Piacenza: Osjetiti duh ramazana kad je teže, za jači osjećaj kad se sve ovo bude jučer

O ljepotama mjeseca ramazana svjedoče brojne priče iz bošnjačke dijaspore. Jedna od takvih, koju prenosimo sa internet portala Intelektualno.com je priča o Bošnjacima u Piacenzi, gradu smještenom na sjeveru Italije. Amel Silnović iz svoje perspektive mjesec ramazan opisuje kao mjesec u kojem imamo priliku i vrijeme da upoznajemo našu vjeru.

- Kao što nas naša vjera uči, ramazan treba da se provede u ibadetu i naravno u postu. Tako prošli, ovogodišnji pa ako Bog da i sljedeći. To treba da svako ima na umu, pa da se pridržava, u granicama svojih mogućnosti. Svjesni toga, moja i porodica i ja se trudimo da iskoristimo ovaj mubarek mjesec, povećavši vrijeme koje inače posvećujemo vjeri. I sam ramazan nam pomaže u tom smislu: ako nam inače nije praksa čitati nešto o našoj vjeri, možda će nam jedan od brojnih ramazanskih štiva zapasti za oko, ako nismo navikli slušati islamska predavanja, možda neki prediftarski program će nas zbližiti sa brojnim učenim ljudima, ako tokom godine nismo redovni u učenju Kur’ana časnog, možda će nas hatme i mukabele pomoći da budemo konstanti u tome - opisuje on.

Silnović u daljem razgovoru ističe važnost i ulogu interneta u vrijeme pandemije, međutim, kako kaže, to ne može zamjeniti okupljanja i druženja.

- Danas imamo tu fantastičnu stvar koja se zove internet. Ona je sve više dio našeg života. To je jedno moćno sredstvo, koje pametno treba da koristimo, kako bi izvukli maksimalan potencijal. Za vrijeme COVID-a, internet postaje još važniji. Kad na to saberemo i period ramazana, onda je posebno važan. Ustvari nam internet predstavlja neku virtualnu alternativu na one neke aktivnosti koje tokom ovog ramazana nismo u stanju održavati ili na kojima ne možemo učestvovali. Jedan primjer je mukabela.

Preko YouTubea možemo odabrati jednu od mnogih džamija koje prenose ovogodišnje mukabele i pratiti da li to bilo tokom streaminga, ili kad nama to odgovara. U tom smislu, to je čak velika prednost. Naravno osjećaj ne može biti isti kao kad se sjedi u džamiji ali, u ovoj situaciji i u ovom mubarek mjesecu, treba da se ta ljepota osjeti i u našim kućama. Svako zna da je ovaj ramazan poseban i da se razlikuje od prošlog. Svima nama nedostaju namazi u džematu, pa možda i najviše onaj namaz koji nije farz, ali predstavlja “simbol” ramazana, tj teravija. Teravija može da se klanja i kod kuće, pa ko može neka održi taj lijepi običaj, ali, ako tako može da se kaže, teravija nije samo klanjanje, nego i druženje. Druženja nam nedostaju. Iako internet pomaže i u ovom aspektu, videopozivi ipak ne mogu da zamjene uživo okupljanja. Na primjer prošle godine, organizovali smo jedan manji iftar bošnjačke omladine. Bilo bi lijepo da smo bili u prilici ponoviti to i za ovaj ramazan, kako bi možda povećali prošlogodišnji broj učesnika. Nažalost to nije bilo moguće, ali bit će ako Bog iduće godine - ističe Silnović.

Bošnjaci na ključnom ispitu

On navodi da je ova pandemija prilika da se pokaže snaga zajednice.

- Ova izolacija nikako ne ide u korist zajednicama. Rizik je da ove obavezne distance povećaju prirodne distance koje se mogu, nažalost, pojaviti kad su slabi odnosi jednih prema drugima. O ovoj situacija, treba ustvari da se vidi snaga jedne zajednice. Veze među Bošnjacima nalaze se na ključnom ispitu, sad kad je odnos prema drugima veoma ograničen. U ovoj trenutnoj situaciji, svaka bošnjačka kuća bori se na svoj način i provodi ramazanske dane kako smatra da je to najbolje. Mnogi su imali naviku otići za Bosnu tokom ramazana ili posebno za Bajram. Ove godine, to je izgleda nemoguće. To ne smije da utječe negativno na naše dužnosti, kao muslimani. Ustvari, eventualno, treba da pojača naš iman, jer je teže biti musliman u nemuslimanskoj državi - navodi on.

Silnović kaže da je praktikovanje vjere u Piacenzi mnogo lakše nego što je to slučaj u drugim gradovima Italija.

- Hvala Allahu u Piacenzi je lakše nego u mnogim drugim gradovima Italije, zahvaljujući prelijepoj multietničkoj džamiji koju imamo. Ta džamija je aktivna tokom čitave godine a posebno za mjesec ramazan. Trenutno, ostaju nam samo sjećanja oni dobri prošlogodišnji trenutaka. Osim dnevnih aktivnosti u džamiji, svake večeri održavao se veliki zejednički iftar, gdje je bilo bujruma za sve. Prilikom teravije namaza, oko 1000 ljudi, iz različitih zemalja, znalo je stajati u safovima džamije, što je nevjerovatan broj. U tom ambijentu i u tom društvu, osjećaj ramazana je izvanredan. Ove godine toga nema, pa se ne može reći da je isto. Nije. Razlika se osjeti u čitavom svjetu, pa tako i u Piacenzi. Nastojmo osjetiti duh ramazana i kad ga je teže osjetiti, jer samo tako osjetit ćemo ga još više kad se sve ovo bude jučer - završava Silnović

(Mirza Malović/Intelektualno.com)