Vlasenica: Živa vjera
Kako bi svoju priču o Vlasenici počeo rahmetli Isnam? Pretpostavimo, bila bi to priča o dva vremena. I nekom trećem, budućem jer pisci često vide stvari u futuru. Uputimo li se istoku Bosne, često je to veliki san o svjetlijoj budućnosti.
Put u Vlasenicu je uvijek put na jednu od kapija Bosne, kao i neminovno putovanje u prošlost. Vlasenica je asocijacija na zločin, kao i sav komšijski kraj ovoga grada.
Tu priču o zločinu nad Bošnjacima nikada ne zatvaramo. Važno je to za budućnost i nacije i ono malo Bošnjaka što je ostalo u ovome kraju da živi, nada se i vjeruje, iako nam popis stanovništva prilaže tužne brojke.
Za hod u sutra uvijek je važno imati direk za stabilnost, za oslonac. Bošnjaci u Vlasenici kao i mnogim drugim mjestima u manjem bh entitetu, vide taj direk u tijelu Islamske zajednice.
Stoga, ne čudi značajna okrenutost ljudi u Vlasenici prema Medžlisu kojem pripadaju. I koji njima pripada; važno je to podvući.
I nije to samo slučaj sa porodicama koje tu žive, već značajnu razliku u radu Medžlisa pravi dijaspora koja potaknuta sviješću o važnosti brige za zavičaj, a vjerujemo i dubokom emotivnom vezom, svesrdno iz svih krajeva svijeta stoji na usluzi svojim vlaseničkim džematima. Potvrđuju nam to i iz rukovodstva Medžlisa.
Bolja situacija
Naviknuti na priče o deveru sa kojim se Bošnjaci istočne Bosne nose, svi oni koji bi da ponešto zapišu i prenesu sa sobom nose i klupko istih, često postavljanih pitanja.
S druge strane, dočekuje nas neumoljiva snaga odgovora pred kojima je, u svakom slučaju, teško ostati ravnodušan. Ne, ne radi se samo o odgovorima koji rastužuju. Naprotiv. Oko Medžlisa IZ Vlasenica dočekao nas je optimizam.
Ne bismo kazali da je to tek zbog dana u kojima smo prisustvovali uručenju jedne vrijedne donacije za MIZ Vlasenica te prisustva gostiju. Naprosto, aura razgovora je odavala život. Ne čekanje i nikako očajanje.
- Što se tiče Srba, nemamo incidenatav-vdočeka naš upit Sakib Dautović, sekretar Medžlisa, problemi su pravne prirode: pitanje vakufskog zemljišta, ističe on, na što se osvrnuo i Zaim Mahmutović, predsjednik MIZ Vlasenica, a u pitanju je dokazivanja vakufskog zemljišta, a nedostaje pozitivan odziv gradske uprave da se to riješi.
Mezarje “Rakita” je upitno, a podsjećamo, radi se o šehidskom mezarju. U ostalim segmentima nemaju izrazitih problema. Sakib se osvrnuo na pitanje o suživotu.
- I ne očekujemo nešto posebno, a vala i nema incidenata - pri tome potvrdivši da je situacija bolja nego ranije.
Za Vlasenicu iz svakog ćoška svijeta
U razgovoru smo evocirali poznanstva zajedničkih poznanika iz dijaspore. Kako Sakib reče, s podrazumijevajućim tonom koji nam je pandemija donijela, ni trideset posto ih ove godine nije bilo. Nije bilo iste te dijaspore koja svraća u Medžlis pitajući za potrebe Medžlisa, stavljajući se na raspolaganje, a nedolazak dijaspore ove godine osjeti se i po padu uplaćene članarine, saznajemo od njega.
Ne radi se samo o starijim generacijama bošnjačke dijaspore, podsjeća nas glavni imam Nurdin ef. Grahić, i kaže da ih posebno raduje angažman onih koji čak nisu ni odrasli u Vlasenici, ali pomažu, učestvuju u akcijama, naprimjer, donacije školskog pribora, stipendijama i sl.
Među takvima ima i onih kojima je Vlasenica bliža. Skoknu češće.
- Rođen sam u Cerskoj. Živio sam u Cerskoj. Bio sam imam u Cerskoj. Brak sklopio u Cerskoj. Rodila su mi se djeca u Cerskoj. Gdje god mogu koristim priliku da spomenem Cersku, da afirmišem Cersku, da se Cerska pomogne - jezgrovito pojašnjava svoju vezanost za vlasenički kraj Bego ef. Selimović.
Emotivna je to veza i veza angažmanom, uprkos tome što će svoje penzionerske dane dočekati izvan svoga zavičaja. Povratak, obnova, rađanje djece – sve su to za za njega znakovi boljeg života u Vlasenici i razlog za optimizam.
Aktivno i ohrabrujuće
MIZ Vlasenica uspio je izgraditi i porušeno, ali i nove objekte. Potvrđuje nam to glavni imam Nurdin ef. Grahić. Sedam je džemata koji djeluju u sastavu MIZ Vlasenica (Vlasenica, Skugrići, Rovaši, Cerska, Nova Kasaba/Pomol, Gradina/ Neđeljišta, Nevačka).
Mektebska nastava se održava u deset mekteba. Većina školske djece je pohađa. Za onaj mali postotak koji ne pohađa mektebsku nastavu, prije svega zbog velike udaljenosti od džamije ili mekteba, nastoje iznaći rješenje kroz koordinaciju sa vjeroučiteljima prilagođavajući neke nastavne jedinice za njih.
Informišući nas o tome, glavni imam dodaje i da je saradnja sa roditeljima dobra. Srednjoškolci su uzrast na koji se može računati u Vlasenici, kaže nam glavni imam koji ih već poznaje od malih nogu, navodeći primjer “Hajrija” džamije u kojoj nastoje zadržati tu mladost različitim edukativno-sportskim sadržajem.
Interesovali smo se za rad Edukativnog centra Nova Kasaba. Glavni imam kaže nam da u školi ove godine već imanešto više od stotinu djece. Kako je nastava u Kantonu Sarajevo krenula, već se radi, a podsjećamo da se radi o područnoj školi udaljenoj oko 123 kilometra od matične u Sarajevu.
Uz to, podsjeća nas na posljednje renoviranje koje su realizirali uz pomoć Muftijstva tuzlanskog.
Sve ide iz džemata
- Mi smo optimistični. Vidimo da su ljudi voljni. Nadamo se da će Bošnjaci prava koja ne uživaju dobiti. Vjerujemo da će mnogo bolji dani doći za Bošnjake na ovim prostorima - vedro nam Nurdin ef. odgovara na ono posljednje pitanje o tome kako vidi sutra u Vlasenici.
Ni predsjedniku ne manjka optimizma.
- Moramo biti optimisti. Ima tu života. Vidi se to po broju djece u školama, u mektebima. Bit će još te djece u budućnosti, ako Bog da - ističe on.
Da je džamija jezgro pregnuća, posebno u kontekstu povratničkih džemata, potvrđuju nam i dvojica imama vlaseničkog medžlisa: džamija je centar, sve ide iz džemata, bilo koja akcija; saglasni su Muamer ef. Jusupović i Ismir ef. Ibrić, dvojica vlaseničkih imama.
Sva priča ostalih sagovornika sukusira se u njihovim riječima. I uloga koju MIZ Vlasenica ima te značaj svih džemata i mekteba. I volja, trud i nada Vlaseničana širom svijeta.
Živa vjera, kažem vam.
(Hasan Hasić/Preporod)