Čast vjernika kod Allaha veća je od svetosti Kabe

Abdullah ibn Omer, r.a., priča: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., se popeo na minberu i glasno povikao: 'O vi koji ste prihvatili islam svojim jezicima ali iman (vjera) još nije ušla u vaša srca, nemojte uznemiravati muslimane, niti ih pokušavati osramotiti, niti iznalaziti njihove mahane, jer ko bude razotkrivao mahane svog brata muslimana, Allah će razotkriti njegove mahane, a čije mahane Allah bude razotkrivao, osramotit će ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" Jednog dana je Abdullah ibn Omer, pogledao u Kabu i rekao: "Ti si veličanstvena, Kabo, i veličanstvena je tvoja svetost, ali je svetost i čast vjernika kod Allaha veća od tvoje svetosti." (Tirmizi)

U drugoj predaji ovog hadisa od Abdullaha ibn Omera, r.a., stoji: "Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako tavafi oko Kabe i kaže: -Divna li si Kabo  i divan je tvoj miris! Ti si veličanstvena i veličanstvena je tvoja svetost, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, zaista je svetost i čast vjernika kod Allaha veća od tvoje svetosti; njegov imetak, njegov život i da o njemu imamo lijepo mišljenje."

Ovo treće što je u hadisu spomenuto govori da vjernik o vjerniku mora imati lijepo mišljenje i ne treba u njega sumnjati, jer u drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., upozorava:

"Klonite se sumnje jer je sumnja najlažniji govor; nemojte špijunirati, nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni drugima leđa okretati, nemojte jedni druge mrziti, budite braća Allahovi robovi!"

Pod ovim lošim mišljenjem i sumnjom se ne misli na ono što čovjeku prođe na trenutke kroz misli i što mu nekada šejtan nametne kao vesvesu, jer to je ono što čovjek nije u stanju kontrolirati i za ti neće biti odgovoran. Međutim, imati ustaljeno i ubijeđeno ružno mišljenje o svome bratu muslimanu, ili sumnjati u njega, to je ono na šta nas Poslanik, s.a.v.s., upozorava u ovom hadisu i to je ono što je zabranjeno.

Čuvati čast i dostojanstvo svoga brata muslimana je obaveza vjernika. Poslanik, s.a.v.s., je obećao: "Onoga ko čuva čast svoga brata u njegovoj odsutnosti, Allah će sačuvati od džehennemske vatre." (Ahmed, hasen)

Vjernik se mora truditi da nikome ne nanosi zlo, niti da bilo koga na bilo koji način uznemirava, niti vrijeđa. Ne smije ga udarati, vrijeđati, psovati, ogovarati, niti na bilo koji način omalovažavati. Pored toga što takav način ophođenja prema braći muslimanima rezultira poremećajem lijepih međuljudskih odnosa, to može rezultirati smanjivanjem, ili potpunim uništavanjem dobrih dijela. Na taj način, vjernik bi na Sudnjem danu, mogao ostati bez dobrih dijela. Na to nas upozorava Allahov Poslanik, s.a.v.s., u narednom hadisu:

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je upitao: "Znate li ko je muflis (bankrot)? Ashabi odgovoriše: - Muflis je onaj koji nema para ni imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: - Zaista je pravi bankrot i beskućnik od mog ummeta onaj ko dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i biće bačen u džehennemsku vatru." (Muslim, 6522; Tirmizi, 2533)

Muhammed, s.a.v.s., u ovom hadisu pita ashabe o tome ko je muflis, tj. ko je bankrotirao i ko je taj koji nema ništa. Poslanik je znao da će ashabi odgovoriti onako kako je to općepoznato kod svijeta da je beskućnik onaj čovjek koji nema nikakvog imetka i ostao je bez ičega. Poslanikov, s.a.v.s., cilj je bio da pojasni ko je to stvarni beskućnik, a to je onaj čovjek koji će doći na Sudnjem danu, a izgubio je sve sevape, od svog namaza, posta i zekata, zato što je nekoga psovao, grdio, radio ružna djela, bilo jezikom ili rukom i nije se čuvao od tuđeg imetka nego je koristio svaki način da bi stekao imetak ubijajući, udarajući kako bi se njegovo bogatstvo povećalo i kako bi uživao u bespravno stečenom imetku.

Takav čovjek će doći kod Allaha, dž.š., gdje će svakom, kome je na dunjaluku učinio nepravdu, morati namiriti njegovo pravo dajući od svojih dobrih dijela onima kojima je učinjena nepravda. Pa ako ne bude dovoljno njegovih dobrih dijela, uzeće se od grijeha onoga kome je učinjena nepravda pa će se natovariti na njega, tj. na onoga koji je ogovarao i činio druge spomenute grijehe i tako će biti kažnjen za svoje grijehe koje je počinio. Ovo je prava definicija beskućnika koji je upropašten i to je u skladu sa kur’anskim ajetom u kojem Allah dž.š. kaže: "Tvoj Gospodar nikome ne čini nepravdu" Iz hadisa se također razumije, da onaj kome se nanese šteta na ovome svijetu, biće nadoknađena na Sudnjem danu i pravda će toliko biti zastupljena da će se čak i životinjama nadoknaditi učinjena šteta, kao što to naglašava Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu: 

 "Na Sudnjem danu će svakom biti nadoknađeno njegovo pravo pa će čak i šukatoj ovci biti nadoknađeno od rogate ovce koja ju je ubola.“ (Muslim,  6523)

Da nas Allah uputi onome što je hajr, da popravi naše stanje i naše međuljudske odnose, da imamo jedni o drugim lijepo mišljenje, da nam sačuva naše ibadete i Svojom milošću nas uvede u Džennet.