Fragmenti iz mukabele: I pravedno svjedočite

Fragmenti iz mukabele: I pravedno svjedočite

6. DŽUZ

I pravedno svjedočite

 „O vjernici! Odlučni za Allahovu istinu budite, i pravedno svjedočite! Nek vas mržnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti bliže! I Allaha se bojte, on je doista obaviješten o svemu što činite.“(El-Maide,8)

Muslimani najmanje sedmično, na džumi, čuju Bužiju naredbu da budu pravedni. Allah nas ne bi zadužio da nismo u stanju izvršiti. Naše darovane i stečene sposobnosti određuju  mjeru naše odgovornosti pred Bogom.

Latinska izreka: „Neka bude pravda, makar svijet propao“, u prvom planu ima izvršenje „ovozemaljske“ pravde. Kur'anski motiv je usmjeren na onoga koji stoji na strani pravde i kada joj se samo nada, čekajući je na Onom Svijetu. I kada bi mogao uzeti pravdu u svoje ruke ali odustaje jer nije ovlašten za to. Kur'anski motiv pravde budi u nama biće koje razumije druge, a kada razumije onda je i oprost, kao vid pravde, izvjestan.

Mržnja prema nekom narodu ili općenito prema drugima ne smije biti razlog da se bude nepravedno prema njima. To posebno dolazi do izražaja kada je pravda i aparat prisile, doslovno, u našim rukama. Jer kako očekivati pravdu u vlastitom slučaju ako se nepravedno prema drugom. Kur'anski tekst, prema  prijevodu Yusuf Alija, ostavlja mogućnost da spomenuta mržnja nije kod vjernika. „Mržnja drugih (naroda ili pojedinaca) prema vama (vjernicima)“ ne treba pokrenuti vašu nepravdu prema njima.

Ako uzmemo za argument i Poslanikov, a.s., „osvajački“ ulazak u rodnu Mekku i izostanak bilo kakve osvete njegovim progoniteljima, onda će nam biti mnogo jasniji kur'anski koncept pravde. Mržnja i vjernička ljubav ne stanuju u istoj kući. Vjernici ne mrze, ali nisu pošteđeni da ih se mrzi. Koliko je Allahu pravda draga možemo vidjeti i čitajući  135. ajet sure Nisa gdje On „ustupa“ svoje mjesto, Svoje Ime, pravdi.

Stajanje uz pravdu je svjedočenje Božije prisutnosti i obratno. Biti pravedan znači kretati se u Božijim granicama ( taqwa) i obratno. Da pravedni budemo to je pobožno, bogobojazno. Jedno od određenja pravednosti jeste „zbir vrlina“. Allah voli pravednike, a Poslanik, a.s., pravednog vladara spominje prvog među onima koji na Sudnjem danu stoje u Allahovom hladu.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti