Prof.dr. Ramić: Medresa i Islamska zajednica čuvari su našeg identiteta

Gazi Husrev - begova medresa danas proslavlja 484. godine postojanja i rada, a povodom ovog velikog jubileja razgovarali smo s prof.dr. Jusufom Ramićem, jednim od najstarijih svršenika ove škole.

Veliki je broj poruka koje je profesor nesebično podijelio s nama, što kroz pitanja koja smo postavili, a dijelom i kroz neformalni dio razgovora koji je prethodio intervjuu. 

Profesor Ramić je poslije Medrese 1962. godine upisao Fakultet arapskog jezika na El-Azharu u Kairu. Na ovom fakultetu je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Profesor emeritus je na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu na predmetu Arapski jezik i književnost. 

Za naš portal prisjetio se školovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi, koja je najstarija odgojno-obrazovna ustanova na ovim prostorima.

Povodom Dana škole, direktoru Medrese, prof.dr. hafizu Mensuru Malkiću, uputio je čestitke, kao i svim profesorima i njenim učenicima i učenicama, s porukom: "Znanja nikada nije mnogo, stalno treba raditi, učiti, čitati".

Iako su od njegovog školovanja u Medresi prošle 63.godine, tog perioda se sjeća kao da je bilo jučer.

- Sjećam se dobro, 1950-te godine došao sam u Sarajevo, kao dijete sa sela. Grad nepoznat, snalazio sam se kako sam znao i umio. Medresu sam te godine upisao po želji roditelja, oni su zbog toga bili izloženi napadima. Čak je i učiteljica u osnovnoj školi, kada je saznala da ću u Medresu, smanjila mi sve ocjene, da bi me na neki način degradirala. Dolazila je i u selo da vidi mog učitelja koji me je vjerski podučavao. Medresu sam završio 1958. godine. Tada je Medresa bila smještena u Dobrovoljačkoj ulici, gdje je danas žensko odjeljenje Gazi Husrev - begove medrese. Đulagin dvor u to vrijeme bio je okupiran. Tek kada je tadašnji reisu-l-ulema Sulejman Kemura udario šakom od sto i rekao Hamdiji Pozdercu "Vratite nam naše", objekat smo dobili nazad. Medresa koja je osnovana 1537. godine radila je, a i danas radi, zahvaljujući Gazi Husrev-begu koji je oformio tu školu - kaže Ramić.

Podsjeća da je Medresa u to vrijeme bila osmorazredna škola, internatskog tipa. Prisjetio se i boravka u internatu, naglašavajući kako joj taj odgojni segment daje poseban značaj. Ispričao je i neke anegdote, kazavši da se tih dana rado voli sjećati.

- Divno nam je bilo u internatu. Učenici su bili iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a dobri su nam bili Boga mi i profesori. I oni su bili iz raznih sredina. Jer, kada govorimo o Medresi, moramo da govorimo i o njenim profesorima. Asim Sirćo nam je predavao Kiraet, bio je vrlo obrazovan, pravi hafiz. Ibrahim ef. Imširović nam je predavao Tefsir, ja sam pred njim prevodio Bejdavijev komentar Kur’ana. Današnja medresa ima dosta prostora. Mi smo tada bili dosta skučeni, osam razreda je bilo u Dobrovoljačkoj, učilo se na korepeticijama, samo jedan dan smo imali slobodan da izađemo vani. Šetali smo sarajevskim korzom od Vječne vatre do mjesta gdje je danas BBI. S druge strane ulice su šetali naši profesori i pratili nas. Nismo imali para, plaćala se škola u naturi. Sobe su bile pune učenika, a ispod je bio magacin gdje su ostavljane suhe šljive, jabuke, kruške. Jedan kolega iz Hercegovine jednu noć je rekao: "E da mi je da propadnem dole i da se najedem onih suhih krušaka" - priča nam profesor kroz smijeh.

Posebno naglašava da je Medresa uvijek bila jako priznata kao škola, jer je imala dobar program rada.

- Medresa me je opredijelila u životu, usmjerila kako dalje da živim i djelujem. To je jedno vrijeme koje mi je ostalo u lijepom sjećanju. Bez razmišljanja bih ponovo je upisao, ne bih ništa promijenio. Ni Azhar ne bi dao nizašta drugo, jer sam nam tim mjestima postigao stvari koje ne bih nigdje drugo - kaže nam profesor Ramić.

Podsjeća da je obrazovanje u islamu svoje korijene vuče još od vremena Poslanika a.s.

- Poslanik a.s. je imao medresu u Mekki, gdje su se okupljali malobrojni muslimani kojima je držao predavanja. Poslije, kada se 622.godine preselio u Medinu, njegova džamija je bila stjecište svih onih koji se bave naukom. Prenosi se da je jednom prilikom kada je ušao u džamiju i vidio dvije grupe muslimana, jedne koji se mole i druge koji o nečemu raspravljaju, pristupio onima koji su bili u toj grupi koja je izučavala nauku, a ne onima koji su bili na molitvi. S tim je naglasio koliko je nauka važna. Džamija je bila centar islamskog obrazovanja i u Mekki i Medini. Taj način obrazovanja i danas je prisutan. Poslije su se medrese izdvojile kao zasebne škole, halka sistem se povlači. Tako je bilo i na Azharu - navodi profesor Ramić.

S ponosom ističe da je Gazi Husrev - begova medresa uvijek bila priznata u svijetu, čak i na Azharu.

- Bila je i ostala rasadnik znanja. Ona je kao i Islamska zajednica čuvala uvijek taj naš identitet. Da nije tako, mi bi nestali. Nažalost, ni danas nismo došli do pameti, jer postoje asimilacije koje su prisutne u ovom društvu. Zato naglašavam, Islamska zajednica je važan faktor u kretanju na ovim prostorima, oduvijek je bila i danas to jeste - poručuje Ramić. 

Za kraj je ponovio: "Znanja nikad nije mnogo, treba stalno raditi, čitati, učiti". 

- Posebno je to potrebno naglasiti u ovom vremenu u kojem se mi danas nalazimo, samo tako možemo uspjeti. Ko nas ima dosta nepismenih ljudi. Nažalost, još uvijek smo na tom nivou da žensko ne treba da se obrazuje, što je pogrešno. Niko nije isključen iz poziva "Ikre - uči, čitaj, obrazuj se". To je ključno za opstanak. Apelujem na sve nas da se posvetimo učenju, ali i na ulemu da se više uključi u rasprave, da kažu svoja mišljenja koja su od vitalnog značaja za naš opstanak na ovim prostorima. Situacija je prilično teška, ali, moramo se boriti da se što više obrazujemo, da što više čitamo i da smo što više odani ovom našem identitetu - stava je profesor Ramić.

Iako ima 83.godine, hvala Bogu, zdravlje ga još uvijek dobro služi. S obzirom na to da se čitav život bavio naukom, profesor Ramić ni u vrijeme korone nije bio besposlen. Napisao je knjigu pod nazivom: "Ahmed Smajlović i škole mišljenja u akaidu i tefsiru", i već je dostupna javnosti.

- Djelo je nastalo u samoizolaciji u Sarajevu, kada je Bosnom i Hercegovinom harao korona virus. Rad se sastoji iz dva djela. Prvi dio se odnosi na škole i mišljenja u akidu, a drugi na škole i mišljenja u tefsiru, tumačenju Kur’ana. Knjiga ne govori samo o rahmetli Smajloviću, nego i o meni, jer Ahmed je mene često citirao - kaže Ramić.

(A.N./Preporod.info)