Iz pera kolege: Riječ o rahmetli Fadilu ef. Odobašiću

Fadil ef. Odobašić rođen je 13.10.1969. godine u Hodžićima, završio je osnovnu školu u Brnjicu te „Gazi Husrev-Begovu Medresu“ u Sarajevu. Svoj radni vijek je proveo kao imam, mualim i hatib u džematu Kučići. Otac je tri kćerke.

Bilo šta da se napiše o čestitom Fadilu ef. Odobašiću je suvišno, svo naše stanovništvo poznaje našeg Fadila ef. kao čestitog, susretljivog, uvijek nasmijanog, staloženog; ali ono što se napiše - to ostaje, pa vjerujem da treba ostati makar ovaj skromni trag o efendiji Fadilu.

Ostala su svakako brojna djela kao trag da je među nama živio i djelovao imam Fadil Odobašić. Bio je perfekcionista u svemu što je radio, vrstan mualim koji je za preko 30 godina rada izveo na stotine polaznika mektebske nastave sa Kur'anom u rukama, da mu Uzvišeni u trajnu sadaku upiše svaki naučeni harf kod svojih mekteblija.

Fadila ef. Odobašića ćemo pamtiti i kao vrsnog učača Kur'ana, svi naši programi kako u Kaknju tako i šire pa i izvan granica naše zemlje bili su uljepšani milozvučnim učenjem Kur'ana, ilahija i mevluda efendija Fadila.

Fadilovi ezani će se ako Bog da i dalje čuti sa naših minareta i na našim televizijam. I sam sam često svjedočio kada brojni naši sugrađani, znani i neznani priđu ili nazovu Fadila ef. govoreći: "Sinoć si tu i tu učio ezan, a ja s ponosom govorim, eno našeg Fadil efendije.“

Kao imam, Fadil ef. je bio častan, dostojanstven i čestit, sjedinjen kao jedno tijelo sa svojim džematlijama.

Volio je poraditi i oko kuće, na njivi, posijat i pokosit, nerjetko smo ga mogli vidjeti i na traktoru, sa kosom i motikom u ruci.

Fadil ef. Odobašić je posjedovao i brojna druga znanja i vještine, mnoge džamije i kuće su ukrašene njegovim levhama, a u medžlisu IZ Kakanj kao administrator i njegovo znanje u tehnici, informatici prije svega, godinama unazad koristilo je Medžlisu IZ Kakanj.

Fadil ef. Odobašić je bio insan prije svega, stoga smo izgubili ne samo čestitog imama čije će znanje i vještine nedostajati Medžlisu IZ Kakanj i džematlijama, ali izgubili smo istinskog ahbaba, insana. Volio je da se nasmije, da se našali, svaki susret sa njim je počinjao osmjehom i nekom lijepom dosjetkom, volio je za insane sa kojima se družio upotrebljavati i lijepe atribute.

Kako reče jedan alim, moje spuštanje u kabur je moje uzdizanje. Molim Allaha dž.š. da Fadilovo ef. spuštanje u kabur bude njegovo uzdizanje inšallah, da mu sve dobro koje je učinio za života Uzvišeni ukabuli, da mu loša djela oprosti, u džennetu sa Poslanikom a.s. i odabranim robovima Njegovim sastavi.

(Ahmed Kovač/Preporod.info)