Pogled iz Njemačke: Poslije „poklonjene“ slobode uvijek slijedi nesloboda

Nije više vijest koja je džamija, crkva ili sinagoga, već kolika je šteta i čija je. Ko će tu štetu nadoknaditi? I na štetu i na brojke smo se navikli. To zabrinjava. Zato koristim ovu priliku, a stvarni povod je paljenje bošnjačkog mesdžida u džematu Bielefeld u Njemačkoj 01. 02. 2017. g., da ukažem na pogubnost jednog neozbiljnog i površnog razumijevanja slobode koju muslimani uživaju u Europi ili su bar do sada uživali. Jer narod, grupa, religijska zajednica ili organizacija koja ne iskoristi individualnu i kolektivnu slobodu kada je slobodan/na, ne izgradi svoje jake institucije koje su preduslov očuvanja identiteta u Europi, borit će se za opstanak svog identiteta kada mu sloboda bude uskraćena.

Ideja slobode je neiscrpna. Ona je inspirativna, optimistična i podsticajna. Ona budi nadu i ohrabruje ljude. Sloboda je istinska vrijednost. U ljudskom razumijevanju slobode ona je istovremeno nepremostiva želja čovjeka za transcendentnošću kao i stalna potreba čovjeka za definicijom sebe i drugoga. Zato kada govorimo o slobodi kao jezičkom, društvenom i prostornom pojmu označavanja jedne vremenske ili društvene epohe, stanja, pojave i situacije treba da ukažemo na aspekt slobode kao individualne i društvene odgovornosti. „Nema slobode bez odgovornosti, niti ima odgovornosti bez slobode.“ Volim ovu rečenicu akademika Enesa Karića da uvijek iznova ponovim, jer mislim da se u slobodi gradi individua, društvo, država, institucija, organizacija, a u neslobodi ubiru plodovi toga rada.

Hoću da vjerujem da je talas nasilja i netrpeljivosti prema muslimanima u Europi prolaznog karaktera i da nećemo još dugo strahovati za slobodu koju uživamo. Treba nam svijest o slobodi i čuvanju slobode. Treba nam nada da imamo kvalitetno vođstvo u dijaspori. Treba nam vještina i znanje da iskoristimo sve potencijale koje bošnjački narod u dijaspori ima. Naš glas poslije genocida koji smo preživjeli i doprinos očuvanju društvene slobode treba i mora da se čuje dalje. Ovaj incident sa paljenjem bošnjačkih prostorija-mesdžida (o turskim, arapskim i drugima nema mjesta u ovom tekstu, ali je brojka u stotinama) iznio je navidjelo da naša svijest o slobodi u miru nije dovoljna da bi nas sačuvala od neslobode u ovim turbulentnim i izazovnim vremenima.

U jezičkom značenju slobada nije doživjela svoju univerzalnu definiciju izvan vremena i prostora. Izuzimajući slobodu napram koje je čovjek inferioran, slobodu Božije objave, ovozemaljska sloboda bi mogla biti: konkretna ljudska definicija vlastitog i drugčijeg. Jer, iako je ljudski intelekt obdaren kognitivnim, receptivnim i instinktivnim mogućnostima on ipak nije u mogućnosti dokučiti slobodu obuhvaćenu primordijalnim značenjem svoga postanka. Čovjek koristi te mogućnosti da definiše sebe i svoj životni prostor.

U historiji pojma slobode interpretirane na brojnim jezicima, na najbolji način se prelamaju ljudska povijest i budućnost. Na tom povijesnom sučeljavanju sa slobodom, historija naroda je često ispisivana krvlju i plačom pa je u tom kontekstu moguće govoriti o uzimanju i davanju slobode sebi i drugome. A uzimanje i davanje slobode, sebi ili drugome, svojstveno je pojedincu i kolektivu. Iz toga proizilazi da sloboda može biti individualna i kolektivna, tj. sloboda jeste individualna i kolektivna ako je posmatramo s aspekta društvenih procesa. Ona tako postaje i kvalitativna i kvantitativna.

Brojne su podjele slobode, pored već nabrojanih, među kojima su: eshatološke, metafizičke, religijske, političke, filozofske, pravne, ekonomske i druge. Ali, sve ove slobode zahvataju, manje ili više, aspekt ljudske odgovornosti naspram individualne slobode i kolektivne obaveze prema slobodi koju je čovjek sam sebi definisao. Da, čovjek definiše svoju slobodu. Ali je problem kada „konzumira“ slobodu koju mu je neko poklonio i ne zna cijeniti vrijednost te slobode. Poslije „poklonjene“ slobode uvijek slijedi nesloboda. Kolektivna je obaveza iskoristiti slobodu, ma kakva ona bila, za jačanje svojih materijalnih i intelektualnih resursa koji su u skladu sa potrebama vremena. Čovjek treba znati planirati svoju budućnost i budućnost generacija koje ostaju poslije njega. To je njegova intelektualna, moralna i vjerska obaveza.

Državne institucije adrese za očuvanje „poklonjene“ slobode

Individualnu slobodu razumijevamo kao neprikosnoveno ljudsko pravo na život, mišljenje, vjeru, rad, porodicu i sve ono što upotpunjuje dostojanstvo jedne individue. Sloboda posmatrana iz individualne perspektive je jedinstvena, neponovljiva i intimna. Ona je vidljiva tek u kolektivu, u zajednici, u grupi, u naciji, u politici, u identitetu.

Cijeli tekstu Preporodu od 15. februara