Prof. Imamović: Ahdnama kao preteča Deklaracije UN-a o pravima čovjeka
Fojnička ahdnama u izvjesnom smislu može se smatrati pretečom savremene Deklaracije UN-a o slobodama i pravima čovjeka, ocijenio je prof.dr. Enver Imamović.
Obraćajući se na naučnom skupu "Multireligijska Bosna, poruke Ahdname i savremeni kontekst", koji je održan u Kiseljaku 25. maja povodom obilježavanja 557. godišnjice dodjele Ahdname, dr. Imamović je podsjetio da su političke i vjerske prilike u Bosni pred tursko osvajanje 1463. godine bile krajnje složene, prenosi Muftijstvo sarajevsko.
- Iako je Bosna kroz čitavo razdoblje sredneg vijeka živjela s tim problemom, stanje je postalo krajnje kritično sredinom 15. stoljeća. Do toga su doveli pojačani vjerski progoni bogumila koje je pod pritiskom pape i ugarskog kralja morao poduzimati predposljednji kralj Stjepan Tomaš. Iako je toga i ranije bilo, to se sada odvijalo u krajnje nepovoljnim okolnostima. To se dešavalo baš u vrijeme kada se Turska sasvim približila bosanskim granicama i kada su turski odredi bili aktivni sudionici u razmiricama bosanskog plemstva - naveo je u svom obraćanju dr. Imamović.
Prema njegovim riječima, tokom progona bogumila veliki broj ih je našao zaštitu kod sultana, a oni koji su ostali u zemlji i koji su na silu postali katolici, postali su ogorčeni neprijatelji svog kralja i čekali su priliku da mu se osvete.
- Kada je nakon smrti Tomaša na prijestolje došao sin mu Stjepan Tomašević, vjersko i političko stanje zemlji se još više pogoršalo. Pritisak pape i ugarskog kralja je postao još jači, pa je Tomašević morao raskinuti i mirovni ugovor sa sultanom, koji je svojevremeno potpisao njegov otac. To je sultanu bio formalni razlog da napadne Bosnu - kazao je Imamović.
Svjestan da se ne može sam oduprijeti njegovoj sili, Tomašević je počeo tražiti pomoć od pape i evropskih vladara, koji su su mu svojevremeno davali čvrsta uvjerenja da će mu pružiti zaštitu u slučaju sultanovog napada.
Kada je, međutim do toga došlo, ta pomoć je izostala. Shvativši da je izigran od svojih saveznika, Tomašević je poslao sultanu poslantsvo s molbom da obnovi mirovni ugovor i plaćanje danka.
- Sultan je bio upoznat kako su ga ostavili njegovi evropski saveznici i da je ostao sam. Fiktivno je pristao na sve što je tražio Tomašević, da bi odmah iza toga podigao vojsku i krenuo na Bosnu. Zatekao ju je nespremnu, i takoreći bez borbe ju je zauzeo. Kralj je uhvaćen i smaknut, prijestolni grad Bobovac je bez borbe predao mu potajni bogumil vojvoda Radak i tako je nestalo srednjovjekovne bosanske države - naveo je Imamović.
Prilikom turskog osvajanja Bosne zbio se jedan vrlo značajan događaj s posljedicama s kojim i danas Bosna živi, a to je izdavanje Ahdname od strane sultana Mehmeda II El Fatiha, kojom je zajamčio opstanak bosanskih franjevaca, odnosno bosanskih katolika, po osvajanju Bosne.
Dotični dokument je izdat 29. maja 1463. godine u Milodražu kod današnjeg Kiseljaka predstavniku franjevačkog reda, fra Anđelu Zvjezdoviću, gvardijanu Fojničkog samostana. Sultan je dotičnim dokumentom zajamčio franjevcima punu slobodu vjerskog djelovanja i uzeo ih u carsku zaštitu, zaklinjući se pri tom najvećim kletvama.
- Izdavanje ovog važnog dokumenta treba posmatrati u kontekstu tradicionalne tolerancije islama prema drugim vjerama, kao i vjersko – političkih događaja koji su potresali Bosnu neposredno pred turski napad. Zahvaljujući tom dokumentu kršćani Bosne su kroz čitavo vrijeme turske vladavine uživali punu vjersku slobodu, pa se Fojnička ahdnama u izvjesnom smislu može smatrati pretačom suvremene deklaracije UN-a o slobodama i pravima čovjeka, ocijeno je, između ostalog, dr. Imamović.
(Preporod.info)
