U penziju ispraćena dva imama Muftijstva bihaćkog: Džemal-ef. Ljubijankić i Munir-ef. Gračić

Okončanje radnog vijeka i dan kada se ljudi opraštaju od svojih radnih kolektiva predstavlja posebno emotivan trenutak. U tih nekoliko minuta, prema riječima direktnih aktera, sažme se kompletan radni vijek, sjeta na dane koje su prošli i prisjećanje svih onih posebno upečatljivih momenata. Kako je to izuzetno emotivan trenutak za samu osobu koja se ispraća u penziju, tako je emotivan i za radne kolege, saradnike, džematlije, te porodicu i prijatelje.

Dvojica izuzetno vrijednih imama, predanih svojoj misiji, sa zapaženim rezultatima u mektebskoj nastavi, organizaciji džemata i drugim džematskim aktivnostima su Džemal-ef. Ljubijankić, dosadašnji imam džemata Liskovac, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Cazin i Munir-ef. Gračić, imam u džematu Vinica, MIZ Bihać, koji su ispraćeni u zasluženu penziju.

Posebnost ova dva odvojena događaja jeste što su ova dva vrijedna imama zajedno završili Gazi Husrev-begovu medresu 1977. godine i što su iste godine, 1989., došli u džemate u kojima su im priređeni i ispraćaji u penziju na isti dan.

U džematu Liskovac, program je upriličen nakon džuma namaza, kojeg je predvodio muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić. On je u toku hutbe istakao da je život svakako prolazan, ma koliko čovjek živio, ali da je pravo bogatstvo života kada ga čovjek ispuni hajirli djelima.

- Mnoga djela će zauvjek ostati iza Džemal-ef. Ljubijankića i njegova porodica, džematlije i Islamska zajednica u cjelini će ga uvijek spominjati po dobru - poručio je muftija Kudić, prenosi Muftijstvo banjalučko.

Glavni imam MIZ Cazin Said-ef. Mujakić je istakao da o životu i djelu Džemala ef. najbolje govore njegova djela i ugled koji je prvenstveno kao čovjek, ali i imam izgradio u svom okruženju, kako kod džematlija tako i kod svojih radnih kolega. Svojom smirenošću, staloženošću, pravednošću i blagim pristupom prema drugima, osvojio je srce svakog ko je imao priliku da ga upozna.  

Ispraćaj u npenziju Munir-ef. Gračića održan je poslije ikindije namaza, a glavni imam MIZ Bihać Mensur-ef. Ćehić je u obraćanju ocijenio kako sa Munir-ef. Gračićem niko nije imaobilo kakvih nesuglasica, jer se radi, prije svega, o karakternom čovjeku koji se sa svim životnim izazovima suočavao mirno, staloženo i sa mnogo osjetljivosti, što su mnogi njegovi saradnici, a džematlije posebno, iznimno cijenili.

Jedan od njegovih učenika i džematlija, a sada predsjednik MIZ Bihać prof. Samir Bećirspahić se obratio i veoma emotivno se prisjetio nekih momenata sa Munir-ef. koje on lično pamti, a koje će mu vječno ostati u sjećanju. Radi se, ističe prof. Bećirspahić, o čovjeku koji se nije štedio za opće dobro, koji nije razmišljao o svom komoditetu kada se radi o opštem interesu.

- Sjećam se koliko je energije ulagao i koliko rizika podnosio kada je organizirao džume u toku rata, na samo 200 metara od prve borbene linije. Sjećam se s koliko pažnje i posvećenosti nas je učio prvim harfovima, gdje velika većina njegovih učenika danas s ponosom uči Kur'an Časni. Sudjelovao je u svim mojim radostima, a kad mi je god zatrebao savjet u teškim momentima, adresa je bio Munir-ef. Gračić - kazao je Bećirspahić.

Iz biografije:

Džemal-ef. Ljubijankić je rođen 1957. godine u Ljubijankićima pored Cazina. Nakon završene osnovne škole upisuje Gazi Husrev-begovu medresu koju završava 1977. godine. Prvo radno iskustvo stiče u džematu Zborište, MIZ Bužim i u tom džematu ostaje do 1989. kada prelazi u džemat Liskovac, u kojem je dočekao i penziju. Tokom svoga radnog vijeka izveo je na desetine generacija koje je poučio osnovama vjere, kur'anskom pismu i kvalitetnom učenju Kur'ana Časnog. Ono po čemu će ga pamtiti njegove džematlije je svakako njegov milozvučni glas, s kojim ih je pozivao svakim danom na namaz. Osim toga toga, ljubitelj je i pisane riječi, pa su u njegovoj ostavštini i brojni poučni i vrijedni vazovi i hutbe. Oženjen je Nurfija-hanumom i s njom je stekao četvoro djece.

Munir-ef. Gračić je rođen 1956. godine u Starini pored Zenice. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1977. godine. Prvo radno iskustvo stiče u džematu Smajići pored Zenice, gdje ostaje nekoliko mjeseci. Nakon toga dolazi u Krajinu, u bihaćki džemat Jezero, gdje ostaje devet godina. Potom, 1989. godine, prelazi u džemat Vinica u kojem ostaje do svoje penzije. Munir-ef. krasi smirenost, predanost svojoj misiji, te posebna toplina u komunikaciji sa ljudima. U toku agresije na našu zemlju, Munir-ef. ostaje sa svojim džematlijama na prvoj liniji gdje organizira vjerski život u kućama svojih džematlija koje nisu bile najdirektnije izložene agresorskom nišanu. Brojne su generacije koje danas mnogo znaju o svojoj vjeri, a koji su prošli kroz mekteb i slušali brojne poučne i lijepe vazove ovog divnog čovjeka. Oženjen je Safeta-hanumom i s njom je stekao tri kćerke.

(Preporod.info)