Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović doktorirao na Fakultetu islamskih nauka

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović odbranio je doktorski rad pod naslovom: „Kodifikacija šerijatskog građanskog prava na temeljima hanefijske pravne škole u Egiptu: Primjer Muršid al-Ḥayrāna i Majallah al-Aḥkām al-ʻadliyyah – komparativna studija“. Odbrani doktorskog rada reisu-l-uleme Kavazovića, koja je upriličena  danas u 14h prisustvovao je veliki broj poznatih ličnosti iz društvenog, kulturnog i vjerskog života u BiH, kao i studenti i djelatnici Islamske zajednice.

Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović potječe iz ulemske familije koja je dala veliki broj uglednih imama i hafiza. Rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu, općina Gradačac od oca Hasana i majke Saime kao jedno od osmero djece. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio u Sarajevu 1983. godine, a na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu Fakultet za šerijatske znanosti 1990. godine. Magistarski rad je odbranio na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu iz područja šerijatskog prava pod naslovom „Kodifikacija šeria'tskog porodičnog prava Muhameda Kadri-paše u poređenju s Osmanlijskim porodičnim zakonikom“ 2012..

U strukturama Islamske zajednice u BiH je obavljao više dužnosti na koje je biran ili postavljan. Za člana Sabora IZ u BiH izabran je prije same agresije na BiH. Za muftiju tuzlanskog imenovan je 1992. godine. Na toj dužnosti je ostao do izbora i imenovanja za reisu-l-ulemu IZ u BiH 2012. godine

Radio je kao imam, hatib i muallim u džematima u Srebreniku i Gradačcu. Obavljao je funkciju tuzlanskog muftije u periodu od 1992. do 2012. godine. Po konstituiranju Obnoviteljskog sabora u BiH izabran je za člana Rijaseta IZ u BiH. Bio je član Vijeća za fetfe u BiH. Dao je veliki doprinos u obnovi i radu Tuzlanskog muftijstva, na uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole, te u obnavljanju lista Hikmet. U više mandata je obavljao dužnost predsjednika školskog odbora Behram-begove medrese. Svojim autoritetom i angažmanom doprinio je osnivanju kvalitetnog smještaja Behram-begove biblioteke u Tuzli osiguravši joj status javne ustanove. Učestvovao je na uspostavi Centra za rehabilitaciji ovisnika od psihoaktivnih supstanci u Smolučoj kod Lukavca, kao prve javne ustanove ove vrste u okviru IZ u BiH. Zajedno sa svojim saradnicima radio je na osnivanju Agencije za certificiranje halal kvalitete u BiH.

Aktivno je dao doprinos u pripremama za odbranu i odbrani BiH od agresije. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. među prioritetne djelatnosti Tuzlanskog muftijstva je stavio obnavljanje infrastrukture IZ u BiH i povratku Bošnjaka. Od početka procesa identifikacije žrtava genocida u BiH sarađuje sa ICMP i udruženjima žrtava u vjerskim pitanjima i u izgradnji mezarja i Memorijalnog centra u Potočarima.

Učestvovao je u radu niza međuanrodnih islamskih konferencija i naučnih skupova u Istanbulu, Mekki, Kairu, Rabatu, Teheranu, Kuvajtu i Džakarti. Objavljivao je radove u stručnim časovima i listovima, poput Muallima, Glasnika, Hikmeta i drugim.

Autor je knjige dvije kodifikacije  šerijatskog porodičnog prava.

Govori arapski i engleski jezik.