Džaferović i Komšić: Prvi korpus Armije RBiH odbranio Sarajevo

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe poginulim borcima i šehidima kao i prvom predsjedniku Predsjedništva Republike BiH Aliji Izetbegoviću na Šehidskom mezarju Kovači danas je obilježena 28. godišnjica 1. Korpusa Armije RBiH. 

Cvjeće na spomen-ploču šehidima i borcima koji su dali živote za odbranu ove zemlje, te na mezar rahmetli predsjednika Izetbegovića položili su predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH Željko Komšić, te boračke delegacije KS.

Osim na Kovačima, cvijeće je položeno i u haremu Alipašine džamije, te grobljima Lav, Stadion, Sveti Josip i Sveti Marko. 

Prvi korpus je dao ogroman doprinos odbrani grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine u cjelini, a za njegovog prvog komandanta postavljen je Mustafa Hajrulahović Talijan. 

- Odajemo poštovanje svim šehidima, poginulim borcima koji su svoje živote ugradili za slobodno Sarajevo, za slobodnu BiH, za našu slobodu. Svaki korpus Armije RBiH je jako bitan i jako važan, ali svaki od njih ima neka svoja specifična obilježja i okolnosti pod kojim su djelovali. Za Prvi korpus Armije RBiH treba obavezno kazati da je to korpus koji je branio glavni grad države. Da nije odbranjen glavni grad države BiH, pitanje je šta bi bilo sa cijelom BiH. I druga, po meni jako bitna i važna stvar, i to će sigurno ući, i već ulazi u udžbenike koji se bave ratnim temama, Prvi korpus Armije RBiH je odbranio grad Sarajevo, grad koji je bio skoro potpuno opkoljen - istakao je Džaferović. 

Kazao je i da je i cijela odbrana BiH "čudo bosanskog otpora", navodeći da je u svemu tome posebnu ulogu ima Prvi korpus Armije RBiH. 

- Pokazalo se da ljudska želja za slobodom je toliko snažna i jaka da ne postoje oružja i oruđa koja je mogu oboriti. To je pokazala dostojanstvena odbrana glavnog grada koju je vodio Prvi korpus Armije Republike BiH - istakao je Džaferović. 

Džaferović je odgovorio na pitanje novinara koji su konstatovali da se BiH još uvijek susreće sa snagama koji žele da je razjedine, kazavši da će BiH prije ili kasnije biti potpuno slobodna zemlja, demokratski uređena u kojoj će svi ljudi imati jednaka prava, da će BiH biti članica Europske unije i NATO saveza.  

- Ja u to nimalo ne sumnjam. Ovo je nešto što odgovara svakom narodu, svakom građaninu ove zemlje. Ovo je nešto što je civilizacijski trend i to će na kraju pobijediti. Svjesni smo kao i vi da danas u BiH postoje snage koje bi željele da idu putem teritorijalnih i etničkih podjela. Nema više nikakvih dodatnih ni teritorijalnih, ni etničkih podjela u BiH. Put BiH ne može biti dezintegracija, put BiH može biti unutrašnja reintergracija i integracija u svjetske tokove, odnosno u EU i NATO Savez. Taj naš put ne može niko da omete. Mi smo u nemogućim uslovima, Armija Republike BiH, legalna vlast BiH, patrioti BiH su odbranili ovu zemlju kada mnogi nisu davali velike šanse da će se to tako desiti - podcrtao je Džaferović. 

Prema njegovim riječima, "mnogo jači igrači polomili su zube na BiH, zbog čega oni koji danas rade protiv BiH trebaju nešto da nauče iz prošlosti". 

- Trebaju da vide kako su završili ovi koji su kidisali na BiH. Završili su u Hagu na smetljištu historije, tako će završiti i svi oni koji budu imali takva ponašanja - poručio je Džaferović. 

Govoreći o Prvom korpusu Komšić je kazao da da su postigli značajne vojne uspijehe.

- Kada se sjetim prvih trenutaka marta i aprila 1992. i šta je bilo i kako je bilo, te one lude hrabrosti ljudi u Sarajevu, koji su bukvalno goloruki krenuli da brine svoj grad i državu, do kada je Prvi korpus postao prava organizovana snaga, i ne samo po meni, već objektivno, postigli su značajne vojne uspjehe - rekao je Komšić.  

Dodao je da je Prvi korpus branio i odbranio Sarajevo, ali da pri tome ne želi umanjivati ostatak Armije RBiH. Podsjetio je da je bilo grešaka, ali da se, kako je kazao, imao snage da se obračuna sa neprijateljom. 

U temelje BiH 6.585 boraca je "ugradilo" svoje živote.  

Skoro da nema pedlja ove zemlje koja nije natopljen krvlju Bošnjaka koji su se borili da očuvaju temelje Bosne i Hercegovine. Sokaci u Sarajevu, mahale, ulice... svi nose svoju različitu priču, priču o prolivenoj krvi mladića koji svoje živote nisu žalili za državu koju su voljeli.   

Kovači su legitimirani kao najveće šehidsko mezarje u BiH. Tu je ukopano 1.462  boraca, a na svakom nišanu piše: "I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli 'mrtvi su'. Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate".  

Ovi bijeli nišani s Kovača vječno će podsjećati na žrtvu šehida, Emira, Mehmeda, Muhameda, Adema, Alije, Harisa, Osmana, Omera, Hamze.... Na nišanu piše ime, godina rođenja, crta, pa godina pogibije. Crta koja na nišanima odvaja datum rođenja od datuma ukopa puno govori. Zapravo, svaka ta crta je različita iako izgleda isto. Govoreći o njihovim godinama života...Većina pokazuje da su heroji koji leže u tim mezarima imali i nepunih 18 godina, 23, 24...   

Majke koje su ostale da pate za njima, zasadile su cvijeće, oprale nišane da nisu prljavi od kiše i prašine, počupale travu, a neke stavile i tespihe... Nema dana, a da barem jedna majka ne dođe i ne prouči svome sinu Fatihu, sinu koji joj je bio očinji vid, zagrli nišan i tiho zaplače za svojim šehidom.

Jednu od hrabrih šehidskih majki, Bahriju Kitušu, zatekli smo kako gleda nišan kao da razgovara sa sinom Emirom, koji je kako kaže imao 21 godinu kada je ubijen od krvničke ruke dušmana.  

- Ovdje sam ukopala svoga sina Emira, koji mi je bio jedinjak. Poginuo je na putu prema štabu. Tu večer molila sam ga da ne ide, jer su zlikovci sa svih strana jako granatirali. On mi je rekao: "Mama, uz Allahovu pomoć odoh, pa šta bude. Ja moram drugovima pomoći". To su bile njegove zadnje riječi. Otišao je u svom kožnom prsluku. Stavio ruke u džepove i zaputio se - priča za Preporod.info Kituša.  

Kaže da je porodicama teže kako vrijeme prolazi.  

- Najteže je kada ti nema ko otvoriti vrata za Bajram, Ramazan… Moj Emir je od 15-te godine klao kurbane, išao je u džamije. Bio je primjer i u školi. Završio je Elektrotehničku školu, upisao fakultet - prisjeća se Kituša.  

Kako kaže, teško joj pada što sina nije oženila, unuke dočekala.  

- Mi smo imali veliki stan. Muž je uvijek govorio da će još jednu sobu napraviti, pregraditi, za unučad, da ima svako svoju sobu. Eto, nismo to dočekali. Ali, najviše me boli što su mnogi pošli zaboravljati. Nažalost, mnoge naše djevojke se udaju za njih, zlikovce, koji su nam ovo uradili. Nismo mi to tražili. Niko od nas nije tražio da se ovdje nišani bijele. Mi nikoga nismo ubijali  - kazala je Kituša koja je inače predsjednica Udruženja porodica šehida i poginulih boraca KS.  

Njen sin ukopan je nedaleko od turbeta Alije Izetbegovića, prvog predsjednika RBiH, koji je umro 19. oktobra 2003. godine. Nakon što je sinu proučila Fatihu, obišla je još nekoliko mezara. Učila je dove za njihovu dušu.   

- Ovdje leže najhrabriji sinovi ove zemlje, dali su svoje živote za državu. Stalno dolazim, sa sinom se ispričamo, ili ja ili muž. Nisu ovi hrabri borci razmišljali ni o stanovima, ni o platama, ni o vilama. Na žalost od tuge i sekiracije koja me zadesila operisala sam srce, a muž je imao infarkt. Ma borba svaki dan sa tugom i bolom - kazala je Kituša za Preporod.info.  

Hrabrošću, neviđenom ljubavlju prema svojoj domovini, porodici i želji da ih bez obzira na žrtve svojim životima zaštite, bošnjački šehidi  zaslužili su trajno najdublje poštovanje svog naroda.  

(A.N./Preporod.info)