Cordoba, sjedište hilafeta i grad cvijeća (FOTO)
Piše: Haris Ahbabović
Jedan od najljepših dijelova na Planeti svakako je Andaluzija, španska pokrajina koja je nekoliko stoljeća bila sjedište brojnih halifa i muslimana koji su živjeli u ovom dijelu Evrope.
Priču o maurskoj zaovstavštini počinjemo u glavnom gradu islamskog hilafeta, Cordobi. Samim tim, počinjemo i kratku šetnju po nekim od najznačajnijih gradova nekadašnjeg hilafeta na Pirinejskom poluostrvu.
Većina najznačajnijih objekata u Cordobi nastala je u vrijeme kada su Arapi stigli u ovaj dio Evrope. Cordoba je, ujedno, od 756. do 1035. godine bile sjedište hilafeta, a kada posjetite ovo mjesto, u potpunosti ćete razumjeti zbog čega su se halife baš odlučile za Cordobu, koja se nalazi nešto sjevernije u odnosu na neka poznatija pomorska mjesta u Andaluziji.
Za Andaluziju vrijedi jedno obično meteorološko pravilo koje kaže da su temperature zraka, posebno u onom ljetnom periodu, znatno ugodnije u gradovima koji su na Mediteranu, nego u gradovima koji se nalaze sjevernije od samoga mora.
Cordoba kao sjedište hilafeta
Godine 756. emir emirata Al-Andaluz proglašava se halifom pod imenom Abdurrahman I i tako nastaje Kordobski hilafet. Ne treba dovoljno poznavati historiju ovog mjesta pa da znate da je u ovom periodu Cordoba predstavljala jedno od najbitnijih mjesta islamske umjetnosti i arhitekture tog perioda.
Oko 1000. godine, Cordoba je bila jedan od najvećih gradova na svijetu s oko pola miliona stanovnika (podsjećanja radi, u Cordobi danas, prema popisu od prije dvije godine, živi 325.708 stanovnika). U gradu su, pored većinskog muslimanskog stanovništva, također živjeli kršćani i židovi. Nakon pada hilafeta 1031. godine, osnovana je nezavisna republika (taifa) Cordoba koju je 1069. godine osvojio Abad III, vladar Seville. Od 1091. godine pripada Almoravidima (Murabiti) koje su u 12. stoljeću zamijenili Almohadi (Muvahidi).
Dolaskom pod vlast Kastilije 1236. godine, Cordoba u potpunosti nazaduje u odnosu na, primjera radi, Toledo ili Madrid. Grad je dokrajčila velika kuga oko 1600. godine, te se broj stanovnika početkom 18. stoljeća sveo na svega 20.000. Kao što smo već istakli, danas broj stanovnika iznosi nešto više od 300.000.
Od 1808. do 1813. Cordoba je bila pod francuskom vlašću, a tokom Španskog građanskog rata od 1936. godine uporište je pristaša zloglasnog generala Franca. Danas je veliko središte istoimene pokrajine i veliko turističko odredište koje na godišnjem nivou posjete milioni ljudi iz cijelog svijeta, što je i potpuno razumljivo s obzirom na magično historijsko naslijeđe koje ovaj grad ima.
Kada su u pitanju poznate svjetske ličnosti koje su rođene ili živjele u Cordobi, izdvajaju se čuveni rimski filozofi Seneka Stariji (poznat kao Seneka Retoričar) i Seneka Mlađi koji su rođeni u ovom gradu. U Cordobi je rođen i čuveni islamski filozof i liječnik Ibn Rušd. Ovdje je rođen i istaknuti islamski naučnik, Ebu Abdullah El-Kurtubi, kao i židovski teolog, doktor i filozof Majmonid. U Cordobi je cijeli život proveo španski barokni pjesnik, Luis de Gongora Argote. U Cordobi je rođen i poznati islamski filozof i teolog, Ibn Hazm.
Medinetu-z-Zehra, 'Grad cvijeća' od kojeg su danas ostale samo ruševine
Kada su u pitanju znamenitosti, drevni grad Medinetu-z Zehra poznat još i kao Grad cvijeća, iz doba vladavine emevijskog halife Abdurrahmana III, je mjesto koje se mora posjetiti i to je nekako prva destinacija koja se sama nameće kada se dolazi u ovo mjesto. Kada stignete do same Medinetu-z-Zehre, ne očekujte mnogo, na način da ćete sve vidjeti u nekom savršenom skladu i obliku, s obzirom da se radi o drevnom gradu kojeg je, što je logično, "pojelo" vrijeme, usljed zapostavljanja, ali se i dalje mogu vidjeti brojni ostaci ovog drevnog grada koji će vam donekle otvoriti i upaliti maštu o čemu se radilo, dok je spomenuti Grad cvijeća bio "aktivan". Ovo zdanje je u vrijeme vrhunca islamske vladavine Španijom bilo zaista impresivno i tu su se odvijale neki od najvećih protokola i posjeta svjetskih vladara.
Grad koji je bio slavan po baštama formiranim na terasama kao i mnogim palačama, osnovan je u najraskošnijem periodu Andaluzije. Sama gradnja ovog grada trajala je 30, dok je vijek njegovog trajanja bio kraći od 70 godina.
Odmah nakon pada Andaluzije, grad je brutalno opljačkan. Radovi na iskopavanju su intenzivirani na mjestu na kojem su se nalazile odaje vladara. Veliki bazen i zidovi sa ukrasima koji se nalaze odmah ispred sobe za prijem stranih gostiju, udvostručavaju ovu raskoš i ljepotu Medinetu-z-Zehre.
Vrtovi, bazeni i bašte Alcazara
Alcazar ili punim imenom Alcazar de los Reyes Cristianos je naredna destinacija koju ćete posjetiti i koja se, za razliku od Grada cvijeća, nalazi u sklopu samog današnjeg grada Cordobe. Brojni bazeni i cvijetni vrtovi su ono što će vas očarati u Alcazaru, a pored toga u njemu se nalaze i brojne fontane. Ovo zdanje je također ogromno, pa će vam trebati barem sat ili dva da ga obiđete. Za spomenutu Medinetu-z-Zehru vam ne treba više od sat vremena.
Alcazar u Cordobi se nalazi neposredno pored rijeke Guadalquivir i pored velike džamije u Cordobi. Smješten je u samom historijskom dijelu ovog grada. Nakon rekonkviste, Alcazar je bio zdanje Izabele I, kraljica Kastilje, i Ferdinanda II, kralja Aragonije.
Velika Abdurrahmanova džamija
Uz sami Alcazar nalazi se i velika Abdurrahmanova džamija, građena od 785. do 987. godine, te je bila najveća džamija u Španiji i veličanstven primjer maurske arhitekture. Danas je glavna katedrala Španske nadbiskupije Cordobe (Mezquita de Cordoba), te je pretvorena u crkvu kao i većina maurskih džamija i sakralnih muslimanskih objekata iz doba hilafeta na Pirinejima.
Emevije su bile značajni pokrovitelji umjetnosti, a jedan od najljepših sačuvanih primjera emevijske arhitekture je upravo Abdurrahmanova džamija u Cordobi. Godine 785. emevijski osvajači su započeli graditi Veliku džamiju na mjestu kršćanske Vizigotske crkve Sv. Vincenta. Kasniji vladari su je proširivali tri puta.
Godine 1236., Cordobu su osvojile kršćanske snage kralja Ferdinanda III od Kastilje, u rekonkvisti. Džamija je potom "preobraćena" u kršćansku crkvu. Alfons X je osobno nadgledao gradnju kapele Villaviciosa i Kraljevske kapele unutar zidina džamije. Možda najznačajniji dodatak je renesansni glavni brod u središtu katedrale izgrađen za Karla V koji se naziva ujediniteljem Španije.
Maurski potkovasti lukovi, koji potječu još od rimskih vremena, a preferirali su ih Vizigotski vladari Španije, postali su sinonimom islamske arhitekture.
U svetištu ispred mihraba nalaze se kićeni zupčasti lukovi i polulukovi kombinirani na jedinstven način. Prostoriju natkrivaju dva iznenađujuće zamršena svoda, a kupole su bile konstruirane od rebrastih lukova koji su se sjekli podsjećajući na oblik dinje. Raskošno oblikovani mozaici s natpisima, geometrijskim motivima i stiliziranom vegetacijom ispunjavaju kupole u sjaju zlata i srebra.
Sama džamija je, zaista, prostrana, pa će vam i ovdje trebati barem jedan sat da obiđete sve ono što je zanimljivo u kompleksu džamije. Posebno impresivan je minaret džamije u Cordobi na koji se možete popeti, uz plaćanje karte, i sa kojeg imate predivan pogled na cijelu Cordobu. Minaret je visok 54 metra i to je ujedno najviša građevina u gradu. Pogled sa minareta na Cordobu je, zaista, jedan od najljepših doživljaja koje ćete proživjeti u ovom mjestu. Kada je u pitanju ova džamija, ovo je bila jedna od najvećih džamija tog vremena na Planeti.
Nemojte se iznenaditi ukoliko u ovom dijelu svijeta često budete nailazili na drveća narandži, limuna ili limete. To je uobičajeno za Andaluziju, pa su tako brojni andaluzijski gradovi ukrašeni krošnjama narandži i limuna koji rastu pored samih puteva ili u parkovima. Uostalom, u svim trgovinama u Andaluziji cijene voća su, također, znatno niže, s obzirom da se radi o voću koje raste upravo u Andaluziji.
Most preko Guadalquivira i Jevrejska četvrt
Pored Alcazara, nekadašnje halifetske rezidencije, zanimljiv je i maurski most sa 16 lukova preko Guadalquivira koji je čuvala obližnja utvrda Calahorra. Obavezno i to posjetite, a sa ovih dijelova grada ćete imati prelijep pogled na samu rijeku koja teče kroz Cordobu. Ostaci drevne rimske ere, Puente Romano, je most koji obuhvaća Rio Guadalquivir. Most je izvorno izgrađen nakon Cezarove pobjede nad Pompejem Velikim. Kasnije je na temeljima rimskog mosta izgrađen maurski most.
Obavezno prošetajte kroz čuvenu Židovsku četvrt u Cordobi koja se na španskom zove Juderia. Stara židovska četvrt je jedno od najljepših područja Cordobe za istraživanje. Sa svojim uskim stazama, bijelim kućama, terasama ispunjenim cvjetovima i mirnim malim trgovima, ovo područje ima vrlo prepoznatljivu atmosferu. Tu ćete se svakako odmoriti uz kafu ili čaj, a većina vlasnika lokala u ovoj četvrti Cordobe dolaze iz Magreba.
Cordoba je u "bratskim odnosima" sa brojim gradovima u kojima su muslimani većinsko stanovništvo, kao što su turska Adana, palestinski Betlehem, uzbekistanska Buhara, Damask u Siriji, libijski Darnah, marokanski Fes, Kairouan iz Tunisa, te Lahore iz Pakistana.
(Preporod.info)
