Hafizi porodice Džin četiri stotine godina imamili u Gazanferiji džamiji
Autor teksta je mr. Admir ef. Blitović, imam džemata Gornji Šeher, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Banja Luka, a tekst je objavljen u Preporodu od 1.1.2021. godine.
"Bosansko-hercegovačka javnost, smijem se usuditi i kazati, još uvijek nema jasnu predstavu, percepciju, uvid, koja i kakva ulema je opsluživala vjernike u šeher Banja Luci i davala značajan doprinos ukupnom društvenom ambijentu, životu u ovom gradu." (N.A.)
Porodica Džin ubraja se među najstarije i najbogatije banjalučke porodice, pa se sa pravom može reći da su starosjedioci u gradu na Vrbasu. Porodica je iznjedrila mnogobrojnu ulemu, hafize, imame, muderrise, kao i vakife obzirom da su bili veleposjednici, te nisu žalili svoj imetak za podizanje hajrata, obrazovnih ustanova kao i održavanje postojećih poput Ferhat-pašine džamije. Potvrdu za prethodne navode nalazimo u dokumentu o nasljedstvu koji nam je na uvid ustupila Lejla Džin, novinarka Federalne televizije, na osnovu kojeg se može vidjeti da su članovi ove porodice pripadali ulemanskom krugu i da su tako prenosili učenje islama i da su bili stoljetni čuvari Allahove knjige.
Pročelnik porodice Džin je hfz. Ibrahim koji je imao tri sina: Ahmeta, Aliju i Muharema. Za Muharema je poznato da je bio istanbulski đak, obzirom da je tamo jedno vrijeme studirao islamske nauke. On je imao sina hfz. Ahmeta koji se oženio Fatimom, te je u sretnom braku dobio sina Omera. Hafiz Omer-ef. Džin rođen je 1. augusta 1911. godine. Poslije završetka mekteba i osnovne škole, upisao je "Ujedinjenu medresu" koja je nastala spajanjem "Šibića medrese" i "Fejzija medrese". Kao marljiv učenik uspio je savladati osnovne islamske nauke, te steći titulu hafiza Časnog Kur'ana. Premda je nakon završene medrese imao nekoliko ponuda za radni angažman izvan Banja Luke, odlučio je ostati u rodnom gradu gdje će provesti cijeli svoj životni vijek.
Imamsku misiju započet će u Hadži Salihijji džamiji, te će se tako staviti u službu vjeri i svome narodu. Kao imam i hatib ove džamije dugo će predvoditi ljude u namazu, kazivat im predavanja i držati korisne hutbe. Rješenjem Ulema-medžlisa u Sarajevu broj 591/50 od 17. aprila 1950. godine, dobio je premještaj, te je imenovan za imama i hatiba Gazanferbegove džamije ili Gazanferije. Ovim imenovanjem hfz. Omer će nastaviti tradiciju porodice Džin dugu četiri stotine godine jer su upravo njeni članovi tolike godine unazad imamili u Gazanferiji. U sretnom braku sa Rašida hanumom dobit će tri kćerke: Vasvu, Fatimu i Azru. Kao vrsni alim i poznavalac orjentalnih jezika, imao je biblioteku bogatu knjigama na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Svoje slobodno vrijeme provodio je družeći se sa knjigama, dok je ostatak vremena provodio u džamiji ili na njivi. Za njega je bilo poznato da od džematlija nije naplaćivao vjerske usluge, nego je radio na svome imanju, te je ono što bi zemlja dala ubirao i nosio na pijacu da proda.
Ostala je zabilježena njegova izjava: "Sve što sam uzeo od ovog dunjalučkog života je spavanje i san." Jedanaest puta obavio je hadždž i molio je Allaha dž.š da tamo završi svoj ovozemaljski život.
Sekretar Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka, drugi imam Ferhat-pašine džamije, Mersudin-ef. Hodžić je autentični svjedok lika i djela hfz. Omer-ef. Džina. On nam je o ovom izuzetnom alimu sa posebnom emocijom i sjetom govorio, te ga se sjeća kao pobožnog, temeljitog, principijelnog, pravednog, povučenog i predanog emanetu vjere. Sve ove osobine koje su ga krasile, uvrstile su ga u plejadu banjalučkih hafiza i alima koji su bili na usluzi mnogim uglednim banjalučkim porodicama, i on je zapravo posljednji u nizu koji je držao metodu, pristup i postupak Maglajlića, Nurkića, Zahirovića i druge uleme jer je bio najmlađi među njima.
Govoreći o svojim mektebskim danima Mersudin-ef. kazao je:
"Hafiz je porodično bio vezan sa djedom Muhamedom i ocem Sulejmanom i često je boravio kod nas u posjeti. Prolazeći kroz različita iskušenja, određena grupa džematlija, među njima i moj otac, dolazili su u Gazanferiju i od tog momenta moja blizina i ljubav se širila i jačala u odnosu na hfz. Omera. Punih pet godina sam dolazio kod njega na mektebsku pouku. Zajedno samnom dolazili su i Muhamed Prlja, Haseda i Esveda, Smajo i njegove sestre kao i još nekoliko djece iz Vrbanje. Dolazili smo autobusom jer je moj džemat udaljen od Gazanferije. Omer-ef. u mektebu je bio veoma pažljiv prema djeci, svakom djetetu želio je usaditi duh vjere i svi mi koji smo prošli njegov mekteb i blizinu čuvamo znanje i emanet kojima nas je on podučio. Mene je često znao prije ili poslije mekteba odvoditi u svoju biblioteku u kojoj je imao knjige sakupljene iz cijelog arapskog svijeta obzirom da je govorio orjentalne jezike i stari osmanski. Znao je naglašavati da ima knjige koje ni Gazijina biblioteka u Sarajevu nema. Na vratima bi nas uvijek dočekala Rašida hanuma koja je bila plemenita, ugledna i poštovana žena od džematlija. U to vrijeme kuća je bila skromna, ali je odisala čistoćom i skladnošću, te je bila otvorena za sve goste.“ Mersudin-ef. dodao je i sljedeće:“Pored mekteba vrlo rado smo dolazili i na džumu kod njega. Bio je izuzetan metodičar, znao je pristupiti velikom i malom, prepoznatljivog mekama sa određenim pauzama između ajeta što nam govori da je razmišljao o proučenom ajetu. Prije džume držao je predavanja iz oblasti tefsira i hadisa, bio je šerijatski obrazovan i ukazivao je na kršenje propisa, bilo da je riječ o pojedincu ili cijelom džematu. Znao je biti ljut kada bi neko kršio šerijat, a inače je imao lijep odnos prema ljudima. Tokom vaz-i-nasihata koristio je različite metode od tihog, podignutog glasa do gestikulacija. Na džumu su dolazili ljudi iz raznih krajeva, dok su dženazi prisustvovali ljudi iz Krajine i Srednje Bosne. Pričalo se da je na jednom od putovanja na hadždž u Haremi Šerifu u Mekki učio suru Taha, a također je bio rado viđen gost i predavač na mevludskim svečanostima. Nikad nisam sumnjao u njegovu privrženost vjeri, a sada kao imam u zrelim godinama u velikoj mjeri nastojim preslikati njegovu izvornost i autentičnost u svome radu."
Zbog lijepog ophođenja i tople riječi za svakoga uživao je veliki ugled u narodu, te ga se mnogi Banjalučani i danas vrlo rado prisjete. Na Ahiret je preselio 28. decembra 1988. godine. Dženazi-namaz prisustvovao je veliki broj ljudi, a između ostalih bio je prisutan i Vujadin Novković ispred Srpske pravoslavne crkve kao i Vlado Lukenda u ime Rimokatoličke crkve. Dženazu-namaz predvodio je Ibrahim-ef. Bašić, trenutno nastanjen u Njemačkoj. Hfz. Omer-ef. ukopan je desno pored samog ulaza u Gazanferiju džamiju.
Pored hfz. Omer-ef. u red alima iz ove porodice ubraja se i hfz. Danijal. Rođen je 1891., a umro je 1970. godine, te je ukopan u mezarju na Stupnici. Zanimljiv podatak je da Ahmed Mehmedović ne bilježi ovu dvojicu alima u Leksikonu bošnjačke uleme, dok ih hfz. Fadil-ef. Fazlić u svojoj knjizi Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina navodi kao hafize i braću , dok živući potomci kažu da su bili amidžići. U sretnom braku sa Azemina hanumom dobio je devetero djece: Nedžada, Ahmeda, Rešada, Ishaka, Rezaka, Nurudina, Hadidu, Rašida i Sabahudina.
Cijeli svoj radni vijek proveo je u Banja Luci, obavljajući imamsku dužnost u Stupničkoj džamiji. Uporedo sa ovim poslom uspio je obaviti i petu islamsku dužnost, tj. hadždž. Pričao mi je njegov unuk Rešad Džin da je hfz. Danijal-ef. svojim učenjem i odučavanjem pomagao ljudima, pa je zbog toga bio jako cijenjen i poštovan u društvu. Imao je lijep pristup i razumijevanje za svakoga. Dodao je i to da je njegov djed živio i odrastao u kuću staroj tri stotine godine u kojoj i on živi, te da je to jedan od pokazatelja da je ova porodica jako dugo nastanjena u Banja Luci.
Radeći ovaj tekst suočio sam se sa nizom poteškoća jer su se potomci od hfz. Omer-ef. raselili po Irskoj i Austriji, dok su Danijal-ef. u Švedskoj i Austriji. U nedostatku adekvatnog sagovornika i validnih izvora, moje kazivanje o Danijalu je nešto kraće, sažetije, što me obavezuje da radeći u Banja Luci kao imam i pomoćnik direktora za nastavu u Medresi "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić" nastavim prikupljati i istraživati potrebnu građu o njemu.
(Preporod.info)
