MUKABELA 4. džuz: Ime porodice po muškarcu, a žena centralni lik
U drugom dijelu sure Ali Imran centralni događaji koji se opisuju jesu bitke na Bedru i Uhudu. Jedna od pouka Bedra jeste važnost kvaliteta spram kvantiteta. Muslimani su bili malobrojni, ali taj broj od oko 300 boraca bio je najkvalitetnije što je Muhammed, a.s., imao. Bili su čistog srca, uvjereni u Allahovu pomoć i bili su okupljeni radi dobra, stoga uspjeh je bio zagarantovan. Koliko puta smo bili svjedoci da se u Bosni skupi mala grupa ljudi i napravi iz temelja džamiju, česmu, asfaltiraju ulicu... dok s druge strane cijeli grad, naselje ili selo, odnosno ljudi koji ne učestvuju s njima u toku života ne urede ni ulicu? Stoga, kvantitet, brojnost može biti važna, ali nije presudna. Kada se i najmanja grupa ljudi skupi, ali kvalitetna, radi dobra Uzvišeni Gospodar će pomoći tu skupinu. U kontekstu bitke na Bedru sjetimo se Taluta s kraja drugog džuza čija je jedna manja skupina njegovih vojnika kazala (El-Bekare 249. ajet) da su brojni primjeri kako su manje grupe pobjeđivale veće uz Allahovu pomoć, odnosno bili su uvjereni. Stoga, troje trebamo imati kada krećemo u svakodnevne projekte ili želimo realizirati određene ideje: kvalitetne ljude, čistu namjeru i uvjerenje da će pomoć doći od Gospodara. U bici na Uhudu gdje su muslimani poraženi došla su u pitanja sva tri ova principa. Broj muslimanskih boraca se povećao, ali je bio upitan kvalitet, jer jedna grupa ljudi je napustila Muhammeda, a.s., iz straha u jeku borbe. Zamislimo situaciju koju i Kur'an opisuje: Poslanik, a.s., doziva vjernike, a oni bježe s bojnog polja. Dalje, namjera je bila upitna, jer je jedna grupa krenula po plijen i nisu slušali naredbu Poslanikovu, a.s. I na kraju, njihovo uvjerenje, čvrsto uvjerenje u Allahovu pomoć, bilo je iskušano strahom i njihovim bijegom s bojnog polja.
S bitke na Uhudu uzimamo još jednu pouku, a to jeste pogubnost vezanja određene ideje za jednu osobu. Kršćani su vezali svoju vjeru za jednu osobu i kada je Isa, a.s., uzdignut to je bio šok za vjernike koji su počeli onda lutati. Jevreji bez Musaa, a.s., ponovo su se izgubili. I određena grupa muslimana na Uhudu kada je čula glasinu da je Muhammed, a.s., poginuo počela je napuštati bitku, napuštati svoj projekat i ideju. Sličan strah i izgubljenost se pojavila nakon smrti Muhammeda, a.s., dok nije Ebu Bekr proučio 144. ajet sure Ali Imran kojeg mi često učimo kao ašere Ve ma Muhammedun illa resul... u kojem se pitaju vjernici da li će se vratiti nevjerništvu, postati nemuslimani ako Muhammed, a.s., umre ili pogine. Stoga, kod muslimana ideja ne smije umrijeti s osobom, ali nažalost to se često i danas događa. Umre halifa, sultan, vođa, predsjednik, imam s njim uveliko umre i ideja ili se ne realizira punim kapacitetom kao prije.
Također, ova sura govori o slozi i jedinstvu; muslimanima se preporučuje da nastupaju jedinstveno, da slušaju nadređene, stoga je interesantno da nosi naziv Imranova porodica, a porodica je upravo simbol sloge i jedinstva. Muslimani moraju biti kao jedna porodica. Naravno, u ovoj suri je posebno zanimljivo da se govori o jednoj porodici, koja nosi ime po muškarcu, a temeljna ličnost je zapravo žena, Imranova supruga. Pored nje važna ličnost u suri je i hazreti Merjem, odnosno ženski lik što nam dalje govori da bez žene, majke, supruge porodica ne može postojati te da u islamskoj tradiciji žena nije sporedna uloga već jedan od temelja porodice. Kada se čitaju ajeti i osobine supruge Imranove i hazreti Merjem, stariju ženu - suprugu Imranovu, koja brine o svom potomstvu, vidimo kao lik naše majke, a Merjem, ukrašenu imanom i čednošću, kao lik naših sestara, supruga i kćerki. Molimo Boga da naše društvo bude ukrašeno ovakvim likovima. Nakon ove sure dolazi En-Nisa, sura koja nosi naziv Žene, i to s određenim članom „el“ u arapskom jeziku to su određene žene, one koje čine našu porodicu i one s kojima možemo zasnivati porodicu.
