Srcu najdraži mehanički sat djeda Bajazita, kupljen daleke 1925. godine

Kazuje: - Još kao dječaka zanimali su me stari predmeti, divio sam se predmetima i starinskim posudama od drveta, zemlje glinice i bakra koje su korištene u domaćinstvima prije pedeset i više godina. Imao sam veliku želju da to bude sačuvano i izloženo na jednom mjestu, a najviše sam želio napraviti kolekciju  koja podsjeća na Titovo vrijeme u kome nam je svima bilo potaman, što se ne može kazati za sadašnje vrijeme. Dobio sam na poklon veliki grb stare Jugoslavije, potom dres SFRJ. Tako je počelo... Za desetak godina prikupio sam mnogo toga, toliko da se mnogi čude kada i kako sam uspio steći ovakvu  riznicu blaga.
Ovaj strastveni prijedorski kolekcionar, kome u poslu pomaže njegova kćerka,  kazuje: - Iz Titovog vakta od zaborava sačuvao sam i nekada čuveni, crveni jugoslovenski pasoš, sve kovane i papirne novčanice i mnoge druge dokumente.  Naravno, tu su i druge dragocjenosti stare stotinjak i više godina, među kojima su i stare makaze, odnosno sprave koje su ženama prije sigurno stotinjak godina služile za ravnanje kose. Moju kolekciju bogatom čine još stare šivaće mašine, stari ručni mlinovi za kahvu, stare džezve, mangale, pegle na žar, stara postekija...- Za Zlatana, bez dvojbe, najdraži eksponat u bogatoj kolekciji je mehanički sat njegovog djeda Bajazita, koji je, kako kaže, bio prvi automehaničar u Prijedoru. – Za divno čudo sat i danas radi, a moj djed ga je kupio davne 1925.godine u Velikoj Gorici, – s ponosom ističe ovaj kolekcionar i dodaje: -  Ova uspomena podsjeća i na historijski podatak da je moja porodica Suljanović jedna od prvih koja se doselila u prijedorsku čaršiju.