Karađoz-begova medresa – ista kao druge škole, a drugačija!

Nastavu u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru pohađa više od 250 učenika i učenica, a u dosadašnjem postratnom radu od 1995. godine do danas odškolovala je više od 900 diplomanata.

Po svom radu postala je prepoznatljiva u Hercegovini, ali i mnogo šire, o čemu svjedoče dolasci djece naših Bošnjaka iz dalekih Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Luksemburga, Francuske, Holandije, Srbije, Crne Gore, Jordana i Turske da se školuju u Karađoz-begovu medresu.

Svjedoči to i ovogodišnja generacija maturanata i maturantica, koja je online nastavom završila svoje medresansko školovanje, ali nije zaboravila zapisati ponešto o onom što Medresu čini Medresom.

Maturant Aldin Bajrić, koji je tokom medresanskog školovanja bio član Hora Karađoz-begove medrese, ali i predsjednik Vijeća učenika, a koji je u Medresu došao zajedno sa sestrom bliznakinjom, o svom školovanju zapisao je: 

"Medresa...

'U Medresi možete naći sve ono što nađete i u drugim školama, ali u drugim školama nećete naći ono što nađete u Medresi' - tako su nam rekli na početku medresanskog putovanja.

Još mi te riječi odzvanjaju u ušima, kroz glavu mi prolaze slike našeg početka tog životnog puta, naše suze dok gledamo kako naši najmiliji odlaze i ostavljaju nas u velikoj Kući znanja i odgoja s toliko puno ljudi, ne razmišljajući da ćemo zajedno koračati kroz te četiri godine, da ćemo dijeliti "zalogaj hljeba" sa njima, dijeliti tugu, suze, bol, sreću i smijeh. Nismo ni pomislili da će nam oni biti najveći i najčvršći oslonac u tom periodu, nama - izgubljenoj djeci koja počinju svoju borbu, jako tešku, ali najljepšu...

"Hej da vidiš kako mi je strašan razrednik/ca", "Ja neću ovo uspjeti, kako je samo strog/a" - samo su neke riječi i misli s kojima smo krenuli onako mali i izgubljeni.

Prolazio je dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom i, gle, neki ozbiljni ljudi izađoše iz velike Kuće znanja i odgoja. Kako samo s pečatom Medrese ponosno koračaju. Sa bakljom islama odoše da je nose diljem svijeta. Odoše da pokažu cijelom svijetu da su oni budućnost Bosne i Hercegovine. Odoše u život oni dječaci i djevojčice kojima cijeli svijet bi šetnja ispred Medrese, siguran korak kroz Fejićevu do Starog mosta, radost u saffu internatskom, a poseban osjećaj kahva i razgovor sa medresanskim ahbabom.

Sjećanja naviru...

Mogao bih vam pisati još puno toga, bar da ostane kao slovo za buduće generacije, da se pamti kako je 375. generacija koračala medresanskim stazama. Generacija koja je nizala uspjehe i iz dana u dan postajala bolja i svjesnija Karađoz-begovog emaneta.

Ali, ovdje ću staviti tačku, uz misao koju ne smijem izostaviti. Zahvalit ću se Allahu, dž.š., što je svojom mudrošću poslao mene u Karađoz-begovu medresu, zahvalit ću se roditeljima svih nas, zahvalit ću se mojim profesorima i odgajateljima - mogu slobodno napisati - roditeljima, jer su uložili toliko ljubavi, nesebične volje da nam prenesu riznice znanja kojeg imaju - i onog profesionalnog i onog životnog. Hvala Vam! Hvala Vam što nas podigoste kao svoju djecu! Odgojili ste muslimane i muslimanke, odgojili ste ljude koji će Vas spominjati u svojim dovama cijeli život!

Zahvalit ću se i svim učenicima naše škole, jer mi smo svi velika porodica koja se nikad ne zaboravlja. Naši prvačići, drugi i treći razredi - hvala vam velika za ovo vrijeme provedeno s vama. Bilo je najljepše!

Dok sjedim u svojoj sobi, medresanski film uspomena premotava se u mojoj glavi, a sjećanja naviru. Suze same teku... Možda će neki reći da su to iste suze kao kad smo došli.

Ne, nisu iste! Suze odlaska su puno veće i gorče! Ostavljamo našu veliku Kuću znanja i odgoja, našu veliku porodicu, dok opečaćeni i oplemenjeni Karađoz-begovom medresom odlazimo u život što se Istinom zove.

I dok jedna generacija ostavlja Kuću znanja i odgoja u Hercegovini, druga će zakoračiti njenim stopama. Ona nova generacija softa koja će od septembra tekuće godine krenuti u prvi razred Karađoz-begove medrese. A za one koji imaju dilemu, evo poziva da to sa sigurnošću i učine – neka dođu na pravu adresu, u Karađoz-begovu medresu!

(Meadin Mrndžić/Preporod.info)