Sehurski program Radija BIR: Imami šehidi i njihovi potomci

Sehurski program Radija BIR: Imami šehidi i njihovi potomci

Tema novog izdanja sehurskog programa Radija BIR, a koji uređuje prof. Zehra Alispahić, bila je „Imami šehidi i njihovi potomci  - danas uspješni mladi ljudi“. Gosti su bili hafiz Abdulaziz Drkić, dr. Sedad Bešlija, Suad Hodžić i Merjem Dizdarević-Fetahović.

Hafiz Abdulaziz Drkić je u vrijeme kada je njegov otac, Omer ef., ubijen od strane HVO-a, imao sedam godina.

- Na babu nemam intenzivna sjećanja, više su to neke slike. Sjećam se da je ramazan bio baš u proljeće, kao sad, da sam s babom išao da palim kandilje, da kupujemo somune, sjećam se na trenutke i nekih njegovih gestova. Kasnije smo prošli kroz logor, proživio sam hapšenje, zatim prelazak na slobodnu teritoriju s majkom i bratom preko šuma. Ali, ono što bih ja želio naglasiti, da danas kada pričamo o imamima šehidima, ne bih volio da ih u bilo kojem trenutku izdvajamo kao da su posebne žrtve, oni su žrtve kao i sve njihove džematlije, kao i svi drugi pripadnici našeg naroda, građani naše države koji su stali u odbranu. Imami su na odgovornijoj društevenoj poziciji, oni su slika naroda, i s te strane govorimo o njima - rekao je on.

Nastavio je da on o svom rahmetli ocu razmišlja s pozitivne strane.

- Ja sam na njega ponosan, na njega gledam kao briljantni primjer, vodilju, svjetionik, koji je mi je pomagao da idem kroz svoj život, da se borim s preprekama i da težim uspjehu. I uvijek razmišljam o tome kako da ne ukaljamo taj ugled, babin emanet koji su nam ostavili - naglasio je hafiz Abdulaziz.

Dr. Sedad Bešlija je imao sedam godina kada je njegov otac, Hasan ef., odveden.

- Moj otac je bio imam u Ljubiji. Prilično se sjećam detalja, i igre sa njim, i vremena itikafa kada smo nosili hranu, i putovanja na sijela drugim imamima. Otac je više puta odvođen prije nego je posljednji put odveden. Od tog dana pa do danas mi nemamo informaciju o njemu, vodi se kao nestali - ispričao je dr. Bešlija.

Suad Hodžić je imao 12 godina kada je njegov otac, Sulejman ef., ubijen.

- U maju 1992. godine šumama smo sišli u Srebrenicu, gdje smo preživjeli strahote. Otac je ubijen u genocidu 1995. godine. Sjećam se njega, njegovog karaktera. On je bio miran čovjek, staložen, volio se šaliti, ali je bio i imam koji je nastojao da svakome udovolji - prisjetio se Hodžić. Dodao je da je sve što je radio i što radi uz misao na njegovog oca.

Merjem Dizdarević-Fetahović je imala 11 mjeseci kada je njen otac ubijen.

- S obzirom da nemam lična sjećanja na oca, morala sam se osloniti na sjećanja drugih. Jedna od priča koja mi se najviše dojmila je trenutak kada je moj otac shvatio da se u Prijedoru priprema velika zamka i to je bila njegova prilika da napusti Prijedor, međutim, biti imam znači biti vođa, uzor svom narodu, tako je moj otac odlučio ostati sa svojim narodom kakva god ga sudbina zadesila. Puno učim iz toga, učim kako biti nekom uzor, vođa, i kako biti najbolji u onome što radiš - ispričala je Merjem Dizdarević-Fetahović.

(Rabija Arifović/Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti