Učenje rukje staviti u nadležnost IZ
Na današnjem vaktu gotovo da ne možemo naći sagovornika koji, prije ili poslije, direktno ili indirektno, neće započeti temu o sihru. Kristalno je jasno da je naš narod proživio velike traume uzrokovane ratnim strahotama, a nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i druge psihičke pritiske uzrokovane nestabilnom političkom situacijom, teškim materijalnim stanjem, pljačkaškom privatizacijom, besperspektivnošću i neizvijesnom budućnošću. Sve ovo je pogodovalo pojavi velikog broja samoprozvanih „duhovnih iscjeljitelja“, „učača rukje“, „hodža“, „vidovitih ovih ili onih“ itd., koji u maniru vještih prevaranata koriste stanje potrebe, nažalost, pozamašnog broja ljudi i, finansijski ga pljačkajući, nude lažni spokoj i cementiranu zabludu. Širenju negativnih pojava u ovoj sferi uveliko su doprinijeli sujevjerje, neopravdana sumnja, te neznanje ili površno znanje koje je zastupljeno među Bošnjacima, kako o osnovama vjere tako i o pitanju duhovnih oboljenja i sihra. Također, treba istaći da je, evidentno, došlo i do velikog povećanja broja sihrbaza i prevaranata, pa se vrlo često dešava da se neki čestit insan koji treba liječenje i hvata se za posljednju „slamku spasa“, usljed neznanja, obrati za pomoć nekom od njih, umjesto ispravnom učaču rukje.
Kontaktirajući naša dva istaknuta i provjerena učača, došao sam do saznanja da sihr i opsjednutost poprimaju monstruozne oblike i posljedice, što jasno ukazuje da su sihrbazi u vremenu nakon agresije na našu zemlju uveliko usavršili tehnike pravljenja sihra i zagorčavanja života ljudima. Opće je poznato da zli ljudi koji se bave ovim haramom mogu naškoditi ljudima na razne načine, počevši od narušavanja zdravlja, teških bolesti, ludila, preko nemogućnosti pronalaska posla, odgađanja sklapanja braka, nemogućnosti dobivanja potomstva, pravljenja razdora bez opravdanog razloga, pa čak i do razvoda brakova i smrti. Naravno, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da se ne može svaki životni problem ili iskušenje pripisivati duhovnim oboljenjima. Svakom muslimanu mora biti jasno da treba čvrsto vjerovati da samo Allah, dž. š., daje lijek i zaštitu, dati sve od sebe da živi aktivan i upotpunjen život, zaštiti se ibadetom, zikrom, učenjem Kur´ana, postom, činjenjem dobrih dijela, izbjegavanjem harama i druženjem sa hairli insanima. Sve navedeno nameće jasnu potrebu za adekvatnim regulisanjem pitanja ispravnog liječenja od sihra i opsjednutosti, što bi trebala uraditi Islamska zajednica, a to bi uključivalo provođenje odgovarajućih mjera, sačinjavanje liste legalnih učača, te učenje rukje staviti u svoju nadležnost. Recimo, kao što se dodjeljuju certifikati za halal kvalitetu u oblasti prehrambene industrije, zašto ne razmisliti i o halal certificiranju u oblasti učenja rukje? Na taj način bi naš narod imao jasan uvid kome se treba obratiti za pomoć u slučaju potrebe. Ističem da rješavanje ovog problema nije ni malo jednostavno, jer nadriliječnici i prevaranti su veoma dobro uvježbali metode varanja naroda i sklanjanja pod plašt vjere. Tako npr. postoje slučajevi u kojima prevarant nauči arapsko pismo (sufaru), te se pretvara da uči rukju započinjući učenje Kur´ana pravilno, te nastavljajući mrmljanjem nerazumljivih fraza. Ovakvih i sličnih primjera je, nažalost, na današnjem vremenu mnogo.
Islamska zajednica je, slobodno ću reći, najvažnija institucija Bošnjaka te se iskreno nadam da će kvalitetno odgovoriti izazovu i temeljito pristupiti rješavanju ovog problema, te pronaći najbolje rješenje. U protivnom, rizikujemo uvlačenje još većeg broja našeg naroda u vrtlog zabluda koje u konačnici mogu rezultirati izuzetno negativnim i razarajućim posljedicama.
