Vjerski život osoba s oštećenim sluhom

 Na koji način su uključeni u svakodnevni vjerski život, kao aktivne ili pasivne džematlije, te na koji način nadograđuju svoje vjersko znanje?

Brojne osobe oštećenog sluha dolaze iz porodica gdje se njeguje vjerska tradicija Bošnjaka, stoga je opravdano postaviti pitanje na koji način su uključeni u svakodnevni vjerski život, kao aktivne ili pasivne džematlije, te na koji način nadograđuju svoje vjersko znanje?

Predavanja i druženja u Sarajevu

 U Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo sedam godina se nastoje obezbijediti osnovni uvjeti za kvalitetan vjerski život ove kategorije društva. U Čekrekči-džamiji na Baščaršiji mladi imam Abdurrahim-ef. Sultan već dvije godine provodi određeno vrijeme s mladim ljudima oštećenog sluha te na svojstven način ih čini dijelom naših džemata.

 “Medžlis me predložio kao kandidata za rad sa osobama oštećenog sluha početkom 2014. godine. Imao sam seminare kako bih naučio detaljnije o radu s osobama oštećenog sluha te znakovni jezik. S njima sam imao i susrete kojom prilikom sam učio znakovni jezik i upoznavao ih. Otprilike komuniciram s 90 osoba oštećenog sluha, a 30 njih je posebno zainteresirano i redovno dolaze na predavanja i aktivnosti koje organiziram za njih. Sedmično imamo dva ili tri susreta, od kojih je jedan subotom u 18h fiksiran, a dva termina dogovorimo tokom radnih dana“, kaže Abdurrahim-efendija. S obzirom da je riječ o osobama koje rade ili studiraju, rad u vidu mektebske nastave nije baš moguć.“

Učiti o vjeri bez mekteba

 “Imam predavanja o raznim temama koje izaberem po svom izboru ili po njihovom zahtjevu“, pojašnjava Abdurrahim.  S obzirom na ovu činjenicu može se zaključiti da većina osoba s oštećenim sluhom osnove vjere nauče s roditeljima, jer ne postoji mekteb za ovu kategoriju džematlija niti mnogo muallima koji poznaju znakovni jezik, međutim ostaje pitanje, zapravo odgovornost za one osobe čiji roditelji nisu vjerski obrazovani. Vjera se, naravno, može upoznati kroz knjige, ali istinska vjera, naročito u obredima, uči se od živih učitelja, stoga na koji način će se ovaj dio naših džemata podučiti namazu te suptilnije razumjeti vjeru? Tu je i pitanje osoba koje ne mogu prisustvovati ovim i sličnim predavanjima i druženjima pa odgovornost nas džematlija i Islamske zajednice postaje još veća.

Abdurrahim-efendija s ovom grupom provodi svoje vrijeme i na drugi način. “Organizuju se druženja nakon predavanja i u  toku dva mjeseca organiziramo jedan izlet. Što se tiče finansiranja, zajedno skupimo koliko nam treba za izlet i druženja ili nalazim donatore da nam pokriju troškove. Mjesečno predajem Medžlisu izvještaj o radu sa osobama oštećenog sluha“, pojasnio je Abdurrahim.

S obzirom da Islamska zajednica podržava različite projekte od opće koristi, predložili smo Abdurrahimu da aplicira u Rijasetu s projektom kako bi se na određen način sufinansirali ovi izleti i druženja.

Potrebna definirana komunikacija s Rijasetom

 U Medžlisu Sarajevo ističu da su davno prepoznali svoju ulogu u organizaciji vjerskih aktivnosti za osobe s oštećenim sluhom, ali da je potrebna koordinacija s Rijasetom, s obzirom da nema tačno određene osobe koja bi komunicirala s ovim i drugim medžlisima po ovim pitanju, te da uvjeti organizacije vjerskog života mogu biti i kvalitetniji.

 “Medžlis je 2009. godine počeo s intezivnijim i organiziranijim radom s osobama oštećenog sluha. U tom kontekstu primili smo u radni odnos Armin-ef. Jusupovića, koji je radio nepune tri godine s oko 130 osoba, a oformljena je stručna komisija koja je pratila njegov rad. Oni su redovno prisustvovali aktivnostima Medžlisa, kao što je Selam ya Resualallah, a imali smo i nekoliko šerijatskih vjenčanja u ovoj grupi. Nakon pauze od dvije godine, kada smo tražili najbolje rješenje u kadru i daljnjem radu s ovom grupom, primili smo u radni odnos Abdurrahim-ef. Sultana. To je ono što u ovom momentu možemo uraditi. Naravno, to nije dovoljno, ali je jedan pomak u odnosu na raniji period. Rijaset je pokrenuo inicijativu organiziranja kurseva za imame koji bi radili s ovom populacijom, na osnovu čega je primljen i Sultan, ali neka posebna komunikacija s Rijasetom ne postoji u vezi s ovim radom. Ne postoji koordinacija i mi ne znamo u kojem još medžlisu postoji ovakav vid aktivnosti“, kazao je Malik-ef. Šljivo, zamjenik glavnog imama Medžlisa Sarajevo, zaključivši “da mi muslimani u Bosni ne razumijemo dovoljno specifične grupacije od kojih su i osobe s oštećenim sluhom“.

 Kada je riječ o hutbama na znakovnom jeziku, u Medžlisu ističu da su ranije postojali ovi pokušaji, ali se stekao dojam da se tako ova kategorija društva, na određen način, odvaja od običnog džemata.

Imam koji bi bio posvećen samo njima

 U razgovoru s osobama koje prisustvuju predavanjima u Čekrekči-džamiji saznali smo njihova iskustva i očekivanja od Islamske zajednice kada je riječ o organizaciji vjerskih aktivnosti za njih.

 “Predavanje mi pomaže da obnavljam, poboljšavam i čuvam vjeru. Ja ne mogu pratiti  hutbe, jer ne čujem. Zbog toga vidim predavanje na znakovnom jeziku kao nadoknadu, barem za hutbu. Ne samo to, nego je predavanje dobra prilika da se okupljamo i da se povezujemo. Očekujem od Islamske zajednice da osigura stalnog imama koji potpuno razumije znakovni jezik. Imam treba znati znakovni jezik što više i bolje da bi gluhi dobili priliku da u potpunosti razumiju islam i saznaju o njemu što više. Imam bi trebao imati dovoljno vremena za nas te da voli gluhe. Znanje gluhih o islamu zaostaje za prosječnim ljudima, zbog slabih komunikacija sa porodicom i ostalim“, kazao je Abdulkerim Ljevaković, koji je završio Akademiju likovnih  umjetnosti.

Alma Mujanović kaže: “Predavanja na koja dolazimo svake subote su uvijek ispunjena na jedan poseban i neobičan način za nas gluhu omladinu. Imati imama koji će nam na znakovnom jeziku predočiti vjeru islam u što boljem svjetlu je blagodat koju ne smijemo propustiti. Svaka subota se iščekuje željno i nestrpljivo i s velikim zanimanjem slušamo razne vjerske teme i priče o Allahovim poslanicima. Zahvalna sam Bogu što imamo takvu priliku gdje se možemo zajedno u ime Allaha okupiti i pričati o blagodatima koju nam On daruje.

Za gluhu omladinu i za ostvarivanja njihovih prava, kao i za ravnopravno poštovanje života gluhih osoba u vjerskom smislu, veoma je važno što prije zastalno zaposliti imama koji će raditi samo sa gluhim osobama i njihov život usmjeriti ka religiji, jer religija je duhovno stanje u kojem se čovjek osjeća ispunjeno i sretno, a ako gluhi na adekvatan i kvalitetan način ne prime vjersku edukaciju, oni ne mogu ni živjeti kvalitetno kao pravi vjernici. Iz tog razloga je potrebno što prije se pobrinuti da gluhi muslimani i muslimanke u Bosni i Hercegovini dobiju potpunu podršku Islamske zajednice i osjećaju se lijepo u zemlji u kojoj žive“.

Prevoditi hutbe na znakovni jezik

Amina Ramić nam je kazala: “Pošto u porodici imam brata koji ima ostećen sluh, drago mi je što je ovako nešto pokrenuto kako bi se i gluhi uključili u vjerski život. Nastojim da dovodim brata redovno na predavanja, druži se s ljudima koji imaju isti problem, a imam im približava vjeru. Sa svakim druženjem povećava mu se ljubav prema vjeri. Potrebno je unaprijediti mnogo stvari, jer je sve ovo početak. Potreban je barem jedan imam koji će biti tu za svake nedoumice gluhih osoba, koji će im pomagati u svim vjerskim pitanjima i naravno prevoditi na znakovni jezik hutbe. Voljela bih da se Islamska zajednica potrudi na tome i da većina predavanja i svečanosti koje organizuje ima prijevod na znakovni jezik, jer mislim da su uskraćeni za veliko dobro. Mi muslimani dužni smo da im pomognemo sa upoznavanjem vjere i svi mi koji poznajemo gluhe osobe, a ne potrudimo se da do njih dođe ova lijepa vjera nosit ćemo veliku odgovornost na Sudnjem danu“.