Bogobojaznost (takva) i oslanjanje na Allaha (tevekkul)

Kur’an za sebe kaže da je on furkān (dosl. “rastavljač istine od neistine”). Semantičari Kur’ana tvrde da ova riječ u Kur’anu ima tri različita kontekstualna značenja, a jedno od njezinih značenja jeste i ‘spas u vjeri od svake zablude i sumnje’ (el-mahredžu fi-d-dīn min-e d-dalāli ve-š-šubh), npr. u ajetu: Ako se budete Allaha bojali (In tettequllāh), On će vam dati spas od svake zablude i sumnje (furqān) (el-Enfal, 29).

Kur’an nas na brojnim svojim stranicama podsjeća da nema mjesta pesimizmu u vjerničkom srcu, da Allahova, dž. š., odredba stalno djeluje, da samo Uzvišenom Allahu pripada budućnost, da On daje promjene, izlaze i olakšanja nakon teškoća, oskudica ili kriza. Samo On zna tajne nebesa i Zemlje i šta će donijeti novi dan.

On, Uzvišeni, zna ono što je nama skriveno i nepoznato.

Ove nepobitne istine, posvjedočene u brojnim kur’anskim ajetima, često se, na različite načine i u nijansiranim značenjima, ponavljaju i to zbog toga, kako vele znalci Allahove Knjige, da se one ustale u ljudskim dušama i njihovim srcima. Kur’an nam time, zapravo, otvara vrata velike nade i mogućnost promjene i najtežih ljudskih stanja, jer mi ne znamo šta slijedeći trenutak može donijeti – ono na što mi uopće ne računamo.

Cijeli tekst u štampanom izdanju „Preporoda“