Hafiz Nedim Botić: Ključ sreće je u prihvatanju sopstvene autentičnosti
Čovjek današnjice osjeća se sve više usamljenim i nesretnim uprkos materijalnim bogatstvima koje posjeduje. Iako sve više žudi za materijalnim, ipak ne osjeća sreću u tome.
Svjedoči tome i podatak da u svijetu svakih 40 sekundi neko izvrši samoubitstvo, oko milion godišnje. I to većinom u razvijenim zemljama. Stoga se sve više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju.
Iskušenja i tegobe kroz koje čovjek prolazi utiču na mentalno zdravlje. Potrebno je snage ne pokleknuti.
- Čovjek je sastavljen od duše i tijela. Oni čine jednu cjelinu i duboko se prožimaju. Duševno zdravlje utječe na zdravlje tijela, a i tjelesno zdravlje utječe na naše mentalno stanje. Tijelo je potrošni materijal, ono je ljuska. Baš kao automobil, i tvoje tijelo se haba. Nagriza ga zub vremena. Duša je čovjekova suština. Tijelo traži hranu i piće. Kao što automobilu treba dobro gorivo i servis, tijelo traži dobru hranu, odmor i održavanje. Da ne bi morao ići na popravke i zamjenu dijelova. Duša je od drugačijeg materijala nego tijelo. Ona se ne haba. Tijelo teži zemlji, materijalnom. Duša teži nebesima. I traži drugačiju hranu od one kojom hraniš tijelo. Duša uživa u duhovnim stvarima, u emocijama, hrani se ljubavlju i toplinom – kaže za Preporod.info hafiz Nedim Botić.
I za duševno zdravlje, ističe hafiz Botić, važno je odvojiti vrijeme za sebe. Za odmor, punjenje baterija, i imanskih i tjelesnih. Važno se je diskonektovati, i odmoriti u tišini.
Dunjaluk i tehnologija nas stalno tjeraju da budemo aktivni, a tijelu i duši fali mir od svega. Od vijesti, problema, briga, obaveza, potreba. Jer sve ima granice, pa i naše tijelo. Bez odmora nema ni produktivnosti ni uspjeha, a ni zdravlja.
- Ljudi znaju misliti da je bolest nešto strašno. Znam dosta ljudi koji su teško, pa i neizlječivo bolesni, a jako su sretni i ispunjeni. A znam i jako puno zdravih ljudi, a totalno nesretnih. Sreća ne ovisi toliko o onome vani, već u onome što se nalazi u tebi. I tvom pogledu na svijet. Zdravlje, pa i ono duševno, svakako nije cilj života, ono je samo sredstvo da iskoristiš život bolje. Kad se razboliš, a svako od nas će se razboljeti kad-tad, onda ti mnoge stvari budu uskraćene. Ali čak i tada, u toj boli, možeš pronaći veći cilj i sreću. Jer te bol, puno više nego rahatluk, natjera da se mijenjaš, boriš i napraviš nešto – ističe hfz. Botić.
Teško iskustvo
Hfz. Botić prošao je veliko iskušenje bolesti. Godinama je to trajalo, a ove godine se navršavaju pune 23 godine života sa 'neizlječivom' bolešću. Govori kako nije imao velike životne planove.
- Teško je bilo šta planirati kad nemaš zdravlje. Neko mašta velike dunjalučke ciljeve, a moj san je bio da, nekad u budućnosti, mogu jesti i piti bez bolova i krvarenja. Zbog bolesti sam i mnoge stvari radio kasnije od drugih. Upisao fakultet u 21. godini, završio sa 26. Hafiz postao sa 32 godine. Prva radna iskustva sticao sa 29 godina. I tako dalje. Ali nisam odustajao. Jesam padao, i to baš do dna. Ali sam se podizao i pokušavao iznova i iznova. Borba sa traumama, strahovima, blokadama, da se izboriš sa ranama na srcu i duši je posebna priča. Kroz sav taj put insan jako puno nauči - prisjeća se hafiz tegoba kroz koje je prolazio.
Unazad nekoliko godina bio je dosta drugačija osoba. Depresivan, pun strahova, trauma, povučen u sebe. Zatvoren u četiri zida svoje duše, malo koga je puštao unutra. Stid ga je bilo i bolesti, prošlosti i ožiljaka.
Priča kako ga je bilo strah svega, plašio se šta ako se bolest vrati, šta ako nikad ništa ne napravi u životu. Budućnost je vidio teškom, a sebe jako slabim i nemoćnim.
Imao sam doslovno, govori hafiz Botić, blokade da pričam pred bilo kim, čak i da se vozim tramvajem, a strah me bilo i ljekarima otići. Traume su bile pravo jake. Nisam govorio, trpio sam. Jer me je bilo stid i da pomoć zatražim. Nisam znao da će bolje doći tek kad progovorim. Kad sam počeo da pričam o svom iskustvu, prvo sam mislio, ma koga to zanima.
Kako sam nastavio pričati i ohrabrivati druge, tako sam i sebi pomagao. Kamen je pao sa prsa. Prestao sam se stidjeti onoga što sam, prihvatio sebe, čak suprotno. Naišao sam na podršku i ljubav ljudi, to mi je davalo snage da nastavim. Vidio sam da nemam čega da se stidim, već danas najveće svoje životne probleme koristim kao svoje najveće prilike i prednosti.
- Kad imaš problem, nemoj se stidjeti. Nisi jedini koji ga ima. Nemoj se stidjeti zatražiti pomoć. Progovori, podijeli, olakšat ćeš sebi. A nikad ne znaš, možda baš tvoj zid i belaj postanu tvoje velike prilike i vrata uspjeha.Smogni snage i potraži pomoć. Podijeli ono što te muči sa nekim. Ne sa bilo kime, već sa onim ko te voli i želi ti dobro. Na prvom mjestu sa Allahom, dž.š., jer On jedini i problem može ukloniti. Potom sa članovima porodice, roditeljima, supružnikom, povjerljivim prijateljima. Osjetit ćeš olakšanje, ali moraš uraditi i ono što je do tebe. Prioni na posao i suoči se sa strahom. Nemoj bježati, znam da nije lahko, ali nema druge, moraš ga pogledati u oči. Vidjet ćeš, mnogo si jači/a nego što misliš, a taj problem je mnogo manji nego što se čini – savjetuje hfz. Botić.
Mi upravljamo stresom
S obzirom da je stres razlog narušavanja mentalnog zdravlja hfz. Botić ističe da stres nije uvijek negativan. Niti je on sam po sebi neprijatelj. Živimo u takvim vremenima kad je on sastavni dio života. Ono što pravi problem jeste naša reakcija na stres i nezdravi načini nošenja sa njim. Kada se on gomila iz dana u dan, kada se nakupljaju teške emocije i nezdravi životni stilovi.Ono što treba mijenjati jesu naše reakcije i učenje zdravih načina nošenja sa svakodnevnim izazovima.
- Da bi se insan bolje osjećao, ponekad je potrebno i da okolina i uvjeti življenja postanu bolji. Čovjek radi na sebi, ali ima stalne izvore stresa koji ga izjedaju, i to u svojoj kući, na poslu, u društvu. Sve to ostavlja traga na tijelu i duši, koliko god se insan trudi da bude pozitivan. Njegovo će tjelesno i psihičko stanje istinski procvjetati kad se promijene porodični odnosi, ili kad ode na bolji posao, ili nađe ljude koji ga podržavaju, ili kad prestane nestabilnost i verbalna zlostavljanja ili uvrede. Do tada, na njemu je da radi koliko može, čuva zdravlje koliko može i da radi korake koji će dovesti do tih promjena koji mu trebaju da bi živio kvalitetno – govori hfz. Botić.
Tijelo i duša su jedna cjelina. Tijelo, ističe on, reaguje na misli, a i misli na tjelesne podražaje. Nakupljanje stresa i negativnih emocija dovodi do lučenja velikih količina hormona stresa, što duže to traje organizam trpi posljedice i kao rezultat se javljaju simptomi kojih se insani plaše, lupanje srca, nesanica, bolovi, gušenje, nesvjestica. Sve sasvim normalne reakcije i sasvim bezazlene, ali to insan ne zna, pa se prepadne reakcije tijela što dovodi do lučenja još više hormona stresa i još većeg straha. U suštini problema nema. Tijelo reaguje baš kako treba. Ali to osoba kojoj je nervni sistem iscrpljen ne zna.
- Cilj terapije je da osoba povrati sigurnost u život i svoje tijelo. I da bude u stanju da istrpi te neugodne emocije i osjete bez dodatnog straha.Tu pomaže razgovor sa dobronamjernim i stručnim psihologom, da osoba stekne povjerenje u tijelo i sebe. I da promijeni život nabolje. Zna se desiti da osobe piju dosta kahve i energetskih pića, kofein kao stimulans povećava nivo hormona stresa i dovodi do pogoršanja simptoma anksioznosti. Onda kasno lijeganje u postelju. Anksiozne osobe znaju do kasno biti budne, ali tijelu treba san i odmor. Ako zaspimo iza 23 sata, tijelo ne može imati tri faze kvalitetnog sna. A manjak sna dovodi do pogoršanja simptoma. Onda unošenje puno šećera i proizvoda od bijelog brašna, brze hrane dovodi isto do pogoršanja simptoma jer dovode do skokova i promjena u nivou šećera u krvi, a to proizvodi slične simptome kao anksioznost. Onda nekretanje, manjak tjelovježbe, manjak druženja sa ljudima, itd. sve dovodi do pogoršanja simptoma. Znači sa stručnjakom se uradi revizija toga šta je osoba radila samoj sebi pa je došla u to stanje, te se onda uvode zdravije navike. Smanjenje kofeina, više kretanja, ranije spavanje, više vode, tehnike opuštanja, odlazak u prirodu, suplementi vitaminski - ističe hfz. Botić.
Ključ je u zahvalnosti
Zahvalnost je, potencira hfz. Botić, lijek za mnoge zdravstvene probleme. Ona poboljšava fizičko i mentalno zdravlje. Zahvalni ljudi imaju manje bolova, jači imunitet, jače srce, smanjen rizik od teških bolesti, niže nivoe stresa, veće zadovoljstvo životom. Žive sretnije i ljepše.
- Ovo potvrđuje cijeli niz naučnih studija. A u Kur'anu je prije 1400 godina objavljeno: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti“. Naumpadne mi tako kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, noću ustajao. Nema svjetla, ni struje, ni grijanja, ni tople vode, nema toplog kreveta ni ugodnih prekrivača. On, sallallahu alejhi ve sellem, uzima abdest, staje na namaz i suze mu kvase lice. Pita ga supruga, zašto toliko klanja, a on odgovara, a zar da ne budem zahvalan rob!? A nije imao ni hrane u frižideru, ni vode u slavini, ni grijanja pod nogama, ni auta u garaži. Sve ono što mnogi od nas imaju, a i pored svega što imamo, opet nam fali rahatluka i sreće – govori hafiz Botić.
Možda ta sreća koju tražimo i nije u stvarima i gomilanju. Možda je ona u nama, u pogledu na svijet. Možda je ona u srcu, u zahvalnosti na ovom divnom daru koji zovemo život.
- U historiji niko poput tebe nije stvoren. Tvoj glas, izgled, talenti, životna priča su totalno jedinstveni. Pa zašto da ne iskoristiš to i budeš ti, umjesto da žudiš i zavidiš što nisi kao neko drugi?Kad svoje oči okreneš ka onome što baš ti imaš, i budeš na tome zahvalan, osjetit ćeš rahatluk i uživanje – kaže na kraju za Preporod.info hafiz Nedim Botić.
(Alem Dedić/Preporod.info)