Palestina – priča i boja
Kao da nebeski svod osjeća jecaje, tugu i bol Palestine- djece, žena i muškaraca koje je zadesilo veliko iskušenje. Mirisi i ljepota prirode u samo jednom trenutku srušena je i zauvijek zaboravljena. Još jučer sretna i nasmijana dječja lica, sretni i ushićeni koraci mladih žena i muškaraca danas prekriše suze, jecaji i slike grada koji se poput kule od karata ruši pred njihovim očima. Grad u kojem su sanjali svoju budućnost, svoj put –put sreće i smiraja pretvorio se u nepovratnu ruševinu koja ispunjava njihova srca i puni ionako natečene suzne oči. Velike i bogate građevine u trenu oka postadoše bijeli prah, oblak prašine i dimnih čestica koje tužnom oku preostaje gledati. Palestine – grada sreće, mira i suživota nema! Blijeda, izmorena lica, uplakane oči pozadina su palestinskog naroda. Suze prekriše i zališe tijela kojima ponestaje snage. Palestina - grad topline, ljubavi, međusobnog razumijevanja i dijaloga zamijenio je grad tuge, bola i nedosanjanih snova.
Dane i noći prekrila je tama, strah i trepet neprijatelja koji u samo jednom dahu razoriše harmoniju grada koja ga je krasila. Slike razorenih građevina zbog kojih bijahu nemirni snovi nevinih i napaćenih ljudskih duša trajne su posljedice svakog Palestinca i Palestinke. Svakim zvukom pucnja ili zveketom oružja tijela drhte, oči plaču i duše ne miruju. Strah ispunjava tijelo i dušu svakog nevinog bića koje još Allahovom, dž. š., milošću i dobrotom živi i diše. Komadić tkanine, porušeno stablo, razbijen prozor –tužan prizor i sudbina palestinskog naroda!
Blagi ljetni povjetarac zamijenila je doživotna studen koja svojom oštrinom pojačava ionako već bolnu dušu. Vjetrovi smiraja, plavetnilo neba i toplina sunca ne ispunjava palestinski narod koji svojom nevinošću i životima plaćaju i pune stranice dnevnika i knjige razornih žednih neprijatelja.
Majčina sreća i snovi ostali su u ruševinama koje bijahu urezane u njeno sjećanje. Njene suze zališe bijele ćefine njenog malenog čeljadeta, vrisci, topot oružja i pucanj trgoše ju iz mirnog sna. Bolni jecaji, ukočene vilice, suhoća usta i glad razboliše njeno tijelo i ona pade na tlo.
O, ti Božji stvore, kojeg je Allah, dž. š., nadahnuo sluhom i vidom iako su tvoj grad prekrili bolni jecaji tvojih prijatelja i rodbine, pogledaj ovo lijepo i Allahovim, dž. š., davanjem drvo! Vidiš li ga! Da, pogledaj ga! Ta ljepota, to bogatstvo, raskoš, čistoća i miris bijelih cvjetova!
O, ti, dušo napaćena, nisi sama jer s tobom Tvoj je Rabb! Iako je tuga prekrila tvoje srce, noći i dani su ti bolni, znaj i sjeti se Gospodara svoga koji sabur, ljubav i pokornost samo Njemu mnogostruko nagrađuje.
