Islam kao savršeni proizvod u lošoj ambalaži

Danas se mnogo govori i piše o islamu. Islam se spominje u raznim kontekstima. Islam jeste ili bi trebao biti model života za stotine miliona muslimana na jednoj strani, a na drugoj, islam se optužuje i(li) uzima kao izgovor za ono sa čime nema ama baš nikakve veze.

Mi muslimani nikada nismo imali više informacija o islamu ili bar prilika da ga upoznamo, ali čini mi se da ga nikad manje nismo živjeli. Sve ga manje, da tako kažem, konzumiramo. Ne zato što je loš ili, ne daj Bože, štetan za nas, nego zato što njegovi konkurenti traže saveznike u nekim dimenzijama naših ličnosti i nalaze ih.

Ako se odlučite ovaj tekst čitati do kraja hajde da o islamu mislimo na jedan drugačiji način, pokušajmo predstaviti sebi, kao primjer, da je islam - proizvod. Proizvod na otvorenom tržištu modela življenja (din), gdje postoje i drugi konkurentski proizvodi. Temeljna razlika između islama, kao modela življenja, i drugih proizvoda jeste u tome da je islam proizvod Allaha Uzvišenog, a ostali su ljudski izumi.

Svi mi konzumiramo razne proizvode u našoj svakodnevici. Nekim proizvodima smo vjerni i dugoročno ih koristimo, dok druge s vremena na vrijeme mijenjamo. Nevjerovatno je mnogo faktora koji utječu na to: šta ćemo koristiti u našim životima, kojim intenzitetom, od kojeg proizvođača, i sl. Skloni smo uvjerenju da sami biramo sve što koristimo, ali istina i nije baš takva. Potcjenjujemo moć, recimo, ambalaže u koju je upakovan proizvod, moć reklamiranja proizvoda, kvalitetne distribucije, mjesta gdje se proizvod može nabaviti, osoba koje ga prodaju, i sl.

Ono što Uzvišeni Allah od nas traži jeste da živimo islam i da ga, u okvirima svojih mogućnosti, prenosimo i(li) dostavljamo drugima. Poznat je hadis Poslanika, a.s., u kojem svakoga od nas čini odgovornim za ono što nam je povjereno. Pored pojedinačne odgovornosti svih nas za naše živote i odgovornosti unutar naših porodica, iz hadisa se lahko izvodi viši stepen odgovornosti za sve one koji prihvate neki oblik društvene odgovornosti (emanet). Temeljna zadaća imama/muallima/hatiba/, muderrisa/muftije/reisu-l-uleme jeste brinuti kako taj savršeni i potpuni model življanja, taj Allahov proizvod, pakovati, u kakvu ga ambalažu umotati, kako ga reklamirati i hvaliti, kako druge motivirati da ga konzumiraju, kako ga kvalitetnije dostavljati onima koji ga već konzumiraju ili onima od kojih očekujemo da ga počnu konzumirati, odnosno naša je zadaća da se osposobljavamo za svaki od ovih segmenata.

Skoro da nema proizvoda kojeg koristimo dulje vrijeme, a da nije promijenio razna pakovanja, različite ambalaže, reklamira se na raznovrsne načine, distributivni kanali se poboljšavaju, dostupnost i lahkoća nabavljanja proizvoda se dovode do perfekcije, permanentno se ulaže u edukaciju ljudi koji ga reklamiraju, prijevoze od fabrike do trgovine ili do kućnih vrata itd.

Kako upakovati islam?

Kada na ovaj način počnemo razmišljati o islamu onda se otvore brojne dileme i mnoga pitanja počnu žuljati ispod tepiha, gdje odavno više mjesta nema. Kako i koliko brinemo o tome kako upakovati islam? Kako ga učiniti prisutnim u javnosti, kako ga reklamirati? Ponekad se stječe dojam da nas baš briga za svim ovim. Ili, u najmanju ruku, kaskamo godinama iza vremena u kojem živimo. Naše najčešće opravdanje za inertnost, nespremnost da primjenjujemo sve dostupne oblike i tehnike dostavljanja poruke islama našoj djeci, mladima i svim ostalima, jeste kritika i minimiziranje svega novoga. Onog momenta kada osnovni oblik promocije vlastitog proizvoda bude napad i kritika tuđeg, govori o ćorsokaku u kojem se kritičar nalazi. Ovaj otpor u biti je samo jeftin trik da se pokuša skriti vlastita nesposobnost ili još gore - nespremnost na dodatno obrazovanje i podučavanje (novim) tehnikama i vještinama nužnim za hvatanje koraka s vremenom.

Previše je među nama romantičara koji uz čaj ili kahvu svakodnevno sanjare o nekom starom dobrom vremenu, hvaleći ga kao jedino pravo vrijeme. Sve da i jeste tako, krajnje je vrijeme da se trgnu iz sanjarenja, jer se to vrijeme sigurno neće vratiti.

Potrebno je zasukati rukave i početi koristiti sve dozvoljene i dostupne modele dostavljanja poruke islama ljudima. I to ne na način da nastavimo raditi onako kako znamo, nego na način da radimo onako kako će ga drugi prije i bolje prihvatiti.

Naš temeljni problem je u tome da konstantno pakujemo i dostavljamo savršenu poruku islama na način kako se to nekad radilo, pretjerano se ne brinući za konačni rezultat. Mi govorimo ljudima ono što imamo kazati, a ne ono što bi oni trebali čuti. To vam je isto kao da jedna kompanija insistira na diskontnoj prodaji, zatvarajući oči pred činjenicom da trgovanje na internetu iz godine u godinu raste. Radi ilustracije navodimo da je najposjećeniji websajt u BiH, ako se izuzme google, facebook i youtube, websajt putem kojeg možete prodavati i kupovati.

Prije 20 godina je došao internet u Bosnu. Unutar bosanskih granica djeluje 90 medžlisa Islamske zajednice od kojih do dan danas 47 nema svoju webstranicu na kojoj bi, u najmanju ruku, postavili adresu, brojeve telefona i način kako se odgovorne osobe mogu kontaktirati. A da ne govorimo o reklamiranju svojih aktivnosti i dostavljanju poruke islama generaciji koja, mi to htjeli ili ne htjeli priznati, „visi“ po interentu; 41 medžlis ima zvaničan Facebook profil/page, a samo 25 medžlisa ima i webstranicu i profil/page. Webstranice i Facebook profili su samo novi načini putem kojih se može prenositi poruka islama. I da se razumijemo, ovdje se ne radi samo o internetu, ovdje se radi i o drugim neiskorištenim načinima „pakovanja“ islamske poruke kao što su npr., islamski stripovi za djecu sa herojima iz islamske i nacionalne povijesti (poput Zagora ili Bleka uz koje su odrasle generacije), animirani i igrani filmovi, video-igrice i sl.

Insistiranje na hitnom hvatanju koraka s vremenom u reklamiranju i dostavljanju ljudima poruke islama neki će smatrati revolucionarnim i(li) vizionarskim zahtjevima, a istina je takva da je to u biti hvatanje zadnjeg vagona.

Sabahudin ef. Sijamhodžić