Fragmenti iz mukabele: Utezi oko vrata

4. DŽUZ

Utezi oko vrata

"Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite". (Ali-Imran:180) 

Jedna od osobina kojom ljudi sebi stave uteg oko vrata jeste i škrtost. Kaže se da škrtica prvo štetu nanosi sebi, a onda drugima kroz zavidnost i uskraćivanje nečijeg prava. Većina komentatora smatra da je ovaj ajet objavljen zbog onih koji su negirali obavezu izdvajanja zekata. Ajet nas uči da vjernik neminovno na stvari gleda očima dina, a ne očima dunjaluka. Kada čovjek koji robuje materijalnom i kome je dunjaluk najveća briga računa šta dobiva i šta gubi kroz udjeljivanje, prvo zekata, a onda i dobrovoljne sadake, on uvijek to posmatra kao gubitak i trošak. Vjernik koji zna da Allahu, u konačnici, pripadaju i nebesa i zemlja ne kalkuliše na takav način sa Njim, jer je svjestan da Gospodar za malo dobro i nešto sitno udijeljeno - mnogostruko vraća.

Očima dina kada se gleda na imetak i udjeljivanje, skidaju se utezi oko vrata, čovjek počinje osjećati slast u pomaganju drugima, smirenost u duši zbog ispunjavanja obaveze, te priskrbljuje bereket u svoje bogatstvo, porodicu, dom, automobil, prijatelje. Mnogo je veći uteg oko vrata osjećaj nezadovoljstva i tjeskobe u grudima koji proizilazi iz straha da se upotpuni vjerski propis i iz bojazni da će udjeljivanje umanjiti imetak. Jedna izreka kaže da postoje bogataši koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti.

Poslanik, a.s., je učio svakodnevno dovu "Gospodaru, utječem Ti se od siromaštva", a opet znamo da je živio skromno, poistovjećujući se sa siromasima iz svoga naroda i Ummeta. Pošto znamo da Uzvišeni prima dovu Svog Miljenika, kako je moguće da mu se nije odazvao na ovu dovu? A odgovor se krije zapravo u razumijevanju šta je to Resulullah tražio od Allaha. Ulema nas uči da on traži da ga Allah zaštiti straha od siromaštva, jer je to puno veći musibet nego sama neimaština. Ramazan je mjesec oslobađanja duše od utega materijalnog, ne na način da ga se odričemo, nego na način da čvrsto odlučimo da nam dunjaluk ne može biti najveća briga. 

(Preporod.info)