Svijet umjetnosti razvija se unutar čovjeka

- Svijet umjetnosti razvija se unutar čovjeka, bića koje je satkano od duhovnog i materijalnog, a talenat je vještina kojom se može, ukoliko se želi i okolnosti dozvoljavaju, taj svijet učiniti smislenim zadovoljavajući duhovnu i materijalnu stranu bića - izjavio je umjetnik Adis Lukač. 

S  njim smo razgovarali o odnosu duhovnosti i umjetnosti, koja, prožeta duhovnošću, postaje jedinstven fenomen cjelokupne ljudske civilizacije.

Postoji nekoliko temeljnih aksioma odnosa duhovnosti i umjetnosti, a kako je na samom početku razgovora Adis istaknuo, bez zadovoljavanja čulnog i duhovnog, nema umjetnosti, odnosno, bez njihove simbioze nemoguće je ostvariti ideju.

- Nekada se pogrešno shvata sam čin kreacije pripisujući ga slučajnosti ili pripisujući ga nutrini čovjeka kao jedinog izvora sa kojeg potiče sva kreativnost. To je kao ona rupica kroz koju prolazi zraka svjetla koju vidimo na zidu, ali njen izvor nije na zidu nije ni ta zraka, trebali bi pogledati baš kroz tu rupicu. Sve što imamo, stvaramo, pa čak i misli - ideje nisu puka slučajnost, reakcija instinktivna na svijet oko nas, čvrsto vjerujem da iskrena umjetnost ima misiju da duhovno obogati čovjeka, a ako je nešto misija onda to nije puka slučajnost - rekao je on.

Važno je iskreno pristupati kreativnom procesu nastanka jednog djela, nastavio je Adis.

- Tako tragovi koje to djelo nosi postaju ogledala u kojima se ogledaju duše posmatrača prepoznajući dio sebe odnosno iskonskog izvora sa čijeg vrela svaka duša se napojila. Umjetnost nastaje iz potrebe, jeke duše, da progovori, opiše, prikaže ono što potpišu inspiracija i umjetnik i potpuno je upućena na čovjeka. Andrej Tarkovski je dao sjajan opis umjetnosti: „Svrha umjetnosti nije, kako se obično misli, prenošenje ideja, propagiranje misli. Svrha umjetnosti je pripremiti čovjeka za smrt, preorati mu, uznemiriti mu dušu, čineći je tako sposobnom da se okrene dobru.“ Ukoliko umjetnost učini da se čovjek okrene dobru onda je to kruna duhovnosti koja se odražava u njoj samoj“, istakao je on.

Također, ispričao nam je i o vlastitom iskustvu prožimanja ovih segmenata.

- Kod mene je to kao kisik i vodik, odvojeni gore, a zajedno čine vodu. Teško je govoriti o tom procesu nastajanja ideje i njene realizacije ali znam da nadogradnja moje duhovnosti čini i moju umjetnost bogatijom. Čovjeka, kao motiv koji me najviše zanima, nemoguće je pojmiti bez analize onog iskonskog u njemu a ta tajna leži u duhovnom. Mislim da svako djelo koje sam uradio nosi bar mali kristal koji će zabljesnuti u nečijem oku i pokrenuti onu pripremu duše. Ako je tako biću sretan - rekao je, za kraj dodavši da historija svjedoči tragovima koji su nastali prožimanjem duhovnosti i umjetnosti, čime dobijamo ljepši svijet.

(Rabija Arifović/Preporod.info)