Razgovor sa povratnicima Knežine: Sjećanje na prošlost i ideali u sadašnjosti

Tokom grupne omladinske posjete džematu Knežina, obavili smo džumu-namaz sa devetoricom prisutnih džematlija. Uz ispunjeno očekivanje o ovom broju prisutnih, pri samom ulasku u džamiju naše drugo očekivanje se pokazalo pogrešnim.

Vođeni iskustvima borbe protiv koronavirusa različitim od mjesta do mjesta, nekako smo navikli da malobrojne skupine imaju ležerniji odnos prema preventivnim mjerama. U ovoj džamiji nam je i to iskustvo iznevjereno – uprkos malom broju ljudi, maske i fizička distanca su dosljedno ispoštovani.

Nekoliko ljudi na stolicama, ali ne (ponovo prema našim navikama) uz zid u zadnjem safu, nego kao dio prvog safa. To su čestiti posjetioci džamije, vezani godinama klanjačkog iskustva isključivo za prvi saf. Forma spuštanja na sedždu, prema zdravstvenim prilikama, može biti promijenjena; ali vjerno čuvanje prvog safa je odvojeno od svih formalizama.

Hutba kratka i sadržajna. Sead efendija, imam džemata, ujedno i glavni imam medžlisa Kaljina, naglašava kako su hutbe u ovoj džamiji obično kratke, čemu su dodatno doprinijele već pomenute zvanične mjere.

Praktičari, zaključujem. Riječ je o povratnicima, vrijednim ljudima u malobrojnoj skupini koji svakodnevno jedni drugima „vaze djelom“. Gotovo svaki korak ovih ljudi je svojevrsna lekcija. Od življenja sa sjećanjem na komšiluk pun ljudi, preko čvrste odluke o povratku nakon agresije, do načina njihovog života u udaljenom i raseljenom prostoru.

Živo sjećanje na prostor ispunjen ljudima

„Najmlađi stanovnik Knežine ima 67 godina“ – izgovara jedan džematlija tokom formalnog upoznavanja poslije džume, te nakon naše zainteresovane reakcije dodaje: „Da, ja sam taj.“

Naš osmijeh na pomenutu tvrdnju prekida njegova naredna rečenica kroz koju se prisjeća kako je, prilikom njegovog upisa u prvi razred, osnovnu školu pohađalo 500 učenika.

Uz slikovit sadržaj njegovom iskazu, efendija prepričava kako je u pravilu pobjeđivao u dječačkim utrkama od škole do Knežak-izvora. Taj opis u maštu priziva zvuke dječije graje i pokretne slike razigranih dječaka u trku cestom koju obuhvataju naši pogledi prilikom izlaska iz džamije. Prosto zamisliva slika i prosto nespojiva sa onim što vidimo – prazna cesta će tek jako maštovitom posmatraču otkriti tragove graje nekadašnjih dječaka i djevojčica.

Čuti savjet od ljudi koji praktično žive ideale može biti dragocjeno. Kazali su omladini da stalnim radom na sebi treba izgrađivati tri stvari; znanje, svijest o zajednici i moral. To su, kako kažu, faktori koji garantuju sigurnog pojedinca.

Društveni život - od osmijeha do smijeha

Ima nečega u okupljanjima nakon džume. To je neobavezan razgovor sa ljudima iz safa – formiranim na sličnim vrijednostima. Tome su nas naučili česti selami i pozdravi u našim čaršijama. A kako svjedoče naši sagovornici, dio prostora pored džamijskog harema još neformalno nosi naziv Čaršija, čime barem imenom daje notu nezaborava nekadašnjem gusto naseljenom području.

Detaljno opisujući sve "čaršijske detalje", posebno zastaju na opisu nekadašnje brijačnice čiji je rad bio neodvojiv od petka – ne može se na džumu bez posebnog uređivanja kose i brade. Brijačnica kao mjesto susreta, ali i simboličko mjerilo poštivanja džamije. Ne čudi što se nje posebno sjećaju.

Sa osmijehom se prisjećaju lokalne kafane, gdje bi džematlije svraćale, uživajući u razgovoru i vjerom im dozvoljenim pićima; uglavnom kahvi ili čaju. Njihov osmijeh prelazi u smijeh onda kada, prisjećajući se, pomenu malobrojne primjere onih koji nisu povremeno odolijevali onom zabranjenom u ugostiteljskim objektima. „Bili su navraćeni.“, zaključuju.

Organizacija vjerskog života shodno prilikama

Danas su slika i prilika društvenog života u Knežini ovi razgovori nakon džume, lijepi i ugodni kakve su u pravilu sve konverzacije nakon odzivanja na farz.

I vjerski život je specifičan. Glavni imam drži mektebsku nastavu, putujući od kuće do kuće u okolnim povratničkim naseljima i podučavajući malobrojnu djecu. Uz njega, na području medžlisa džume obavlja još jedan imam – u novoj džamiji u naselju Kaljina. Kako svjedoči Sead efendija, tokom ljeta se privremeno angažuje i treći imam, zbog brojnih nekadašnjih stanovnika ovih prostora koji godišnje odmore žele provesti u rodnom mjestu.

U povratku iz Knežine, pokrenuti nesvakidašnjim svjedočenjem življenja, posmatramo novosagrađene kuće u okolnim naseljima. Tražimo dim u dimnjacima, kao očit dokaz njihove naseljenosti. Ugledamo li ga, osjetimo radost jer ima povratnika, ali i duboko solidarisanje jer je izazov biti dio manjine u vrijeme kad boravak u većini garantuje sigurnost.

Ponovit ću. Riječ je o ljudima koji vaze i drže lekcije svojim svakodnevnim životom.

Treba se odmaći iz okova naše svakodnevnice kako bismo ih mogli shvatiti.

(Nedim Gondžić/Preporod.info)