Fejzulah Delagić, o djetinjstvu u Koraju: Čekali da se upale kandilji, pa trčeći obavještavali postače

Povratničko mjesto Koraj, na obroncima planine Majevice, daleko je od svog nekadašnjeg sjaja. Uzrok tome je agresija na BiH, koja se u Koraju manifestovala kroz masovna ubijanja, protjerivanja Bošnjaka, pljačku i paljenje njihove imovine.

Koraj je administrativno u bh. entitetu Republika Srpska, ali su bošnjački povratnici vezani za Općinu Čelić u entitetu Federacija BiH gdje su prognani uglavnom tokom juna 1992. godine.

Fejzulah Delagić, jedan od korajskih hadžija, napominje da je u Koraju nekad bilo "kao u raju", a da je sada Koraj "kao belaj". Malo je ljudi, manje se poštuju običaji, ali, ističe on, ništa ne može zasjeniti ljepotu ramazana.

- Rođeni sam Korajac i dobro pamtim kada ovo mjesto nije imalo struju. Naše su majke ustajale prije sehura, pravile pite, a onda po cio dan radile zajedno sa očevima. Znam kada su se imami uz pomoć lampe penjali na munare po ciča-zimi. Nije bilo lako, ali su to sve čari ramazana koje pamtim.

Džamije su bile pune, a imali smo tri džemata. Danas imamo dva džemata, ali je to rezultat agresije na BiH, našeg progona, ali pomalo i našeg odnosa prema vjeri i običajima - kaže Delagić.

Iz djetinjstva se sjeća kako je s ostalom djecom čekao da se upale kandilji. Kroz mahale su trčali i obavještavali postače da mogu iftariti.

- Svakako da su to nezaboravni dani. Koraj je bio prava bosanska čaršija, znali su se svi adeti. Pretrpjeli smo brutalnu agresiju, prognani smo, ali moramo razmišljati o našem Koraju i opstanku na ovim prostorima - kaže on.

Na hadž je išao 2012. godine, a planirao je i ove godine. Međutim, vjerovatno neće ići zbog pandemije COVID-19, a ako ni naredne godine ne ode, kaže kako će dio novca dati u neki hajr. Njegova djeca i unuci su van BiH, ali se često čuje sa njima.

- Baš sam razgovarao sa unukom Ibrahimom. Kaže da je ispostio pola ramazana. Unuka kaže da posti, ali da nekad oko podneva mora nešto i pojesti. Ona je mlađa pet godina i kažem joj da slobodno nastavi. Insanu bude žao kada ramazan prođe.

Na svom imanju, koje se proteže na 10-ak duluma, svakodnevno radi. Kaže da je teško onom ko legne.

- Odredim sebi koliko posla trebam obaviti taj dan. Nakon toga, malo prilegnem, klanjam i tako prođe dan. Nekako sada lakše postim nego kada sam bio mladić. Valjda što imam organizovan dan - govori on.

Penziju je zaradio u Austriji. Kada sve sabere i oduzme, kaže da je zahvalan dragom Allahu na imetku.

- U penziji sam 15 godina. Da sam tražio upola od ovog što imam, rekao bih, hvala. Dragi Allah mi je dao više nego što sam se nadao i na tome sam neizmijerno zahvalan - kaže na kraju razgovora hadžija Fejzulah Delagić.

(Anadolija)