Vrijednosti na meti

Piše: Elvir Musić

Čovjek je, uistinu, začudno biće.

Snagom imaginacije je spreman kreirati paralelnu realnost i pronaći sebi umirujuće odgovore na sva pitanja koja sebi postavlja i tako utišati vlastitu savjest koja mu signalizira da mu neke odluke i neka djela nisu baš sasvim uredu.

U toj paralelnoj realnosti koja se od kolektivne nerijetko razlikuje po svemu, čovjek se samome sebi predstavlja onakvim kakav bi želio biti, dostojnim položaja na kojem se nalazi i materijalnih blagodati koje su mu zahvaljujući tom položaju stavljene na raspolaganje.

U toj, samo njegovoj, realnosti nema mjesta za neuspjehe, posrtaje i slabosti. U njima je jak, utjecajan, inteligentan i sposoban obnašati svaki položaj do kojeg može stići. Zahvaljujući tim individualnim realnostima, koje se odvijaju paralelno sa realnošću na nivou društva, nerijetko se u javnom prostoru oglasi i po nekoliko miliona selektora, stručnjaka za imunizaciju, međunarodne odnose, stolara, neimara...

Svi misle da su stručnjaci za sve, jer u realnostima koje su kreirali samo za sebe oni to, vjerovali ili ne, i jesu!

Međutim, bijeg od realnosti ka onome što smo sami za sebe kreirali kao realnost za sobom povlači i niz posljedica koje nas mogu odvesti samo do neuspjeha i distanciranosti od stvarnih sebe, od realnosti s brojnim procesima kojih nerijetko nismo ni svjesni.

U postojećem trenutku se odvija nekoliko procesa koji direktno ciljaju opstanak Bosne i Hercegovine kao države u njenim geografskim granicama i srcima onih koji je vole.

Jedan od tih procesa je usmjeren ka dokazivanju svjetskoj javnosti i međunarodnoj zajednici da je ova država neopstojiva, da je suočena sa svakodnevnim blokadama zbog kojih njeni građani pate, da je predvode nesposobne osobe koje misle samo na sebe i svoj komfor, da je zbog svega navedenog prisiljena da po svijetu prosi vakcine...

I zaista, oni koje smo birali u zakonodavnu i izvršnu vlast danima bezuspješno pokušavaju riješiti gorući problem i nabaviti dovoljni broj vakcina, ali im to zbog brojnih opstrukcija ne polazi za rukom. A opstrukcije su tu da bi pokazale da BiH ne može funkcionirati kao država i da, bezbeli, svako treba krenuti svojim putem.

Uspješnoj realizaciji takvih podlih planova, bez ikakve sumnje, uveliko pogoduje činjenica da se na odgovornim položajima nerijetko nalaze oni koji su tu zasjeli zahvaljujući nekim drugim kvalitetima, a nikako jer su tih položaja i dostojni. J

er, da na položaj jesu došli zahvaljujući odgovarajućim kompetencijama shvatili bi da problem trebaju rješavati na neki drugi način i uz podršku prijatelja širom svijeta koji su svjesni posebnosti BiH i značaja njene opstojnosti. Naravno, komunikacija s prijateljima se mora odvijati na dostojanstven i mudar način, a ne tako da direktno atakuje na nacionalni ponos onih koji ovu zemlju vole.

Drugi proces koji privlači pažnju usmjeren je ka uništavanju svega onoga što je Bosna i Hercegovina uspjela sačuvati kao vrijednost, uprkos činjenici da je bila izložena najbrutalnijim atacima, zločinima i samom genocidu. Trenutno je na sceni atak na multikulturalnost kao vrijednost koju cijene oni koji ovu zemlju vole.

Te podle namjere usmjerene ka sačuvanim vrijednostima otkrivene su tokom nedavne inicijative da na mjesto gradonačelnika Sarajeva bude izabran Bogić Bogićević. Nakon što, iz ko zna kojih razloga, uvaženi gospodin Bogićević nije izabran, odmah se podigla i kuka i motika da kritikuje Sarajevo kao islamizirani grad kojim vladaju... (ne bih da citiram moga jezika nedostojne riječi i rečenice). Sa svih strana se čuje “Sarajevo stidi se!”.

Zašto Sarajevo da se stidi? Zato što na mjesto gradonačelnika nije izabran Srbin? Ako je to pitanje, onda isto odražava temeljno nepoznavanje Sarajeva i duha koji ga krasi, jer je u Sarajevu Bogić Bogićević čovjek, baš kao što su i svi drugi njegovi stanovnici prije svega ljudi. To je Sarajevo. Sarajevo koje, za razliku od onih koji atakuju na Sarajevo i BiH, još uvijek zna cijeniti ljude.

Ali, hajde da se spustimo i na taj nivo prebrojavanja krvnih zrnaca. Tvrdnje da bi velika stvar bila da gradonačelnik Sarajeva bude nebošnjak jednostavno ne stoji, jer je na čelu gradske vlasti bosanskohercegovačke prijestonice već bio nebošnjak, dr. Ivo Komšić. I? Šta se promijenilo? Osim toga, od 28 vijećnika u Sarajevu u kojem živi skoro 80 posto Bošnjaka, samo dvanaestorica su Bošnjaci. Dakle, to je vrijednost koju protivnici opstojnosti BiH žele uništiti.

A mi? Jesmo li toga uopšte svjesni i jesmo li u stanju međusobne razmirice i netrpeljivosti ostaviti ustranu i zajedno se potruditi da u procesima bitnim za Bosnu i Hercegovinu djelujemo zajedno i s maksimalnim kapacitetima kojim raspolažemo?

Jesmo li, ustvari, uopšte spremni žrtvovati se zarad nekog višeg i dugoročnijeg cilja i ne pristati da vlastitu individualnu realnost stavimo ispred realnosti koju kolektivno živimo i o kojoj nam ovisi čak i sama opstojnosti najznačajnijih vrijednosti? 

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o