Mirnes Kovač o rahmetli profesoru Karaliću: Čovjek koji nas je učio hadis

Piše: Mirnes Kovač

Sjećam se, sreli smo se te 2017. godine na Lastavici, 6. augusta, na tradicionalnoj manifestaciji koja se održava na ovoj tromeđi Zenice, Kaknja i Zavidovića, iznad njegovih rodnih Radinovića. Uz kahvu mi je kazao da je završio s prijevodom Kutubu-s-sitteh "Šest knjiga", šest kanonskih zbirki hadisa Poslanika, a.s.

Objavio sam tu vijest i sa profesorom dogovorio da ga posjetim u njegovom domu u Talamima, pored Zenice. Posjetio sam ga 22. augusta i dao je opširan intervju za Preporod o svom životu i djelu. Intervju smo objavili 1. septembra, a naslovio sam ga njegovim riječima: "Sad možemo kazati IMAMO KUR’AN I SUNNET". Zapravo, profesor je isticao da pored prijevoda Kur’ana i nekih zbirki hadisa, sada imamo kompletiran prijevod najvažnijih hadiskih zbirki na koja je on pored prijevoda dao i stručan komentar.

U intervjuu je govorio o svojim teškoćama da dođe do Medine i upiše se kao prvi student iz bivše Jugoslavije na tek otvoreni fakultet za hadis u Medini, o tome kako je sam krenuo na put u Saudijsku Arabiju sredinom 1970-tih, bez znanja arapskog jezika.

Govorio mi je kako čekao potpis za stipendiju tada najvažnijeg saudijskog učenjaka, muftije Bin Baza:

- Ja sam svaki dan, 25 dana išao u Rabitu. Oni kažu: "Moraš nazad." Ja u Rabitu, oni "Moraš nazad!" I ne znam koji je dan bio po redu…Dovode oni meni prevodioce, Arapa koji mi riječ po riječ objašnjava, al’ ništa. I nejse, meni je došlo da plačem u Haremu. Ne znam ni jezika. Nije bilo tada rječnika, ništa, osim one Gramatike arapskog jezika. I pokušat ću ja, sjećam se, u Haremu, napisat jednu rečenicu. Sjednem i napišem, kao htio sam da kažem: "Bio sam na Univerzitetu u Medini i rekli su mi da mi date potvrdu da sam vaš stipendista da će me oni primit na fakultet". I ovaj je mene razumio. "Halas!" - kaže. Sad ja čekam šta je "Halas!" Ne znam. Nađe on mašinu i otkuca papir i kaže: "Bin Baz!" Kao, nosi Bin Bazu! "Gdje je Bin Baz?" I ja krenem ulicom: "Bejtu Bin Baz? Bejtu Bin Baz?" - pitajući gdje je kuća Bin Baza. Nejse, nađem na kraju. I ja s tim papirom u Rabitu, kad oni meni: "Idi u Medinu. Ruh!"” Tad sam shvatio da sam primljen. I na brzinu uhvatim zadnji avion da preko naših hadžija javim porodici, jer ne zna niko gdje sam i šta sam. Zateknem na aerodromu jednog hadžiju baš iz Zenice i kažem da javi mojima da ostajem - pričao mi je tada profesor Karalić.

A onda sam krajem maja naredne godine, tačnije 25. maja, 2018. dobio od jednog prijatelja iz Katara obavijest o raspisanom konkursu nagrade "Šejh Hamed za prevodilaštvo i međunarodno razumijevanje", koja se svake godine dodijeljuje istaknutim ličnostima i institucijama za prevođenja sa arapskog i na arapske sa različitih svjetskih jezika.

Te godine je poseban fokus bio na bosanskom jeziku, a nagrada je bila izuzetno vrijedna, te sam odmah link sa potrebnim informacijama proslijedio Muazu, sinu profesora Karalića.

- Muaze, vidi da se prijavi tvoj babo. Nagrada je za prevodilačko djelo bosanski/arapski - glasila je moja poruka.

Uskoro sam i nazvao Muaza kazavši mu kako se profesor Mahmut ef. treba obavezno prijaviti. Kada je Mahmut ef. pročitao uvjete konkursa na arapskom jeziku, pomalo je oklijevao, te sam ga ponovno nazvao i insistirao da ne obraća pažnju na formalnosti, već da spakuje knjige i sa formularima sve to pošalje u Dohu.

Naime, profesora je kopkala dilema da li će komisija uzeti u razmatranje djela prevedena iz oblasti vjerskih znanosti, a ja sam mu tada rekao: "Profesore, nema te komisije u arapskom svijetu koja može ostati ravnodušna na činjenicu da si sam preveo svih šest glavnih hadiskih zbirki. Samo ti pošalji, vidjet ćeš, ako Bog da, da ćeš dobiti nagradu!".

Naravno, profesor je sa svojim sinovima Muazom i Jasirom obavio te formalnosti. Vidio sam ga nakon nekoliko sedmica u Sarajevu poslije džume u dvorištu Begove džamije. Kazao mi je kako je zvao i Ambasadu Katara da se detaljnije raspita i kako je knjige spakovao i poslao. Ponovio sam mu svoju uvjerenost, a on je skromno uzvratio zahvalom i dovama.

I doista, lijepa vijest je stigla 12. decembra, 2018. godine. Naš profesor Mahmut Karalić je zajedno sa akademikom Esadom Durakovićem dobio prestižnu nagradu u Dohi. Razmijenili smo čestitke. Čini mi se da sam prije dobio vijest od njegovog sina Muaza koji je ostao u Bosni, dok je njegov mlađi sin Jasir bio sa njim u Dohi. Obradovali su se svi. U međuvremenu, profesor mi je iz Dohe poslao i fotografiju sa ceremonije, jer smo pripremali Preporod za štampu, pa smo tu informaciju željeli objaviti.

Početkom prošle godine profesor Mahmut Karalić se razbolio, a od njegovog sina Muaza sam saznao da je teža bolest i da je otpušten na kućno liječenje. Početkom juna, ove godine, kada je pandemija korona virusa malo splasnula, zajedno sa muftijama hafizom dr. Mevludin ef. Dizdarevićem i dr. Ejubom Dautoviće, te hafizom mr. Enes ef. Beganovićem ispred Udruženja ilmijje, posjetili smo našeg profesora u njegovom domu u Talamima. Bio je raspoložen i obradovan posjetom, a cijelo vrijeme smo se prisjećali dogodovština iz Gazi Husrev-begove medrese gdje je profesor Mahmut Karalić prije i nešto kratko poslije agresije na BiH predavao hadis. Njegovi učenici, danas imami širom svijeta pamte ga kao strogog učitelja koji ih je učio jednoj od najvažnijih vjerskih nauka u islamu.

Meni profesor Mahmut ef. Karalić, nažalost, nije predavao hadis, ali sam ga ipak smatrao učiteljem hadisa zbog njegovih knjiga koje nam je ostavio. Od starijih učenika slušao sam o njegovoj posebnoj metodologiji, strogosti i ozbiljnosti, te insistiranju da se uči ova danas najosjetljivija islamska disciplina. O tome ću se kasnije izravno upoznati u susretu i razgovorima s njim. Upravo zbog toga mi je ovaj čovjek bio posebno drag, jer je insistirao na posebnoj pažnji i brizi oko navođenja, upotrebe i ispravnog razumijevanja hadisa. K tome,  poseban autoritet i znanje profesora Karalića su bili odlučan branik protiv svih onih koji su olahko prilazili ovoj oblasti, pa je nekada čak i zloupotrebljavali. Tu je profesor Mahmut ef. Karalić odigrao historijsku ulogu u našemu bosanskom razumijevanju islama i islamskih nauka. Njegova smrt je uistinu veliki gubitak za cijelu Islamsku zajednicu.

Prije par sedmica sreo sam njegovog sina Muaza na džumi i pitao za profesorovo zdravlje. Nije mi imao prenijeti lijepe vijesti, osim dova da mu Svevišnji olakša. A kada sam sinoć vidio vijest o njegovom preseljenju na Ahiret, kao da sam osjetio olakšanje, jer on svom Gospodaru ima s čime otići. Dakako, srce mi je ispunjeno, jer sam učinio barem malo da se ovom čovjeku oda priznanje na Ovom svijetu, a duša osjeća mir i sreću, jer njega čeka daleko veće priznanje i nagrada za hizmet koji je svojim životom i radom učinio za svoju vjeru i domovinu.

Molimo Svevišnjeg da profesoru Mahmut ef. Karaliću oprosti grijehe i da ga obaspe svojom neizmjernom Milošću, a da njegovoj porodici podari lijepi sabur.

(Preporod.info)