Hafiz Salahuddin Hussein: Kur’an je uputa ali i sabirna tačka naših spoznajnih dostignuća

Kur'an Časni predstavlja tekst upute, izvor i esenciju poruke koju je Stvoritelj poslao cijelom čovječanstvu. O važnosti duhovne, ali i intelektualne dimenzije istraživanja Kur'anskog teksta za Preporod.info je govorio hafiz Salahuddin Hussein.

Sa hafizom Husseinom smo razgovarali o tome možemo li duhovnim i intelektualnim čitanjem Kur’ana intenzivnije uočiti i razumjeti harmoniju stvaranja i objavljivanja.

Razgovarala: Rabija Arifović

- Čini mi se da bi Kur’an bio ogledalo univerzuma ponajviše u onom momentu u kojem na sebe gledamo kao univerzum, obzirom na to da u Kur’anu prije svega trebamo pronaći sebe i svoju harmoniju. Shodno spoznaji na tom polju, spoznali bismo na koncu i samoga Boga. Lično mi je, barem u ovom momentu, bliže poimanje Kur’ana i univerzuma kao dvije strane istog novčića i to u kontekstu toga da su oboje plod posrednog i neposrednog Božijeg djelovanja - kaže hafiz Hussein.

On smatra da bi to značenje svakako važilo istovjetno i za univerzum u nama samima, ali i za univerzum koji nas okružuje.

- U tom kontekstu možemo naići na razumijevanje Kur’ana kao knjige koja govori, a univerzuma, kao knjige koja šuti. Razumijevanje harmonije stvaranja i objavljivanja je suštinsko pitanje shvatanja čovjekove uloge na zemlji. Čini mi se, da je Kur’an u tom smislu uputa, ali i sabirna tačka naših spoznajnih dostignuća. Uputa u smislu da u Kur'anu zasigurno možemo naći i prepoznati tragove koje bismo trebali pratiti na putu spoznaje, a sabirna tačka u kontekstu toga da Kur’an u svakom smislu sukusira i sažima spoznajna iskustva koja smo do određenog momenta doživjeli - rekao je hafiz Salahuddin.

Naglasio je da je i duhovno i intelektualno čitanje Kur’ana podjednako bitno.

- Pod tim podrazumijevamo da je duhovno čitanje Kur’ana ono koje predstavlja naš pristup Kur’anu u svrhu njegovanja našeg duha, dok je intelektualno čitanje Kur’ana ono koje u sebi sadrži kritički pristup i bitnu dozu onoga što Kur’an naziva aqlom, u tom smislu su oba čitanja izuzetno bitna, kao što je podjednako bitno i balansiranje između te dvije sfere razumijevanja i življenja, kako u samom čovjekovom životu, tako i u čitanju Kur’ana, kako ne bismo stupili u bilo kakvu krajnost - kazao je on.

Naš sagovornik je naglasio da je u u smislu razumijevanja harmonije stvaranja bitno baviti se i prirodom, koliko i samim Kur’anom.

- Sve što je stvoreno za sobom i u sebi ostavlja obrise Božijeg djelovanja i svojevrsna je manifestacija nekog od Božijih imena. To je, pored Kur’ana, još jedan od načina kroz koje se Bog "otkriva", obznanjuje, a usudio bih se reći i jedan od vidova objave. Čini mi se da je važno Boga prepoznavati kako kroz Kur’an tako i kroz stvoreni univerzum, bez obzira da li se on nalazio u nama ili izvan nas, te da oba stremljenja svakako vode intenzivnijem i boljem življenju Kur’ana, samim tim i Boga - naveo je on u razgovoru za naš portal.

Kur'an je knjiga i za srce i za um, a hafiz Hussein je detaljnije govorio i o tome kako da čitamo i razumijevamo Kur’an i povrh svega, kakav treba da bude naš život s Kur’anom.

- Kur'an je uveliko prisutan u životima muslimana širom svijeta, on se drži za svetim, glorifikuje se, štuje se, recituje se i uči na mnogim mjestima i povodom mnogih prilika. Sami Tekst je savršeno jasan, u tom svjetlu je i sami Bog obznanio kroz Svoju Objavu intencije Kur'ana kada za Kur'an kaže: "Doista ovaj Kur'an upućuje na ono ispravnije". Kroz prizmu navedenog ajeta moglo bi se zaključiti da je sve ono što je u osnovi ispravno, dobro i pravilno spada u domen duha kur'anske poruke. Pitanje koje se javlja u tom pogledu bilo bi kako odrediti pojam dobrog i ispravnog u bilo kojem kontekstu, u tu svrhu, čini mi se da je izuzetno bitno da čovjek prođe kroz proces samoupoznavanja i samoaktualizacije, kroz jednu fazu duhovnog pregnuća, kako bi uspio bezinteresno i samo zarad Istine pristupiti kur'anskom tekstu i izoštriti svoje spoznajne organe. Proces o kojem govorim morao je proći i sam poslanik netom prije njegove konačne spremnosti za preuzimanje tereta Objave, njegov spoznajni proces odvijao se u pećini Hira, tada je poslanik dokučio i usavršio proces čitanja-Iqra - objasnio je hafiz Hussein.

Doživljavanje Kur’ana je proces koji iziskuje izuzetan duhovni i intelektualni napor obzirom na njegov nadnaravni sadržaj, kazao je dalje naš sagovornik, i naglasio da je važno da smo mi pri pristupu Kur’anskom tekstu spremni na duhovnom nivou za prijem poruka koje on nosi.

Sa hafizom smo razgovarali i o tome kako da odgajamo generacije koje će njegovati memorizaciju Kur’ana ali i koje će živjeti sa Kur’anom.

- Memorisanje Kur’ana ne podrazumijeva nužno i njegovo usvajanje/usvajanje njegova sadržaja. Proces memorisanja Kur’ana vrijedi onda kada je on instrument za otkrivanje novih dimenzija u čovjeku i kada je inspiracija za mnoga propitivanja. Da li je nužno da Tekst bude memorisan kako bismo mogli živjeti sa istim? Ne, dovoljno je Tekst iskusiti/doživjeti na srčanom i duhovnom planu. Hazreti Omer je prekretnicu svoga života doživio slušajući suru Ta-Ha, ne znajući njen tekst napamet. Stoga vjerujem da generacije treba odgojiti u kontekstu shvatanja kur’anske veličanstvenosti kroz doživljavanja iste na duhovnom planu, a kao rezultat toga veoma je moguće da će i proces memorizacije Teksta iz ljubavi prema doživljenoj emociji sam od sebe nadoći - zaključio je hafiz Salahuddin Hussein.

(Preporod.info)