njihove ciljeve. „Ako ciljevi budu toliko različiti da se ne mogu sresti, onda to nije bogatstvo već različitost kao prokletstvo koje nas može odvesti krivim putem odakle nema povratka željenom jedinstvu“, primijetio je Cerić. On je u najkraćem iznio biografske podatke o Ćamilu Avdiću, svršeniku Gazi Husrev-begove medrese, Više šerijatsko sudačke škole, Al-Azhara, imama u Čikagu, direktora Islamskog kulturnog centra u tom gradu. Zbog zabrane ulaska u Jugoslaviju, samo je jednom imao priliku da posjeti svoju domovinu od Drugog svjetskog rata. „Ćamil Avdić je i tada bio jedan od rijetkih Bošnjaka koji je vjerovao u bošnjaštvo kao njihovo povijesno pravo. Bio je pun nade i onda kada su mnogo Bošnjaci bili u stanju beznađa ili su besciljno čekali rješenje od nekog drugog da im kaže koje je njihovo nacionalno određenje. U Americi je jasno mogao vidjeti prednost univerzalnog bića Bošnjaka ali i shvatiti nužnost partikularnog određenja da brinu o sebi, svojoj vjeri, kulturi i jeziku. S nadom da će  u Bošnjacima probuditi svijest o nacionalnom identitetu govorio je i pisao  želeći im vratiti  samopouzdanje“, zaključio je Cerić.

Otkrivanje zaboravljenih alima

Ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus govoreći o Ćamilu Avdiću kao lideru i učitelju je kazao da je tek s preuzimanjem najveće vjerske dužnosti među Bošnjacima u Sloveniji mogao relevantno sagledati doprinos Ćamila Avdića u procesima integracije iseljenika i očuvanja njihove nacionalne i vjerske posebnosti. Istakao je  kako je vrlo važno da je Avdić vršio svoju misiju imama, ne kao crnac, već Evropljanin, istovremeno naučnim radovima i konkretnim aktivizmom ulaziti u američki stvarni život.  Podsjetivši da je prva muslimanska organizacija u Americi organizirana  kao muslimanski vjerski kulturni dom muftija Grabus je ocijenio kako se radi o izrazito visokoj intelektualnoj svijesti jer se i danas pojavljuje problem očuvanja bosanskog razumijevanja islama. „Bio sam uvjeren da možemo samostalno artikulirati vlastiti pogled na islam. Nakon svog iskustva koje sam stekao, nisam više siguran da smo sposobni jer olahko prepustimo inicijativu muslimanima koji dolaze iz drugih islamskih sredina“, kazao je Grabus. On je Avdićev doprinos stavio u rang doprinosa Huseina Đoze s tim što je Avdić zbog činjenice da je djelovao i radio u Americi ostao skoro nepoznat bosanskohercegovačkoj javnosti. „To jeste naš problem s kojim se suočavamo. Pogledajte kakva mi imena našim ustanovama i institucijama dajemo. Bošnjaci umjesto da izaberu imena naših alima, oni daju imena arapskog naziva, koja jednom Bošnjaku, najčešće ništa ili malo znači“, primijetio je Grabus dodavši kako je zaista važno da se o Ćamilu Avdiću govori u njegovoj domovini i u njegovom rodnom zavičaju.   

Prof. dr. Ismet Bušatlić u radu „Povijest islama i povijest Bosne u djelu Ćamila Avdića“, predstavio je najpoznatija  historijska djela i tekstove koja je Avdić napisao. „Ćamil Avdić je imao dvije velike ljubavi Din i Vatan. Držao je do ljubavi prema rodnom kraju ali i do ljubavi prema islamu. Sve što je u životu radio svodi se na to dvoje. I kada je učio i kada je počeo da piše, jednako tako i u svojim zrelim naučnim radovima“, rekao je Buštalić. Bušatlić je kratko prokomentirao njegove objavljene radove o Planoj kod Bileće, o Napoleonu Bonaparti u kojoj Avdić unosi i historijske činjenice iz Bosne ili vezane za ljude rođene u Bosni, tekstove o ranoj bošnjačkoj književnosti, karakterističnim epitafima u istočnoj Hercegovini i Siciliji, tekstove o slavenskom porijeklu osnivača čuvanog kairskog Univerziteta Al-Azhara. „Najznačajnije Avdićevo djelo je posvećeno srednjovjekovnoj Bosni. Knjiga pod naslovom „Bosna u historijskoj perspektivi“ objavljena je u Beču 1973.g.  On po prvi puta u toj knjizi, osim zapadnih i istočnih historiografskih izvora  koristi i arapske izvore.  Priča o Ćamilu Avdiću je priča o dinu i vatnu“, zaključio je Bušatlić.

Knjige o Ćamilu Avdiću

Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić  kratko je predstavio radove Ćamila Avdića u bosansko-hercegovačkoj periodici (najčešće su to njegovi rani radovi objavljeni u Novom Beharu, El-Hidaji i Glasniku IVZ-a). Osim već pomenutih Avdića je pisao o Ibn Sinau, Ibn Haldunu, Safet-begu Bašagiću, o religijskim problemima, islamu i kršćanstvu, prošlosti i budućnosti religije, društvenoj jednakosti, pravdi, međusobnoj ljubavi u islamu,  socijalnoj svijesti i njenom utjecaju na društvo, o feminističkim pokretima i pitanjima vezanim za ulogu žene u islamu itd...

Na kraju je zaključeno da će knjiga „Bosna u historijskoj perspektivi“, zbog činjenice da je nije bila dostupna bosansko-hercegovačkoj javnosti jer je prvo izdanje štampano u Beču, drugo u Čikagu, doživjeti i treće, bosansko izdanje. Radovi sa naučnog skupa biće objavljeni u zborniku radova 42. manifestacije „Dani mevluda i zikra“